"ja sam cula za onu "i fata bi gurabija" pa kontam ona je beli nesta ceznula za tim gurabijama il sta vec..."
dok smo bili mali cesto smo dio ljeta provodili kod nane rabihe. bila je to jedna smirena zena koju bi svako normalan na prvi pogled zavolio, ali ne i mi mali hajvani materijalisti. zivjela je od penzije koju je naslijedila od rahmetli djeda, a ona je tesko mogla da pokrije njene i najosnovnije potrebe. mi to nismo razumjeli, ali zato jesmo da od nje ne dobivamo pare potrebne za kupovinu sladoleda i drugih slatkisa kojih su nase male pohotne guzice bile zeljne. racunica je bila jednostavna, nema para=nema ljubavi. iako su roditelji ovu racunsku operaciju pokusali da isprave sipkom, od koje smo se skrivali u naninim dimijama koje su predstavljale neosvojivi bedem, to u nasim srcima nije bitno mijenjalo situaciju, bar ne dugorocno. rabiha je u svojoj avliji sadila poneko povrce od kojeg bi onda pravila jelo, odbijajuci novcanu pomoc cak i od rodjene djece, koja bi joj onda krisom meso, brasno i ostale namirnice ostavljali u frizideru i ormaru. za slatko je pravila gurabije koje nisu iziskivale pretjerano mnogo potrepstina i izvjestila se u njihovom pravljenju do te mjere da je citav grad znao za njih. pri povratku kuci natrpala bi nam u kojekakve kantice jos gurabija da imamo i za kuce. kantice su bile jako berichetne s obzirom da bi gurabija bilo tokom citave godine. kad god bi pozeljeli nesto slatko i od majke zatrazili to, ona bi govorila "eno imate gurabija" sto je u nama stvaralo nepremostivi animozitet spram njih ... bar smo tako mislili tada. u odbojnosti prema gurabijama prednjacila je fata koja ih se pokusavala rijesiti hraneci njima golubove. ipak to nije bilo dovoljno da se unisti bereket gurabijinih kantica.
nakon sto je nana preselila na ahiret mi smo preselili u holandiju, jer su roditelji smatrali da bi nam tamo mogla biti bolja nafaka. da su se zeznuli vrlo brzo su shvatili nakon sto je babi bilo ponudjeno da glumi u porno filmu za pedere i kad je majka shvatila da rad u kafani podrazumjeva i prodaju droge. pokusali su prijaviti ovo policiji, al su onda saznali da je to sasvim legalno tako da nisu vise prijavljivali ni nemoralne ponude njihovoj maloljetnoj djeci, od kojih smo dozivotno mogli da kupujemo kakve hocemo sladolede. vrijeme je prolazilo, a u nama se sve vise gasila ljubav prema sirevima i ribama. cak su nam i tulipani postajali lagano najomrazenije cvijece. uhvatila nas je apatija, nakon nje nostalgija i jos mnogo drugih pojmova koji opisuju ljudsko duhovno stanje, a zavrsavaju na "ija". vrhunac je nastupio kad je fata rekla kako joj se jedu gurabije. nakon toga babo se neokljevajuci digao i rekao majci da pakuje stvari. za par sedmica vratili smo se u svoj stari stan. sada zivimo od danas do sutra i pravo nam je dobro.
jah recenica iz gorenavedenog pitanja se odnosi na situacije kada neko zeli nesto, a tu zelju mu je skoro nemoguce ispuniti, a njen nastanak je opisan u prici iznad.
.