Aktuelles
Von:
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Nur in kroatischer Sprache ,serbischer Sprache und bosnischer Sprache !! .

Nešo Obehly priča III

Izgledala je slatko a ustvari je bila kučka. Da je čovjek kojim slučajem vidio na reklami za Nivea kremu ili neku sličnu „njegujem ti tijelo i dušu“ pizdariju pomislio bi da je puna razumjevanja, topline i nježnosti, da može bez problema podariti svom mužu četvero djece i još biti zainteresirana za par blizanaca. Al' ne lezi vraže, iza umiljatog i slatkog lica krila se nesnosna ljenčuga koja priča sporo i neodlučno, manipuliše i boluje od graničnog poremećaja. Realno, nije bolovala ni od čega, bila je samo umišeljna, razmažena i do zla boga nesigurna djevojčica nastala kao produkt disfunkcionalnog braka neuravnoteženih partnera. Naivna i nevina djevojčica s tv reklame. Ako uzmemo u obzir koliko televizija čovjeku pere mozak tim nježnim i bezazlenim stvarima reklo bi se da nismo odmakli od onog poštenog prototipa čovjeka kakvog zastupa religija; moralnog i racionalnog, spremnog da pomogne drugu u nevolji, čovjeka koji ima psa, dvoje djece i savršenu prototip ženu te žive sretno i zadovoljno u u bilo kojih sat i po bilo kojeg televizijskog filma odnsono deset sekundi televizijske reklame. Ljudi koji su stasali uz tv i videokasete na kojima zlo uvijek biva pobjeđeno svakako su podložniji licu ove slatke, brižne i nježne žene. Žene-djevojke čiji roditelji nisu savršeni kao u promotivnom spotu za žitarice ili roštiljske kobasice, nemaju psa i svakako ne poštuju onu „dok nas smrt ne rastavi“. Nešo Obehly naravno nije poznavao tu materiju jer je većinu vremena proveo u svojim sanjarskim fantazijama poučen od strane velikog srebrnog ekrana i svega što mu je on mogao ponuditi pa je zbog toga postao toliko osjetljiv na stvarni svijet da je naravno kao i svaki romantik završio kod psihijatra, nesposoban za život. Nevješt da se snađe u svijetu licemjerja, dvoličnosti i proračunatosti on je postajao sve više ogorčen na svijet koji ga okružuje smatrajući da je stvarnost mehanizam za proizvodnju zla i pokvarenosti, te da su svi, kako bi to njegova brižna mamica kazala, svi, ama baš svi ljudi prevrtljivi i zli. Stvarajući zid koji ga je štito od tog zlog vanjskog svijeta on je postajao pravi odvratni uhljup, ljigava gnjida, ne shvatajući naravno da strah koji se u njemu razvijao metastazira u mržnju prema svemu živom i neživom, a kako nije imao dovoljno muda da to izrazi nakupljao je u sebi nevjerovatne količine negativne energije te ga kao takvog niko nije želio u svome društvu. Ustvari, ni njemu kao ni onoj slatkoj, brižnoj djevojčici nije bilo ništa, oboje su bili uplašene seronje koje su koncept pameti zamjenili konceptom „previše razmišljanja“ te su si oboje kroz paranodine izmaglice umislili da su neke vrhovne inteligencije i da svakome mogu da sude i kroje sudbinu, jedno je bilo sigurno; oboje su bili odvratni, nesigurni kompleksaši, marginalci, neoformljeni članovi društva koji laju na sve ne dopuštajući ikome da im priđe iz straha da im se ionako nestabilna ličnost ne bi raspala u paramparčad pred naletom vala normalnosti i sabranosti. Ne bih da zvučim mediokritetno ali oboje su žudno priželjkivali tu injekciju normalnog, koja bi ih vjerovatno izvukla iz sluzavih bunara njihove nesvjesti i izložila suncu i svjetlosti običnog prosječnog svijeta. Zbilja nema ništa gore od toga kada prosječan čovjek sebi umisli da je neka veličina. Podstaknuti prototipovima specijalnih ljudi iz televizora i oni su kreirali nakaradan sistem odbrane. Da ne dužim više o njihovim šizoidnom fantazijama. Upoznali su se na grupnoj terapiji na koju su oboje bili premješteni nakon što je ustanovljeno da im ni obična terapija a ni ljekovi ne pomažu. Nju sam već spominjao ona je bila ona prostitutka koja ga je jednom prilikom ogulila za keš kada je izveo na večeru, a on, on je bio Nešo Obehly društveno retardiran, standardni imbecil. Čovjek bi naravno po mojim riječima pomislio da ova djevojka koja se bavila prostitucijom i zarađivala velike sume novca stvarno jeste bezosjećajna kučka, ali uvjek imajte na umu da meni nije vjerovati i da priče uvijek u nenadanim trenutcima dobijaju nevjerovatne obrate, te da su fabule ko zmajevi, onaj ko ih kroti nisu mu ni sklone. Dakle, nakon te zlokobne večere nisu pričali nekih dva mjeseca da bi ga ona jedne hladne večeri nakon završene terapije sustigla u polumračnom hodniku bolnice te mu u par rečenica predložila riješenje za njihov problem. U čemu je bila stvar? Nakon što su izašli iz bolnice krenuli su ka njenom stanu te mu se tu desila zapanjujuća spoznaja koja je značila prekretnicu u njegovom životu, naime, nikada u životu nije mogao vjerovati da jedna žena može tako snažno i duboko napaliti jednog muškarca, nadražiti ga toliko da sam sebe ne može prepoznati u samom spolnom činu. Uživao je kao nikad. Naravno od svoje nesigurnosti i kompleksa nije mogao vjerovati da jedna tako seksipilna i putena žena može njega, sluntu, bogalja povesti u svoj stan i izjebati mu mozak toliko snažno da mu se u jednom trenutku činilo da će mu siva masa poteći iz ušiju kao topljeni evrokrem. Sljedećih sedam dana je poroveo kao u snu, živeći kao car. Uzeo je godišnji i odmor i stan je morao napuštai jedino kada su joj dolazile mušterije, ali mu to uopšte nije smetalo jer je znao da će se nakon duže, besmislne šetnje i kafe u nekom od obližnjih kafića ponovo vratiti u njeno međunožje, u toplo gnjezdo. Naravno sve je bilo kao u filmu, osim što je on bio totalni luzer a ona prostitutka. Nakon tri sedmice je dao otkaz na poslu i oficijelno postao njen blagajnik. Sve novce koje je ona zarađivala davala je njemu pod izlikom da ona ne smije držati toliki novac kod sebe pa je nekako bolje da ga on čuva a kada njoj zatreba ona će ga kao tražiti od njega. Mjesec dana je prošao u savršenstvu, novaca je bilo kao pljeve, ali su u njemu još uvijek bili neki stari strahovi, panike, zebnja od napuštanja i strah da prestane biti voljen. Nekim čudom je izgledalo da se ona totalno zaljubila u njega i to je bilo najstrašnije od svega. Naravno, njemu iskompleksiranom idiotu je sve bilo čudno. Uvidjevši da ga nešto kopka i da ga neke unutrašnje mračne sile razdiru ona je odlučila da uključi i drugu terapiju osim seksa, pročišćavanje čakri bijelim prahom popularno nazvanim kokain. To je bilo sasvim drugo i novo iskustvo za njega, te ga je bijeli prah totalno zapanjio svojim djelovanjem. Jednom prilikom ju je upitao kako to da ona ide na terapiju spram svih blagodati koje ima. Naravno nisu sve mušterije bile dobri jebači ali je po njenim pričama svakako bila neizmjerno zadovoljna nekim seks mašinama, kako ih je ona nazivala. Terapija kokainom je djelovala savršeno na njega, pa mu je uz to u tim kokainskim bestežinski stanjima objasnila da je terapija za nju samo lijek protiv usamljenosti i da je posjećuje čisto zbog toga što može da sjedne s ljudima koje apsolutno ne zna i ispriča sve što joj leži na duši bez da ide nekim lažnim religijskim ocima koji samo žele da je naguze. Poslije dvije sedmice terapije kokom osjećao se lagano kao pero, svi neurotransmiteri su bili podebljani, nije imao promjene raspoloženja i misli su mu bile čvrste. Toliko čvrste da je u jednom trenutku počeo da se gadi samog sebe iz prošlosti te bi pri samoj pomisli na taj lik odlazio u wc da povrati, ali nakon nekog vremena i to se stabiliziralo, komplekse je svakako potrebno povratiti sve dok i zadnji trun mučnine ne izlapi iz čovjek. S novicma koje mu je ona dala nakupovao je sebi gotivnu obuću i odjeću te uplatio teretanu. Nakon dva mjeseca teretane komotno je sebi mogao reći da izgleda kao čovjek, nigdje nije bilo traga atrofiranim mišićima, nigdje nije bilo traga smlatastom stavu koji je zauzima, libavo tijelo je zamjenio novim i učvršćenim. Pare su padale s neba. Sve dok jedan dan ona nije zatražila da joj on opali šamar. Naravno, kao jedan džentlemen odbijao je da to učini, ali se nije mogao suzdržati nekon što ga je ona bokserom zavalila u stomak izbivši mu sav dah. Šamar je odjeknu kao bomba u raskošnom stanu. Ona se strovalila na pod i počela da plače, to ga je zbunilo i nije znao šta da radi. Plakala je tako dva sata bez prestanaka dok najdenom nije počela da se guši da bi se nakon pola sata grcanja totalno smirila. Poslije mu je ispričala da joj je otac prije nekih sedam godina kada je naprasno napustila roditeljsko gnijezdo ne mogavši više trpiti njihove svađe opali takav šamar na rastanku da joj se zanebesalo, ali plakati nije mogla. Izgledalo je kao da se ovi društveni invalidi, njiho oboje bude iz dubokog sna i postaju svjesni ko su, kao kada gusjenica odumire i iz larve se rađa prelijepi leptir. Svodnik u usponu i savršena prostitutka.
 
Besnilo schrieb:
Nešo Obehly priča III

Izgledala je slatko a ustvari je bila kučka. Da je čovjek kojim slučajem vidio na reklami za Nivea kremu ili neku sličnu „njegujem ti tijelo i dušu“ pizdariju pomislio bi da je puna razumjevanja, topline i nježnosti, da može bez problema podariti svom mužu četvero djece i još biti zainteresirana za par blizanaca. Al' ne lezi vraže, iza umiljatog i slatkog lica krila se nesnosna ljenčuga koja priča sporo i neodlučno, manipuliše i boluje od graničnog poremećaja. Realno, nije bolovala ni od čega, bila je samo umišeljna, razmažena i do zla boga nesigurna djevojčica nastala kao produkt disfunkcionalnog braka neuravnoteženih partnera. Naivna i nevina djevojčica s tv reklame. Ako uzmemo u obzir koliko televizija čovjeku pere mozak tim nježnim i bezazlenim stvarima reklo bi se da nismo odmakli od onog poštenog prototipa čovjeka kakvog zastupa religija; moralnog i racionalnog, spremnog da pomogne drugu u nevolji, čovjeka koji ima psa, dvoje djece i savršenu prototip ženu te žive sretno i zadovoljno u u bilo kojih sat i po bilo kojeg televizijskog filma odnsono deset sekundi televizijske reklame. Ljudi koji su stasali uz tv i videokasete na kojima zlo uvijek biva pobjeđeno svakako su podložniji licu ove slatke, brižne i nježne žene. Žene-djevojke čiji roditelji nisu savršeni kao u promotivnom spotu za žitarice ili roštiljske kobasice, nemaju psa i svakako ne poštuju onu „dok nas smrt ne rastavi“. Nešo Obehly naravno nije poznavao tu materiju jer je većinu vremena proveo u svojim sanjarskim fantazijama poučen od strane velikog srebrnog ekrana i svega što mu je on mogao ponuditi pa je zbog toga postao toliko osjetljiv na stvarni svijet da je naravno kao i svaki romantik završio kod psihijatra, nesposoban za život. Nevješt da se snađe u svijetu licemjerja, dvoličnosti i proračunatosti on je postajao sve više ogorčen na svijet koji ga okružuje smatrajući da je stvarnost mehanizam za proizvodnju zla i pokvarenosti, te da su svi, kako bi to njegova brižna mamica kazala, svi, ama baš svi ljudi prevrtljivi i zli. Stvarajući zid koji ga je štito od tog zlog vanjskog svijeta on je postajao pravi odvratni uhljup, ljigava gnjida, ne shvatajući naravno da strah koji se u njemu razvijao metastazira u mržnju prema svemu živom i neživom, a kako nije imao dovoljno muda da to izrazi nakupljao je u sebi nevjerovatne količine negativne energije te ga kao takvog niko nije želio u svome društvu. Ustvari, ni njemu kao ni onoj slatkoj, brižnoj djevojčici nije bilo ništa, oboje su bili uplašene seronje koje su koncept pameti zamjenili konceptom „previše razmišljanja“ te su si oboje kroz paranodine izmaglice umislili da su neke vrhovne inteligencije i da svakome mogu da sude i kroje sudbinu, jedno je bilo sigurno; oboje su bili odvratni, nesigurni kompleksaši, marginalci, neoformljeni članovi društva koji laju na sve ne dopuštajući ikome da im priđe iz straha da im se ionako nestabilna ličnost ne bi raspala u paramparčad pred naletom vala normalnosti i sabranosti. Ne bih da zvučim mediokritetno ali oboje su žudno priželjkivali tu injekciju normalnog, koja bi ih vjerovatno izvukla iz sluzavih bunara njihove nesvjesti i izložila suncu i svjetlosti običnog prosječnog svijeta. Zbilja nema ništa gore od toga kada prosječan čovjek sebi umisli da je neka veličina. Podstaknuti prototipovima specijalnih ljudi iz televizora i oni su kreirali nakaradan sistem odbrane. Da ne dužim više o njihovim šizoidnom fantazijama. Upoznali su se na grupnoj terapiji na koju su oboje bili premješteni nakon što je ustanovljeno da im ni obična terapija a ni ljekovi ne pomažu. Nju sam već spominjao ona je bila ona prostitutka koja ga je jednom prilikom ogulila za keš kada je izveo na večeru, a on, on je bio Nešo Obehly društveno retardiran, standardni imbecil. Čovjek bi naravno po mojim riječima pomislio da ova djevojka koja se bavila prostitucijom i zarađivala velike sume novca stvarno jeste bezosjećajna kučka, ali uvjek imajte na umu da meni nije vjerovati i da priče uvijek u nenadanim trenutcima dobijaju nevjerovatne obrate, te da su fabule ko zmajevi, onaj ko ih kroti nisu mu ni sklone. Dakle, nakon te zlokobne večere nisu pričali nekih dva mjeseca da bi ga ona jedne hladne večeri nakon završene terapije sustigla u polumračnom hodniku bolnice te mu u par rečenica predložila riješenje za njihov problem. U čemu je bila stvar? Nakon što su izašli iz bolnice krenuli su ka njenom stanu te mu se tu desila zapanjujuća spoznaja koja je značila prekretnicu u njegovom životu, naime, nikada u životu nije mogao vjerovati da jedna žena može tako snažno i duboko napaliti jednog muškarca, nadražiti ga toliko da sam sebe ne može prepoznati u samom spolnom činu. Uživao je kao nikad. Naravno od svoje nesigurnosti i kompleksa nije mogao vjerovati da jedna tako seksipilna i putena žena može njega, sluntu, bogalja povesti u svoj stan i izjebati mu mozak toliko snažno da mu se u jednom trenutku činilo da će mu siva masa poteći iz ušiju kao topljeni evrokrem. Sljedećih sedam dana je poroveo kao u snu, živeći kao car. Uzeo je godišnji i odmor i stan je morao napuštai jedino kada su joj dolazile mušterije, ali mu to uopšte nije smetalo jer je znao da će se nakon duže, besmislne šetnje i kafe u nekom od obližnjih kafića ponovo vratiti u njeno međunožje, u toplo gnjezdo. Naravno sve je bilo kao u filmu, osim što je on bio totalni luzer a ona prostitutka. Nakon tri sedmice je dao otkaz na poslu i oficijelno postao njen blagajnik. Sve novce koje je ona zarađivala davala je njemu pod izlikom da ona ne smije držati toliki novac kod sebe pa je nekako bolje da ga on čuva a kada njoj zatreba ona će ga kao tražiti od njega. Mjesec dana je prošao u savršenstvu, novaca je bilo kao pljeve, ali su u njemu još uvijek bili neki stari strahovi, panike, zebnja od napuštanja i strah da prestane biti voljen. Nekim čudom je izgledalo da se ona totalno zaljubila u njega i to je bilo najstrašnije od svega. Naravno, njemu iskompleksiranom idiotu je sve bilo čudno. Uvidjevši da ga nešto kopka i da ga neke unutrašnje mračne sile razdiru ona je odlučila da uključi i drugu terapiju osim seksa, pročišćavanje čakri bijelim prahom popularno nazvanim kokain. To je bilo sasvim drugo i novo iskustvo za njega, te ga je bijeli prah totalno zapanjio svojim djelovanjem. Jednom prilikom ju je upitao kako to da ona ide na terapiju spram svih blagodati koje ima. Naravno nisu sve mušterije bile dobri jebači ali je po njenim pričama svakako bila neizmjerno zadovoljna nekim seks mašinama, kako ih je ona nazivala. Terapija kokainom je djelovala savršeno na njega, pa mu je uz to u tim kokainskim bestežinski stanjima objasnila da je terapija za nju samo lijek protiv usamljenosti i da je posjećuje čisto zbog toga što može da sjedne s ljudima koje apsolutno ne zna i ispriča sve što joj leži na duši bez da ide nekim lažnim religijskim ocima koji samo žele da je naguze. Poslije dvije sedmice terapije kokom osjećao se lagano kao pero, svi neurotransmiteri su bili podebljani, nije imao promjene raspoloženja i misli su mu bile čvrste. Toliko čvrste da je u jednom trenutku počeo da se gadi samog sebe iz prošlosti te bi pri samoj pomisli na taj lik odlazio u wc da povrati, ali nakon nekog vremena i to se stabiliziralo, komplekse je svakako potrebno povratiti sve dok i zadnji trun mučnine ne izlapi iz čovjek. S novicma koje mu je ona dala nakupovao je sebi gotivnu obuću i odjeću te uplatio teretanu. Nakon dva mjeseca teretane komotno je sebi mogao reći da izgleda kao čovjek, nigdje nije bilo traga atrofiranim mišićima, nigdje nije bilo traga smlatastom stavu koji je zauzima, libavo tijelo je zamjenio novim i učvršćenim. Pare su padale s neba. Sve dok jedan dan ona nije zatražila da joj on opali šamar. Naravno, kao jedan džentlemen odbijao je da to učini, ali se nije mogao suzdržati nekon što ga je ona bokserom zavalila u stomak izbivši mu sav dah. Šamar je odjeknu kao bomba u raskošnom stanu. Ona se strovalila na pod i počela da plače, to ga je zbunilo i nije znao šta da radi. Plakala je tako dva sata bez prestanaka dok najdenom nije počela da se guši da bi se nakon pola sata grcanja totalno smirila. Poslije mu je ispričala da joj je otac prije nekih sedam godina kada je naprasno napustila roditeljsko gnijezdo ne mogavši više trpiti njihove svađe opali takav šamar na rastanku da joj se zanebesalo, ali plakati nije mogla. Izgledalo je kao da se ovi društveni invalidi, njiho oboje bude iz dubokog sna i postaju svjesni ko su, kao kada gusjenica odumire i iz larve se rađa prelijepi leptir. Svodnik u usponu i savršena prostitutka.
Zum Vergrößern anklicken....

E svaka cast ,lijepa bajka :schluchz:
‪DJ Krmak - Cijelo selo smrce bijelo‬‏ - YouTube
 
Du musst dich einloggen oder registrieren, um hier zu antworten.
Zurück
Oben