Aktuelles
Von:
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Schönste Stadt Bosnien-Herzegowinas?

Schönste (grössere) Stadt BiH ist....

  • Umfrageteilnehmer
    175
DZEKO schrieb:
erst so spät, weisst du was komisch ist die meisten kirchen in bih wurden zwischen 18 und 19 jahrhubdert erbaut kannst du mir erklären wieso:hotsun:
Zum Vergrößern anklicken....
weil die meisten kirchen unter den osmanen entweder zerstört oder zu moscheen umgebaut wurden und es sehr schwer war unter der osmanischen herrschaft kirchen zu bauen ;)

sonst noch fragen
 
Nö schau dir z.B. Kraljevinu Sutjesku an. Oder die ganzen orthodoxen Kirchen.
Ganz so ist es dann doch nun wieder nicht. Zeig mir die Quelle wo Osmanen in BiH eine Kirche zerstören.
Was Christenverfolgung angeht schaut euch mal meine Thread "Diva Grabovceva" an, schon bisschen strange wie die sich verhalten haben, alle samt.
 
Bošnjanin schrieb:
Nö schau dir z.B. Kraljevinu Sutjesku an. Oder die ganzen orthodoxen Kirchen.
Ganz so ist es dann doch nun wieder nicht. Zeig mir die Quelle wo Osmanen in BiH eine Kirche zerstören.
Was Christenverfolgung angeht schaut euch mal meine Thread "Diva Grabovceva" an, schon bisschen strange wie die sich verhalten haben, alle samt.
Zum Vergrößern anklicken....

4. Kulturno-crkvene prilike​
Prema popisu Bartola Pisanskog na području je bosanske Posavine bilo prije dolaska Turaka mnošvo samostana i crkava, a prije potpunog zauzeća sjeveroistocne Bosne u 16. st. jog više: Soli, Gradovrh, Bill Potok, Jala, Dragunja, Slatina, Gračanica, Modriča, Koprivnik, Crkvište, Brka, Bijela, Skakava i dr. Neposredno prije pada Bosne, a nakon bitke na Kosovu, kada su se Turci sve više zalijetali u sjevernu Bosnu, provale turske akindžije /neredovita pogranična vojska/ u ove krajeve, to popale 16 samostana i župa, tako da bi među njih, uz trinaest nabrojanih, spadale još tri nepoznatog imena, među kojima bi se najvjerojatnije nalazio i Teočak. Medutim, ne treba smatrati da je rušenje crkava i samostana bilo stihijsko, osim možda u ratnom vihoru. Tako je 1523. god." zapaljen samostan u Zvorniku. Kad su franjevci 1539. napustili Zvornik i preselili se u Gornju Tuzlu, tad su Turci, vjerojatno obnovljenu crkvu pretvorili u džamiju. Franjevci iz Donje Tuzle morali su preseliti u Modriču, ali je i taj samostan zajedno s crkvom zapaljen god. 1579.

~~Život je Crkve tokom tih dvjesta godina bio poput izlomljene crte, koja je neprestano padala. Za obnavljanje samostana i crkava, odnosno za gradnju porušenih, trebala su ogromna novčana sredstva, da bi se dobila samo dozvola, premda je službena naredba sultana glasila: "U gradenju i popravljanju crkava, neka ih nitko ne pometa<. Zacijelo su se crkvene prilike još više pogoršale samim tim, sto su Turci znali, da su franjevci bili naklonjeni krsćanskim državama, a u prvom redu Austriji, od kojih su očekivali eventualno oslobođenje. Stoga je na njih vršen pritisak i oduzeta su im crkvena dobra.

Na sveukupnu je situaciju utjecao i sam proces islamizacije, koji je zahvatio sve slojeve društva. Istina, islamizacija nije toliko zahvatila sjeveroistočnu Bosnu, zbog čestih migracija stanovništva, ali i zbog specifične uloge novodoseljenog stanovništva, kao zaštitnika pograničnih oblasti.

0 crkvenim se prilikama toga razdoblja može ipak najbolje saznati iz vizitacijskih izvještaja bosanskih biskupa. Iz njih se točno vidi kako se kretao broj župa i eventualno broj krizmanih u njima tokom toga razdoblja. Taj se broj čas povećavao, čas opadao, ovisno o političkoj situaciji i migracionim kretanjima.

Franjevci su za vrijeme mletažko-turskoga rata /1537-1540/ morali napustiti samostan u Zvorniku. Preselili su se tada u Gornju Tuzlu, a uskoro je osnovana župa i u Donjoj Tuzli. Njima su pripadale i sve one kasnije nastale župe do Save, naime: Modriča, Crkvište, Tremošnica, Biela, Korjenita, Gračanica i Brka.

U izvještaju biskupa Franje Baličevića od god. 1600. spominju se samo samostani u Modriči i Skakavi /danas ruševine/.

No prvi zvanični popis bosanskih župa biskupa fra Marijana Pavlovića navodi god. 1623. da je u bosanskoj provinciji bilo 57 župa i samostana. Na području sjeveroistočne Bosne, odnosno na teritoriju omeđenom rijekama: Savom, Bosnom, Drinom i do Tuzle bile su četiri župe gradovrškog samostana, naime: bijela, Brka, Dragunja i Korjenita, tri župe modričkog samostana, i to: Slatina, Modriča i Koprivnica.

Iz izvještaja biskupa Tome Ivkovića god. 1630. uočljivo je da je biskup pohodio samo dvije župe, i to: Modriču i Gradovrh., "to svakako začuđuje, jer svi biskupi prije i poslije njega sve do Bečkoga rata ipak izvjećuju o većem broju župa i samostana. Razlog bi najvjerojatnije trebalo tražiti u složenoj političkoj situaciji, ograničenosti slobode i neprohodnosti kroz ovaj veliki prostor. Premda njegov nasijednik, biskup fra Jeronim Lučić, nije vizitirao više župa, razlika je uočljiva. God. 1638 pohodio je ove župe: Bijela, Skakava, Brčko /Breski/ i Modriču. U izvjetaju biskupa Marijana Maravića 1655. god. uočljiv je znatan porast novih župa, ali i nestanak nekih već postojećih. Tako su po gradovrškim samostanom, kao i u prvom izvještaju biskupa Pavlovića 1623., bile četiri iste župe, i to: Bijela, Brka, Korjenita i Dragunja, a pod modričkim Modriča. Nestalo je Slatine i Koprivne, ali se zato spominju tri nove, dotad po prvi put, i to: Crkvište / danas pravoslavno selo Crkvina kod Bos. Šamca/, Tremošnica i Bastić. U izvještaju biskupa Ogramića iz vizitacije od 1675. god. naznačen je točan broj i katolika i krizmanika. Tako je na području od Save do Krivaje bilo 12 župa, 4 samostana i vise od 32.000 katolika. Katolika je bilo 1.915 u zupi Crkvište, 6.300 u Tremošnici, 1.418 u Kornici, 955 u Bijeloj i 4.161 u Dragunji .
Više se ne spominje župa Bastić. Naglo se smanjio broj katolika u župi Bijela: ,,Svi su ostali u velikome broju Turci i raskolnici premda do prije kratkoga vremena gotovo svi bijahu katolici., izvjećuje biskup Ogramić. Vjerojatno se jedan dio iselio a jedan islamizirao iii prešao na pravoslavlje. U preostalih je sedam župa bilo 20.234 katolika. Među tih sedam župa spadale su jos Brčko /Barka/ i Modriča.

Primjećuje se, da se većina župa tokom 17. st. grčevito borila za svoj opstanak. Nastajale su, istina, i nove župe, ali njihov bi se plamen brzo ugasio. Takve su župe bile na primjer: Crkvište i Bastić. Osim njih je još prije Bečkog rata propalo petž između Bosne i Drine. Tri se spominju zadnji put god. 1623., a to su: Miričina, Balatun i Koprivna, zatim 1638. Jala, a 1655. Gračanica. Prema tome ovaj je sektor zahvaćen jakom dekadencom promjena još prije kraja 17. st., odnosno prije početka Bečkoga rata. Treba naglasiti da su nove župe nastajale u onim krajevima, gdje je praktičnih katolika bilo pretežno, a i gdje ih je već bilo prema povijesnim izvorima. To je ujedno znak, da je katolički živalj rastao brojem i samo je čekao povoljan trenutak za osnivanje novih župa. Premda ni povijesni izvor, iz različitih okolnosti, nisu mogli uvijek biti točni, ipak je i unatoč migraciji, raznim epidemijama i teškim društvenim prilikama zavidan porast katoličanstva. Ako je na nekom mjestu nestalo župe, to ne znači da je nestalo i katolika, ali je uslijed nedovoljne pastorizacije došlo do hlađenja duhovnog, što sigurno znači težak udarac.

Kad je riječ o kulturnim prilikama katolika u ovom razdoblju, tad se sigurno ne bi mogle ni zamisliti bez bosanskih franjevaca. Oni su uz duhovan rad djelovali i na kulturnom području. Budući da prilike političke u 17. st. nisu bile povoljne za franjevce, osjetilo se to i na njihovoj djelatnosti. Bosanski su biskupi poticali na rad za opismenjavanje. Tako je biskup Augustin Miletić prvi napisao bukvar. On moli ',župnika, misnike, redovnike, roditelje i sve ostale pravovirne Krstjane, navlastito one, koji slova poznaju, da stave svu požnju na uvižbat dicu mušku i žensku u poznanstvu i u sastavljanju slova, a kad dica nauče, neka i oni drugim neumitnim kazuju, i tako u malo vrimena, ufam se Božjom pomoću, da ce se vidjeti željeni napredak duhovni,,"' Franjevci su od turskih vlasti uporno tražili dozvole, pa ih nekad i dobivali. Koncem 17. st. dobili su dozvolu da ”mogu prema starom običaju po samostanima i selima podučavati mladež.". Biskup Franjo Baličević izvještava god. 1591., da franjevci u samostanima „drže i škole, te da podučavaju u čitanju, pisanju, slovnici, te kršcanski nauk u latinskom i slavenskom jeziku.13. U pocetku je bilo samo individualno opismenjavanje po selima i samostanima, u prvom redu za svećeničke pripravnike, a kasnije i za one, koji nemaju to nakanu. U školama su se učila uža vjerska štiva, pouka i narodni običaji. Te su škole pohađala samo muška djeca i »muška bi znala preuzeti kod svoje kuće učiteljsku službu nad svojim sestricama, te ih učiti iz istih svojih knjiga da mogu čitati molitvenike i druge pobožne knjige. Kasnije, opet kao majke, žene su bile učiteljice svojoj djeci." Slično je bilo i u cijeloj Bosni.
Središte opismenjavanja i kulturnog života bila su isprva tri najstarija bosanska samostana: Kraljeva Sutjeska, Fojnica i Kreševo, a kasnije Banja Luka, Livno i Tolisa u Posavini.
Možda su turski sultani prema propisima šerijatskog zakona i htjeli ravnopravnost monoteističkih religija, no činjenica je, da se nine administrativne i izvršne vlasti često puta nisu toga pridržavale. Tako je bilo i nadrugim područjima života.
 
Du musst dich einloggen oder registrieren, um hier zu antworten.
Zurück
Oben