Svu noć dugu šumi stara česma,
U sjenkama povitih vrbika,
U noć modru toči joj se pjesma,
Ko u grla srebrenih ibrika.
Svu noć česma šumi davne prošnje,
Za toplinom nevidljivih zvijezda,
Ukopanih u svemirske krošnje,
Ko u granju pogašenih gnijezda.
Šumi česma ko da šumi mene:
Crnu tugu usamljene duše-
Kako bolno plaču hladne stijene,
Ko da srce u korito ruše!-
Kada zvijezde - kao zlatne sjeni-
Počivaju u dnu šadrvana-
U njima se moja duša pjeni,
Kao svjetlost u mjesečini grana...
Noćas dugo plače stara česma:
O zvijezdama zatočenim sanja,
U noć modrutoči joj se pjesma,
I mrtvim se oblacima klanja.
Ahmed Muradbegovic