skoro su mi suze krenule kad sam citao ovo

- Toše, ti si meni dao život. Šta sada ja da uradim da pomognem tebi?! - neprekidno je juče kraj Tošetovog groba ponavljao Toše Ilijev, petnaestogodišnji dečak iz Kočana kome je poznati pevač pre sedam godina dao novac za operaciju tumora na mozgu u Hanoveru.
- Spasao je život mom sinu i to dobročinstvo mu nikada neću zaboraviti - kroz plač govori za „Blic“ dečakova majka Evgenija. Oni su zajedno sa Tošetovom porodicom i prijateljima izašli juče ujutru da upale sveću na grobu Tošeta Proeskog.
- Toše je jedan od najhumanijih ljudi u Makedoniji. Nema kome nije pomogao - dodaje dečakov otac Mile Ilijev: - Pomogao nam je kada nam je bilo najtaže i spasao život mom sinu.
Kada smo skupljali pare za operaciju, mnogi ljudi su nam dali koliko su mogli. Rekli su mi: „Zovi i Tošeta, on je mnogo dobar čovek“. Nisam ga ni poznavao, ali čim je čuo o čemu je reč, odmah je pristao. Održao je humanitarni koncert u Kočanima i sav prihod dao za lečenje mog sina. Veliki je čovek bio - zaključuje Ilijev.
Nevenka, baka dečaka, prislanja na grudi sliku Tošeta Proeskog, i briše suze.
- Moj Mile je nudio Proeskom da uzme deo para od prodatih ulaznica da bi pokrio troškove koncerta, ali on nije hteo ni da čuje za tako nešto. Pred koncert je došao u našu kuću. Igrao se sa našim Tošetom i njegovim mlađim bratom Simeonom. Posle operacije u Hanoveru, Proeski je stalno zvao da pita kako je njegov imenjak iz Kočana - priča baka i dodaje da je tragedija zadesila ne samo kuću Proeskih, već i kuće svih onih kojima je poznati pevač pomagao.
Toše je bio poznat po humanitarnom radu, a o nekim detaljima, i brojnim ljudskim podvizima, iz skromnosti čak nije hteo ni da govori. U mestu Negotino živela je devojčica Milena kojoj je Toše bio život, njen princ iz bajke.
Na koncert, pa mogu da umrem
Njeni roditelji Svetlana i Branko Dimov pričaju za „Blic“ o tome kako se čuveni muzičar pojavio u njihov život i ulepšao ga.
Mala Milena bila je teško bolesna. Kao beba je imala karcinom na karlici, a onda su joj od citostatika otkazali bubrezi. Tako je ostala stalno vezana za krevet i bocu kiseonika.
- Jednom prilikom, imala je samo tri godine tada, gledala je televiziju kao i obično jer nije ništa drugo ni mogla iz kreveta i ugledala je Tošeta. Pevao je na koncertu. Tužno je zaplakala i rekla: „Jedina mi je želja da jednom i ja odem na njegov koncert, pa posle mogu da umrem“. Mnogo smo se rastužili. Nismo znali šta da kažemo. Za roditelja je to strašna rečenica, a ona tako mala... - i sada, mnogo godina posle tog događaja, tužno priča otac Branko.
Posle kratke pauze, nastavlja da prepričava neverovatan događaj kako je Toše saznao za to. Oni su, naime, ispričali prijateljima koja je Milenina životna želja, a ovi prijatelji su opet svojim poznanicima u kafiću prepričavali. Slučajno je Toše baš tog dana prolazio kroz Negotino i tu u kafiću saznao kako je jednoj teško bolesnoj devojčici želja da upozna njega. Istog momenta se raspitao gde je njena kuća i krenuo tamo.
- Toše se pojavio na našim vratima. Nikada nećemo zaboraviti taj dan. Skamenio sam se od uzbuđenja i nisam mogao da izgovorim ni reč. I Milena je zanemela, a odmah zatim je počela da vrišti od sreće, skočila sa kreveta i povukla sa sobom i crevo od boce. Ne obazirući se na to, skočila je Tošetu oko vrata. To je i za nas bilo kao u bajci, a kamoli za nju - priseća se Branko.
Od tada je svraćao kod njih kad god je mogao. Tačnije, svraćao je kod male Milene, i gde god bi se ona zadesila, pošto se zbog bolesti „seljakala“ po bolnicama, on se pojavljivao.
- On je njoj ulepšao život. Dao nam je svima smisao. Milena ga je zvala na mobilni čak i dok je na koncertima. Jednom je direktno sa koncerta na trgu u Skoplju otrčao u bolnicu da je vidi jer ga je ona nazvala. Ona je umrla u sedmoj godini, 2000. Od poznanika smo čuli da bi Toše kad god prođe kroz Negotino svratio na njen grob - kažu Milenini riditelji, koji iako imaju sina Vaska, kažu: „Pre tri dana izgubili smo sina“.
Mnogo ljudi okupilo se juče ujutru na groblju u Kruševu. Pale sveće, a suze ih gase. Plač i lelek ne prestaju .
Lica uvela od bola
Otac Nikola, majka Dominika i sestra Dora su neutešni. Lice im uvelo od bola. Jedva stoje na nogama. Kraj njih je i Tošetova devojka Adrijana Budimir. Ne prestaje da plače: „Bože, vrati mi ga. Bože, uzmi i mene“.
- Adrijana je nekoliko puta padala u nesvest; dolazili su i lekari. Mnogo joj je teško. Još je u Kruševu, kod njegovih roditelja. Ne mogu ni da zamislim kako će joj biti kada bude ušla u stan u Skoplju u kom je živela sa Tošetom. Planirali su da se venčaju, a sada stoji kraj njegovog groba. Ne d’o Bog nikome. Užasnuta je. Stalno neko mora da bude uz nju. Plašim se i za oca i majku. Ne znam kako će preživeti smrt svog sina. Ocu je već nekoliko puta pozlilo - priča naš sagovornik i dodaje da ih u životu drži namera da u Kruševu naprave muzej Tošeta Proeskog.
To je predložila Adrijana Budimir, a gradske vlasti su prihvatile ideju da se u jednoj zgradi izlože Tošetove nagrade, njegovi lični predmeti, pokloni koje je dobijao od obožavalaca...