Nesretan poraz na Prateru nije idealan okvir za donošenje važnih odluka. Bujica emocija i šok su stanja koja izravno utječu na raspoloženja, stoga je mudrije pričekati nekoliko dana da se dojmovi kako-tako slegnu pa onda konkretizirati ideje. A ideja kapetana Hrvatske Nike Kovača, koji je skupio 81 nastup (izjednačio se s drugim na vječnoj listi Robertom Jarnijem) za reprezentaciju, sazrijevala je i prije početka Eura 2008. Niko Kovač više neće igrati za reprezentaciju!
To je u glavnim crtama naznačio izborniku Slavenu Biliću, ali je ipak na njegovo i inzistiranje Vlatka Markovića, odlučio uzeti tjedan dana odmaka od prvenstva da prelomi priču. No, ona je već donesena temelju logike nogometa i poštenja jednog izvanrednog sportaša. Stariji Kovač, koji će 15. listopada navršiti 37 godina, fizički još može odgovoriti zahtjevima trenera, no prije posljednje sezone karijere svjestan je da nema smisla započeti ciklus kvalifikacija za kojeg zna da ga neće završiti.
Kao prekaljeni profesionalac sebi ne bi dopustio polovična rješenja, iako struka traži da barem ujesen pomogne zamahu kvalifikacija. Manirom lidera, koji odluke donosi racionalnošću a ne osjećajima, odlučio je da je trenutak za prepustiti mjesto mlađima. Na tom je tragu bio i njegov tri godine mlađi brat Robert. On je Biliću prije pozdrava u Austriji najavio kraj reprezentativne karijere, ali očito je da se ipak lomi. Robert Kovač igrama je na Euru potvrdio kvalitetu i snagu iskustva koji Biliću nužno još trebaju. Ovoga trena se ne može staviti ruka u vatru da će R. Kovač nastaviti igrati za reprezentaciju, ali još dvije godine ugovora u Borussiji Dortmund te povraćeno povjerenje javnosti, sugeriraju da mu je Hrvatska do 2010. još otvorena priča.
U dvojbenoj je situaciji Dario Šimić. Sa 32 i pol godine još može biti koristan ako pronađe kontinuitet klupskog igranja, no sigurno je da aktualni status rezerve za igrača sa 99 nastupa nije potreban ni njemu, a ni Biliću. Njihov će razgovor razbistriti i tu dvojbu.
Nova vatrena avantura
U svjetlu navedenoga, a temeljem mladosti hrvatske vrste, izvjesno je da izbornik Bilić u novom ciklusu kvalifikacija za 2010. godinu ima definirane izbore. Krugu kandidata s Eura pridružit će se sigurno povratnik Eduardo, šansu će dobiti Križanac, Mandžukić, a u Bilićevim se vizijama vrte Pamić, Sharbini, Rukavina, Tomasov i drugi mladi igrači kojima će forma tijekom idućeg kvalifikacijskog razdoblja diktirati dimenziju reprezentativne prilike.
Naravno da ne treba zaboraviti ni one koji su otpali iz reprezentacije za ovaj Euro, kao što su Babić, Vranješ, Balaban, ili neko drugo ime koje sada nije u optjecaju. Dvije godine kvalifikacija su dugo razdoblje koje će iznjedriti niz nepredviđenih situacija i promjena. Dovoljno je pogledati jedanaestoricu iz prve Bilićeve utakmice u Livornu (kolovoz 2006.) godine (sa Šerićem, Sablićem, Rapaićem) da bi se shvatila relativnost dugotrajnijih izbora.
Hrvatska, dakle, može igrački biti još bolja u novom ciklusu jer njene mlađe snage (Ćorluka, Pranjić, Rakitić, Knežević, Kranjčar, Modrić, Eduardo, Srna, Petrić, Pokrivač, Vukojević…) sazrijevaju i tek im predstoje zeniti karijere, a Pletikosa, Šimunić, Leko, Olić, Klasnić, Budan su nadomak ili su u najboljim godinama. Kako je i izbornik Bilić sada nemjerljivo iskusniji trener, logično je očekivati daljnji napredak kvalitete igre, poglavito u kontekstu povratka Eduarda. To naravno ne jamči uspješne rezultate kao i u prethodnim kvalifikacijama. Svako natjecanje je potpuno nova priča i čeka nas vrlo komplicirana skupina na dugom putu do JAR-a.
Što god bilo zajamčeno je samo jedno, nova uzbudljiva avantura s Vatrenima...
