Zmajevi

[bosmix]

erstes länderspiel und gleich sein erstes tor in seinen heimatstadium, wo gibt es das noch?

 

[The Rock]

3:2 Sieg, Gratulation an BiH.

 

[Velez]

3:2 Sieg, Gratulation an BiH.

thx. aber gratulation auch an euch.

 

[Velez]

Fudbal: Hasan Salihamidžić - od Jablanice do Juventusa

Bayern je priča mog života

Juventus, nogometna Sorbona, novi je klub Hasana Salihamidžića! Kada je u posljednjem kolu Bayern savladao Mainz sa 5:2, a u 87. minuti na teren umjesto Salihamidžića ušao Andreas Görlitz, 69 hiljada gledatelja na Allianz-Areni ustalo je na noge i gromoglasnim aplauzom ispratilo sjajnog Hercegovca. Bio je to kraj priče iz snova našeg nogometaša u ponosu Bavarske - Bayernu


"S Bayernom sam doživio toliko toga, ne znam odakle da počnem - šest titula prvaka Njemačke, prvak Evrope, prvak svijeta..."

Piše: Emir Delić

Hasan Salihamidžić (30) je prešao put od anonimnosti do slave, od rodne Jablanice do fudbalskog Holywooda, kako tepaju minhenskom Bayernu. Sada već legendarni Braco (Nijemci ga već godinama zovu Brazzo) nakon devet godina u bavarskoj metropoli odlazi u Italiju u redove povratnika u Serie A, velikog Juventusa.

Hasan je prešao put posut trnjem, od konobara u jablaničkim kafićima, do zvijezde Bundeslige. U ratu, kada ga je rođak Ahmed Halilhodžić preko Zadra doveo u Hamburg, dok je ležao u sobi internata nogometnog kluba Hamburger SV-a i gledao u strop, Hasan nije mogao ni sanjati kakvu će karijeru napraviti.

Kontrolni punkt za Bundesligu Kad je već postao top nogometaš, Hasan se prisjetio kako je izašao iz Jablanice i Hercegovine i prešao u Hrvatsku, a onda i Njemačku.

'"Trebalo je hrabrosti. Mislio sam da neću stići živ kada su nas na 11. kontrolnom punktu zaustavili naoružani hrvatski vojnici, koji su nam tražili pasoše. Svi putnici su imali hrvatske pasoše, osim mene koji sam imao pogrešnu boju isprava. Odmah su me okružili i počeli da me ispituju ko sam i šta sam, da bi nakon dugog ubjeđivanja povjerovali da sam nogometaš. Tada mi je jedan od njih rekao: "Idi i igraj nogomet..."

U međuvremenu je Salihamidžić narastao do evropskih visina. Jedanaest godina u Bundesligi, devet godina nezamjenjivi član udarne postave Bayerna, Bracu je uvelo u probrano društvo, među veličanstvene nogometaše BiH. Sa 30 godina još uvijek igra fantastično. S razlogom je jedan od deset najboljih desnih krila u Evropi.

Miralem Musabegović, Hasanov prijatelj iz perioda kada je ovaj igrao u amaterima Hamburga, prisjetio se s kakvim je merakom Braco trenirao po dolasku u Njemačku. "Sjećam se odlično kada mi je Hasan govorio da trenira kao životinja, ali da su ti treninzi smiješni u usporedbi sa onim šta je radio u Turbini i Veležu."

Salihamidžić je primjer kako uporan i, ipak, osrednje talentovan igrač može napraviti uspješnu karijeru. Naravno, sreća je ovdje nezaobilazan faktor. Ona je Hasana, izuzevši povrede, milovala. Hasan nije mogao ni pretpostaviti, kada je nosio čaše i istresao pepeljare u kafiću u Jablanici sa svega 15-16 godina, da će za koju godinu obući dres jakog kluba u Bundesligi kakav je Hamburg.

Zvaničan debi u Bundesligi Braco je imao 8. marta 1996. godine protiv Fortune iz Düsseldorfa koju je vodio Sarajlija Aleksandar Ristić. Ipak, meč sa za pamćenje odigrao je 18. maja 1996. godine. Hamburger SV je gostovao u Frankfurtu gdje je igrao protiv Eintrachta. Trener HSV-a, legenda njemačkog nogometa Felix Maghat počeo je meč sa 19-godišnjim Salihamidžićem. HSV je slavio sa 1:4, a Braco je postigao dva i namjestio dva gola. Trener Eintrachta Dragoslav Stepanović - kandidat za selektora reprezentacije BiH - čupao je kosu u čudu se pitajući ko je ovaj klinac.

Novi list Bila je to Hasanova tekma, meč u kojem je čekirao kartu u jednom pravcu u društvo velikih asova Bundeslige. "Njemačka tv-stanica ARD je prije i nakon te utakmice pripremila iznenađenje. Naime, nisam znao da su novinari bili u Jablanici kod mojih roditelja i sestre. Razgovarali su s njima. Kada sam nakon sjajne utakmice bio gost u studiju, pustili su snimke mojih roditelja, sestre, vidio sam prvi put Jablanicu nakon nekoliko godina. Bio sam u šoku, dok sam gledao snimke iz mog rodnog grada, grlo mi se steglo, jedva sam suzdržavao suze. Sjećam se da je majka Šefika kazala 'otišlo dijete, a odjednom vidim odraslog čovjeka, moga Bracu'. Bio sam van sebe od sreće, jer sam se do tada s roditeljima čuo samo preko radioamatera", priča Hasan.

U Hamburgu je igrao tri sjajne sezone kao napadač. Bilo je to dovoljno da ga Franz Beckenbauer i Karl Heinz Rummenigge dovedu u München. Debitovao je za Bayern 15. augusta 1998. godine protiv Wolfsburga za koji je tada igrao Sead Kapetanović, bivši igrač Željezničara. Od tog dana Braco je postao nezamjenjiv. Iza njega je 234 utakmice u dresu bavarskog giganta. Ukupno, igrajući u HSV-u i Bayernu, Salihamidžić je sakupio 327 utakmica. Postigao je 57 golova. U Ligi šampiona Braco je odigrao čak 84 meča uz devet golova. Statistika za respekt. Ukupno je u raznim takmičenjima, Kupu, prvenstvu i Ligi šampiona, odigrao preko 500 mečeva.

Koliko ga je cijenio Beckenbauer, dovoljno govori sljedeći primjer: Bayern je očajnički tragao za napadačem i kada su poželjeli Holanđanina Roya Makaaya iz Deportivo la Corune, iz ovog španskog kluba je stigla poruka: može, ali za 15 miliona eura plus Salihamidžić. Ljutiti Kaizer Franz je izjavio: "Dobit ćete Salihamidžića, ali morate nam dati Makaaya i još 20 miliona eura."

Hasan bi ostao u Bayernu da u klubu nisu počeli "zavlačiti" i odugovlačiti s potpisivanjem novog ugovora. "Bayern je posebna priča mog života. Nisam želio da idem, ali sam shvatio da je došlo vrijeme za rastanak. Vidio sam da neki u klubu i ne žele da ostanem, a Juventus je ponudio fantastičan ugovor na četiri godine. Nisam puno razmišljao i prihvatio sam da odem u Italiju", govorio je Salihamidžić u januaru nakon potpisa ugovora do 2011. godine sa "Starom damom".

Transfer su realizirali Hasanov dugogodišnji zastupnik Jürgen Milevski i bivši saigrač Jens Jeremis. Odnedavno je i on zaplovio menadžerskim vodama. "S Bayernom sam doživio toliko toga, ne znam odakle da počnem. Šest titula prvaka Njemačke, prvak Evrope, prvak svijeta... Osvojio sam sve što se može osvojiti i zaista sam ponosan. Bilo je krajnje vrijeme da okrenem novi list. Juventus je jedan od najboljih klubova u Evropi. U novoj sezoni moramo pokazati da Juve nije zaboravio osvajati trofeje i da će se vrlo brzo vratiti na staze stare slave", govori Braco.

Reprezentacija BiH Ipak, Hasan će priznati da je reprezentacija Bosne i Hercegovine nešto o čemu teško govori. Redovito je bio "Pedro koji visi", krivac za sve neuspjehe. Prebacivalo mu se da za "repku ne grize" kao u Bayernu, da se štedi. Zadnju riječ rekao je u prijateljskom duelu u augustu prošle godine protiv Francuske na stadionu Asim Ferhatović Hase. Ostala je tajna zašto je Hasan ostao u svlačionici i zašto nakon toga više nikad neće obući dres državnog tima. Od njegovih saigrača koji su igrali tu utakmicu, saznali smo da je Salihamidžić imao duel sa Barbarezom, ali i selektorom Sliškovićem. Kada se osjetio suvišnim, spremio je opremu i napustio stadion i prije kraja meča. Nije se razbacivao izjavama, ali bolje upućeni znaju i pamte da su na zvijezdi Bayerna godinama mnogi selektori gradili autoritet. Počelo je od Mušovića, nastavilo se preko Hadžibegića, pa do Sliškovića. Svako ima pravo na svoje mišljenje, ali je činjenica da Bosna i Hercegovina nije imala uspješnijeg igrača od Salihamidžića. Jedino su on i Elvir Baljić s Realom osvojili pokal Lige prvaka. Niko više! Bez obzira mrzili ga ili voljeli, istinskim patriotama Bosancima i Hercegovcima bilo je drago vidjeti ga utorkom i srijedom kako ruši Real, Arsenal, Manchester, kako dribla Roberta Carlosa, pretrčava Ashlya Colea, izigrava Paola Maldinija...

Pamtit će se i da je Salihamidžić bio strijelac prvog zvaničnog, historijskog gola za reprezentaciju BiH i to onog protiv Hrvatske u Bolonji (1:4) kada smo igrali na neutralnom terenu, jer UEFA nije dopustila igranje kvalifikacijskih utakmica u Sarajevu. Imala je i imat će Bosna i Hercegovina mnogo kvalitetnih igrača, ali teško da će neko u dogledno vrijeme dostići rezultate kakve je napravio dečko iz Jablanice - Hasan Salihamidžić!

Uskoro

Knjiga o Hasanu


Sinan Sinanović, sportski novinar i publicista, urednik sportske redakcije lista San, prije osam godina je sa Hasanom dogovarao pisanje knjige.

"Tada smo naime išli i kod nekoliko izdavača, razgovarali o konceptu kako bi izgledala njegova biografija kada se pretoči u knjigu. Vremenom smo zbog obaveza, na neki način, zaboravili na knjigu. Nedavno smo opet razgovarali i ako sve bude kako treba, naredne godine počinjem sa pisanjem knjige, ustvari životne priče Hasana Salihamidžića. U međuvremenu, on je ostvario velike rezultate, potpisao je za Juventus, tako da će štivo sigurno biti mnogo interesantnije nego da sam je pisao prije osam godina", kazao je Sinanović.


Privatno

Vjenčanje sa Esther


Salihamidžić će nakon 13 godina zabavljanja sa djevojkom Esther, sa kojom ima troje djece, u Italiju otići kao - oženjen muškarac.

"Da, Esther i ja smo se odlučili vjenčati. Upoznao sam je još kao klinac u Hamburgu. Ona je sestra mog bivšeg saigrača, Španca Francisca Copada. On me primio da živim kod njega u kući i tako smo se upoznali. Uvijek mi je davala podršku kada sam se probijao kao igrač. Imamo troje divne djece i mogu kazati da sam sretan čovjek. Prije nego li počnem pripreme sa Juventusom, svojoj ću porodici pokloniti putovanje oko svijeta", kazao je Salihamidžić.


Humanitarac

Pomoć djeci bez roditelja


Poznato je da Salihamidžić godinama pomaže djeci bez roditelja u zeničkom Domu za nezbrinutu djecu. Zahvaljujući Fondaciji Jens Jeremis, Salihamidžić unazad nekoliko godina posjećuje djecu u Zenici svaki put ih obradujući na svoj način. Do sada je Hasan zajedno sa Jeremisom, inače svojim bivšim saigračem iz Bayerna, te menadžerom Jürgenom Milevskim, u Zenicu dopremio informatičku opremu, igračke, odjeću, sportske rekvizite, a sada će mališane obradovati odjećom.

Salihamidžić nije zaboravio niti svoj bivši klub, Turbinu iz Jablanice. Poslao je 16 pari kopački igračima Turbine, a interesantno je da je i legendarni golman Bayerna Oliver Kahn poslao u Jablanicu četiri para golmanskih rukavica.


Rekli su o Hasanu

Igrač koji je obilježio deceniju


Elvir Bolić: "Strašan igrač i rijetko dobar čovjek. U reprezentaciji sam dosta vremena provodio s njim, družili smo se stalno, pa se rodilo prijateljstvo. I dan-danas se čujemo, nedavno sam bio kod njega u Münchenu. Salihamidžić je igrač koji je obilježio proteklu deceniju kada je bh. nogomet u pitanju i to je jedina istina."

Fuad Muzurović (selektor reprezentacije BiH): "Sjećam se da je kod mene debitovao za reprezentaciju. Nikad neću zaboraviti dvije utakmice, sa Hrvatskom u Bolonji i Danskom na Koševu. Dance je on razbio, a nije imao punih 20 godina. Bio mi je kao sin. Pogledajte samo šta je napravio u karijeri. Svaka mu čast!"

Zlatan Ibrahimović (napadač Intera): "Kada sam bio junior Malmea, gledao sam Hasana u Bayernu. Uvijek sam ga cijenio, jer je bio gladan uspjeha, jer je jako borben. Kasnije, kada sam igrao za Ajax, pa Juventus, često smo se susretali. Znam da bi se uvijek zezao na bosanskom jeziku. Govorio mi je 'gdje si, zemljače'. Eto, sada dolazi u moj bivši klub i želim mu puno sreće."

Boro Primorac (trener Arsenala): "Ah, Hasan je odličan igrač. Znam ga veoma dobro, jer je nekoliko puta igrao protiv Arsenala. Uvijek bi nas iznenadio nečim novim, iako smo znali da je dobar nogometaš. Da se mene pitalo, on bi obukao dres Arsenala, jer je takvih univerzalnih igrača vrlo malo u Evropi."

 

[Velez]

Bolić prozvao Pašalića da uzima novac od igrača


Bolić, najbolji strijelac reprezentacije u njenoj istoriji dugoj 12 godina, je istakao da neki igrači iz reprezentacije plaćaju rukovodiocima reprezentacije da budu pozvani u državni tim.


Sve dok je Ahmet Pašalić na čelu reprezentacije BiH, ona ne može da funkcioniše bez korupcije, izjavio je Elvir Bolić, legendarni golgeter Fenerbahčea i bh. reprezentacije, u intervjuu za turski Zaman, a prenose Nezavisne
.
Koji su to problemi s kojima se suočava N/FS BiH?

Postoje ljudi koji su postali neizbježni u organizaciji. Oni se drže svog položaja posljednjih 13-14 godina. I usprkos što su imali velikih neuspjeha, oni odbijaju da se povuku. Tu prije svega mislim na Ahmeda Pašalića, direktora svih reprezentacija, koji gura svoje prste u sve. Znamo da Pašalić prima mito kako bi neke igrače pozvao u reprezentaciju.>

Da li Pašalić traži novac od igrača?

Da. On kontaktira igrače koji nisu baš toliko poznati, nekad preko njihovih menadžera, nekad direktno, pozivajući ih u reprezentaciju za određenu sumu novca. Godinama smo svjedoci ove krajnje neprihvatljive prakse.

Kako Muzurović može da trpi nešto tako?

Niko ne može da zaustavi Pašalića. On kontroliše sve; on čak bira i trenere reprezentacije. Da skratim, Pašalić je taj koji je prouzrokovao da bh. tim ide unazad, umjesto naprijed. U Bosni i Hercegovini ga sigurno više ne žele. Jedna grupa igrača, uključujući i mene, Hasan Salihamidžić, Zlatan Bajramović, Emir Spahić, Kenan Hasagić i Elvir Baljić... potpisala je peticiju gdje kažemo da ne želimo da igramo za reprezentaciju dok se on nalazi tu gdje jeste. Zaista, niko od nas nije želio da dođe do ovoga. Ono što smo trebalo da uradimo jeste da nastavimo da igramo i sistematski da radimo da ga se otarasimo. Čak smo i Vladu obavijestili o našim problemima, ali nije bilo pomoći. Zato smo se odlučili za ovaj način - bojkot!

Poslije Blaža Sliškovića, na mjesto selektora došao je Fuad Muzurović. Da li mislite da je to bio dobar izbor?

Muzurović je bio prisutan i prvih godina, kada je stvarana reprezentacija. On je čovjek koji posjeduje znanje i veoma je pristojna osoba. I pored svega toga, bh. savez ima svoj udio u postojećim problemima. Muzurović je izabran iz jednog razloga; on je neko koga vole i njegovo dovođenje je na neki način smanjilo bijes i pritisak medija i štampe, koji imaju prilično negativno mišljenje o N/FS BiH.

Kakav je osjećaj biti najbolji golgeter reprezentacije BiH?

Prvi meč na međunarodnoj sceni BiH je odigrala 1995. godine u Tirani protiv Albanije. Međutim, kako je naša zemlja tek izašla iz rata, okolnosti su bile zaista teške. Djelimično, problem je činjenica što našu zemlju čine Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Prvih pet-šest godina uopće nismo imali igrače srpske nacionalnosti, tako da je sveukupni duh nacionalizma bio dominantan, a i bili smo u veoma teškoj financijskoj situaciji. Usprkos svim ovim preprekama, dobro smo prolazili. Uvjeren sam da sam za jedno kratko vrijeme učinio sve što sam mogao za moju zemlju i ponosan sam, završava Bolić.

 

[Velez]

Davljenički potezi Muniba Ušanovića

Kako se bliži kraj istrage Tužiteljstva BiH o kriminalu u Nogometnom savezu BiH, tako se i oni protiv kojih će u narednih nekoliko tjedana biti podignuta optužnica, prije svih Munib Ušanović, generalni tajnik NS BiH, i blagajnik Miodrag Kureš, na sve moguće načine dovijaju kako bi se približili glavnom tužitelju Marinku Jurčeviću, piše Slobodna Bosna.

Tako su, po prvi put otkako nogometna reprezentacija BiH igra svoje međunarodne utakmice, jednom visokopozicioniranom dužnosniku Tužiteljstva BiH Ušanović i predsjednik NS BiH Milan Jelić poslali pozivnicu za predstojeću utakmicu sa Turskom i to za VIP ložu.

U dirljivo sročenom pozivu Ušanović i Jelić mole Jurčevića da bude njihov gost na utakmici sa Turcima, dodajući kako su za njega i njegovu pratnju osigurali najbolja mjesta na stadionu Asim Ferhatović.

No, kako doznaje Slobodna Bosna, Jurčeviću ne pada na pamet da prihvati poziv, već je, štoviše, naredio da se istraga Tužiteljstva proširi i na poslovanje NS BiH u 2005. i 2006. godini, koja će najvjerojatnije biti okončana narednog mjeseca optužnicama protiv Ušanovića i Kureša.

 

[Velez]

Hayat: NS BiH "zaboravili" docekati goste na aerodromu

Kako javlja Hayat, "gospoda" iz NSBiH se nije udostojila docekati Maltezane na Sarajevskom aerodromu nego su gosti s Malte morali da se sami snalaze nakon slijetanja u nas glavni grad. Bio je ovo samo jedan gaf u nizu nasih nogometnih celnika..

 

[KOMA]

ma ko je malta

 

[Velez]

zemlja koja je madjare tukla

 

[Velez]

Jedan od nas za sve vas kojih se ovo tice

Doveden pred sve neminovnosti, porazen po stotinu puta, ja ne znam vise da li sam covjek, il’ sam nesto sto tjeraju da im se skloni s puta. Natjerali su me da prihvatim, sve. Sve je onako kako su oni htjeli a ja sam kriv, sto sam ziv i gledam, I sto im ne dam, da barem s ovo malo moje duse vladaju. Jer to je zadnji poraz, prije nego sto me nabiju na kolac i okrenu na raznju zaborava, prije nego sto nestanam, da im halalim i poljubim ruku za sve ucinjeno do sad. Djubrad. Dosao je dan kad zidu okrenutih ledja doci ce mi svi pusi kurci u susret. Taj dan cekam i njemu se nadam. Dan kad nece biti bitna cijena, vec ce biti bitno da vam sakom vratim sve, neka nije 1% onog bola koji ste vi meni nanijeli, al’ ce biti moj poklon vama.

Bio sam najbolji za vas, nikome previse zla, i svakome zelio dobro. Pristupao svemu s razumjevanjem, bio je i rat, pa poratnog vrijeme, pa vrijeme zemlje u tranzitu i sve tako u krug. Ali ja snage vise, da sutim i gledam nemam, a sabura koji imam, koliko imam nije dovoljno. Vas se dobrotom ne tjera gospodo. Samo vasim sejtanskim metodama. E pa, dosao je moment kad vise sve sto imam ne vrijedi mi jer tjerate me da izgubim sebe. Na kraju krajeva ovo nije nikada bilo o vama. Ovo je bilo o meni. Ovo je bilo degradiranje mene, ovo je bilo kompromiranje mojih vrijednosti gospodo. Ovo je bilo spustanje mene na vas nivo. Na kojem ste uvijek sposobni i vece od mene poraziti. Ali ja da gubim sebe za vas? Kao stih iz one pjesme: “popusite mi kurac, podplacena djubrad”. Nikad se predati. Nikad stati. Znaj da sve bude i sve prodje pa tako i ovo. Sabura nemam, ali saburu se nadam. Radi vas, ne radi sebe. Meni se vise nista lose ne moze dogoditi. Osjecaj boli je dobrosao u meni, da barem znam da nesto osjecam, jer i to je bolje, nego da sve u meni zamre, bolje za vas gospodo ne za mene, za vas jer kad I ako se to desi da u meni zamre svaki osjecaj i otupe sve moralne skrupule, sta god da bude nece se dobrim pisati za Vas. NIkada vise od mene vama, rahatluka biti nece. Nikad vise merhametom. Rusicu vas s istim zarom s kojim ste se zidali, s kojim ste se gradili, s kojim ste u meke kozne garniture fotelja svoje guzove uvaljivali. I da sam jedini na svijetu ostao, i da uz mene vise nema nikoga bilo ih je dovoljno prije mene da su me obavezali, svim onim sto je covjeku sveto da predati se ne necu, vec ne mogu. Jer voljeo bih i ja da sam vama gotivan simpatizer i samom sebi bih bolji bio, al da nema nesto jace u meni, nesto jace i od mene, ali i vece od vas. To budite i s tim posla imate. A to nije pametno.

Pricate mi o zakonu, o tome kako ovo nije pravi nacin. Nema u Bosni pravih nacina. Nema u Bosni zakona osim za one koji su ih pisali da ih stite. Zakon je sila jaceg. Nacin je da mi vas legalno pljackamo onako kako ste vi nas ilegalno dok se niste nakrali da vam vise i ne treba nista osim fotelje i mjesecne plate, te posla kojeg s kravatom obavljate, za koji nikad kvalifikovani bili niste i koji imate jer sluzite politickoj vlasti iz sjene, koja vas tu drzi u pricuvi i u zastiti. Mozete im i zatrebati jednog dana za jos vece zadatke. Naravno protiv mene. Jer sve do sada je bilo protiv mene, e pa necu jos i ja sam okrenuti se na sebe. Ne, ne. Prevarili ste se.

Klin se klinom izbija, I kad je mogla vasa mafija da pljacka, krade, laze, falsifikuje, podmicuje, da od nas pravi kriminalce, huligane i necije placenike tu I u tom momentu sva gospoda koja je dozvolila da to cujed od vas o nama i dozvolila da dozivi svaki momak koji je na tribinu otisao, stati s nekim koga nije znao a ko mu je brat, tu i tada je prestao za mene da znaci ista vas glas, bijednika moralnih. Il ‘ si s nama il’ si protiv nas. Jer vidite gospodo ne treba komplikovati. Pojednostaviti i rasclaniti. Na jednu stranu, dojucersanji nikojevici, drugorazredni novinari i trecerazredni komunisticki operativci, potrcka koja zakonom legitimiraju svoje kradje, i lopovluke i koja se tim istim zakonom i tom drzavom brane od mene omladinca koji je potekao iz BiH, kojeg je ta Bosna svega kostala, samo jos glave nije a pitanje je koliko i ta nakon svega ovoga vise vrijedi. I to ne moja Bosna. Vasa Bosna gospodo. Vasa. Jer je nemam nikakvih prava, nemam nikakvog nacina da do njih dodjem, ako I dodjem nekam nikakvih dokaza koji su relevantni, sve o cemu govorim sam izmislio i umislio, sve je to tako ali zapitajte se samo jedno. Zbog cega onda sam spreman da idem ovoliko daleko? Sta ja imam od vas? I sta vi primate od svakog Bosanca i Hercegovca, koji zaveden vasim prepredenim vazom, koji vase lice nije upoznavao i iznova vidjao, nalozen nekim laznim patriotizmom, dodje na stadion i kupi kartu. Ja vise nemam ni drzave, ni himne, ni sugradjana, ni sunarodnika, ni nacije, ni vise od 2 stadiona na kojima igra moja zemlja ni vise od 2-je zemlje gdje mogu otici bez vize. Ali imam BHF. Koji je docekao da ono sto istrici na teren nije nasa Bosna opet, nego vasa. Niste mogli ni to da mi dozvolite ni dopustite, da barem jedna stvar od svih ostane i bude nasa, bude zajednicka, da je gradimo i s travnjaka i sa tribine. Morali ste mi i nju uzeti, i okrenuti je protiv mene, da mi bude kako god mi se primi, i kako god mi vi gospodo skrojite kapu po ko zna koji put.

Samo, bice da ste se prevarili u samo jednom. Nece biti po ko zna koji put. Vec je bilo i ostat ce po zadnji put. Od kojega suocen s okolonistima u kojima smo mi nemamo druge metode, drugog nacina, od onog za koji nas svi osporavaju, svi kojima ne znacimo nista i koji misle da ovakvo sjeme kao sto je nase klija u Bosni svaki dan. Mozda je to tako gospodo. Ali nemojte se zavarati pa nas podcjeniti. Mozete nas tjerati, mozete nas pljuvati, mozete nas osporavati i zatvarati ako vam sve to cast dopusti i dva prsta obraza iznad brade. Ali samo jedno nikad nemojte si priustiti a to je da podcjenite BHF. Mirno mi spavajte gospodo i znajte, nas je malo ali smo govna najveca.