Smaranje
 
Stvari na Balkanu postaju dosadne. Uporno prepucavanje Srba i Hrvata i izazivanje jeftinih emocija loženjem na sport kao potvrdu veličine nacije, odavno je demode. Kada Roko Karanušić kaže da ga iz Zvezde mrze što je Hrvat, il kad se svaki rezultat doživljava kroz prizmu toga šta je uradio komšija, jasno je da rivalitet prelazi u smaranje. 
		
		
	
	I tako… danas je Roko Karanušić utvrdio da Zvezdi smeta što je Hrvat. Ne smeta njegovoj devojci iz Beograda, ne smeta ljudima iz Partizana koji su ga pozvali da igra, ali eto, vređa nacionalno dostojanstvo čelnika Zvezde.
Ovo je samo još jedan biser u zamornom prepucavanju Srba i Hrvata, koji bi verovatno četvrtfinale evropske lige u pikadu digli na nivo potvrđivanja dominacije nad susedom.
Tu se ne zna ko je gori, Hrvati koji su zbog vaterpola spremni da izazovu treći svetski rat, ili mi, sa druge strane zida što umesto svog, nekako uvek moramo da gledamo preko plota.
Smaraju i jedni i drugi, tim samopotvrđivanjem na pogrešnom mestu. Podsećaju me ove smešne, balkanske zađevice na priču mog rođaka iz Milvokija, velikog patriotu, koji zna jedno desetak srpskih reči, ali je spreman da iz bezbrižne vizure preko Atlantika, uvek podeli neki savet kako treba mrzeti druge, da bi dokazao pripadnost svojoj naciji.
Na moje pitanje svojevremeno jel’ gleda Milvoki Bakse, odgovorio je:
„Samo dve utakmice godišnje. Jednu kad gostuju Lejkersi, da pozdravim Divca, a drugu, protiv Čikaga, kako bih zviždao Toniju Kukoču“.
Kod svakog pristojnog čoveka, ovakav odgovor će izazvati smeh, ali ne sumnjam da i neki ubogi Hrvat isto razmišlja u tuđini. Kad biste ih pitali da li su pomenuti Divac i Kukoč vaskoliki izdajnici pošto su dobri prijatelji, verovatno vas ne bi razumeli.
Ne znam, lepše je nekako pobediti Francusku u septembru u Beogradu i otići na svetsko prvenstvo, nego savladati Hrvatsku.
Postoje ljudi kojima imponuje kad Nole odvali Nadala, a ne Karlovića, sa kojim će snimati rep pesmu.
Poenta je da je oštrica nacionalnog ponosa uperena na pogrešne događaje i pogrešne ljude, sa obe strane zida.
 
Rivalstva u Evropi su tradicija, Holanđani više vole da dobiju Nemce, nego da svakog vikenda posete Amsterdam, uz sav prateći program, ali to ne sprečava jednog čoveka iz zemlje vetrenjača da bude kapiten Bajerna.
Ni Danci ne ljube baš svoje komšije, ali pogledajte koliko igrača iz ove zemlje hleb zarađuje u Bundesligi.
Sport podrazumeva da imaš rivala, da sebe dovedeš na jedan viši nivo gledajući ispod i iznad sebe, ali nikada da nacionalnu, kolektivnu ili ličnu frustraciju pretočiš u mržnju kao izvor motivacije.
Zato prestanite da smarate, upiranjem prstom u drugu stranu i traženjem razloga za nesavršenost u okolini, i probajte da pobedite nekoga jer ste bolji i jer imate svest o tome da napredujete…
Smaranje