[h3]Funkcionalna država Bosna i Hercegovina[/h3]
Svi gradjani Bosne i Hercegovine bez obzira na vjeru i etničku pripadnost s olakšanjem su 1995. dočekali potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma koji je okončao krvavi rat.
Daytonski sporazum je bio prihvatljiv kao mirovno-prelazno riješenje ali pod uslovom da se ovaj sporazum ispoštuje u svim njegovim tačkama.
Svakako treba napomenuti da je teritorijalna podjela u BiH na entitete prihvaćena samo da bi se udovoljilo srpskim vodjama (ratnim zločincima) i tako spriječilo njihovo daljnje zločinačko divljanje.
(Guardian: Mart 2010)
Ubrzo se uvidjelo da je i pored svih dobrih želja bilo neralno očekivati od politike koja je nasljedjena od ratnih zločinaca Slobodana Miloševića, Radovana Kardzića i Biljane Plavišić i dr. da ispune svoje obaveza iz Daytonskog sporazuma a kamoli da ga nadogradjuju u smislu gradnje napredne države Bosne i Hercegovine.
Protjerani nisu vraćeni u njihove domove a Republika Srpska je ostala etnički čista kako je i planirano ....
Ova destruktivna srpska politika koja koristi „etnički čistu" Republiku Srpsku kao platformu, u stvarnosti radi na razbijanju napredne i jake države Bosne i Hercegovine!
U ovoj prljavoj namjeri koja ima svoje historijske korjene uveliko je uključena vlast iz susjedne Srbije i njene „obavjestajne službe".
Ovo nedvosmisleno potrdjuju poruke iz susjedne Srbije, npr. ministar vanjskih poslova ove zemlje kaže da Srbija neće prihvatiti centralizaciju Bosne I Hercegovine.
U "prevodu" to znači da Srbija ne prihvata funkcionalnu Bosnu I Hercegovinu !?
Naravno da bi se iz Bosne isto tako mogle poslati poruke „kako je za Bosnu i Hercegovinu neprihvatljiva centralizovana država Srbija I da bi se trebalo angažirati na dobijanju autonomne Bošnjačke Republike Sandzak ?
Jer ako je Srbima u Bosni potrebna Republika Srpska te da pored zločina i genocida koji su počinili na ovom prostoru insistiraju na opstanku ove tvorevina - onda bi se I Bošnjaci po takvoj logici, i historijskom osnovu mogli zalagati za stvaranje Bošnjačke Republike na tlu Republike Srbije !?
Svjedoci smo namještenih afera te lažnih spiskova u kojima se bošnjačke vjerske organizacije prikazuju kao terorističke sve s ciljem da se Bošnjaci-Muslimani kao osnovni stub odbrane BiH prikažu kao ekstremisti a Bosna kao potencijalna "muslimanska država" koju treba uništiti.
Sasvim je jasno da su u pitanju namještaljke obavještajnih službi i neprijatelja BiH - kada se organizira velika policijska akcija protiv sedam bradatih selafija (vehabija) - vjerske grupe koja povučino žive u jednoj bosanskoj zabiti, a ne poduzima se nikakva akcija kada se stotine pripadnika fašističke četničke organizacije skupi u drevnom Višegradu i selu „Draževini"?
Očito je da se upravo te vrijednosti žele „njegovati" u RS-u.
To je lice Republike Srpske - žalosno stanje u etnički „očišćenoj" istočnoj Bosni.
Rezultat ovakve situacije nastale „medjunarodnim maženjem" zločinačke karadzićeve političke zaostavštine je takav da u samom vrhu države Bosne i Hercegovine rade „izdajnici" ove države koji sprječavaju njen razvoj i slijepo slijede uske nacionalne interese „očišćenje" Srpske i susjedne države Srbije.
Ti izdajnici primaju plaću od gradjana države Bosne i Hecregovine ali rade za interes susjednih država.
Zar to nije izdaja nacionalnih interesa države BiH ?
Pod uticajem domaćih izdajnika, država BiH je gotovo nesposobna da brani svoje interese.
Pod plaštom očuvanja navodno srpskih nacionalnih interesa stalno se zadaju udarci državi BiH i sprječava se napredovanje i u političkom i ekonomskom smislu.
Njihov cilj je zaista postao očit: „Održavanje nefunkcionalne države BiH i konačno njeno gušenje".
Brojni renomirani politički analitičari misle da;
„Država Bosna i Hercegovina ne može napredovati dok postoji unutrašnja etnitetska podjela te da etniteti koji su nastali iz etničkog čišćenja, zločina i genocida ne mogu biti zdravi temelji za stabilnu multietničku državu Bosnu i Hercegovinu".
U posljednjoj deceniji bili smo svjedoci da etnitetski političari često slijede politiku slabljenja države BiH te rade u interesu susjednih nacionalističkih politika.
Izdajnicima - političarima koji rade u držanim institucijama BIH mora biti uskraćena mogućnost da djeluju u korist uskih nacionalističkih ineterese Republike Srpske i Srbije. Takve djelatnosti moraju biti sankcionisane I onemogućene novim Ustavom Republike Bosne i Hercegovine.
Uzimajući u obzir anlize i izjave medjunarodnih političara da je Republika Srpska i politika koja potiče iz tog entiteta glavna prepreka razvoju države BiH , postavlja se pitanje:
„ Zašto i kome je potrebna Republika Srpska koju je osnovao ratni zločinac Radovan Karadzić ?
Nažalost, obično se insuinira da je to "želja" naroda a ne projekat nacionalističkih zločinaca.
Isto tako su i njemački nacisti uvjeravali da je „hitlerov Dritte Reich" želja naroda a kada je narod „došao sebi" od nacionalističke opijenosti, ispostavilo se da to ipak nije bila njihova želja.
Srpskom narodu u Bosni sigurno nije potrebna Republika Srpska jer je ovaj narod i prije živio u jedinstvenoj državi u zajedništvu s drugim narodima.
Potpuna je neistina koju često čujemo iz medjunarodnih političkih krugova da je u Bosni problem jer se ne mogu dogovoriti različite etničke grupe.
U stvarnosti Bosna nikada nije imala problema s različitim etničkim grupama, nego s različitim političkim stremljenjima - u ovom slučaju:
- politika demokratskog i antifašističkog suživota svih gradjana i jačanje države BiH u kojoj sudjeluju i djeluju pripadnici svih etničkih grupa.
- protiv politike neofašizma i ekstremnog nacional-separatizma koja želi u konačnici razvaliti državu BiH, te izvršiti njenu podjelu prema starim planovima.
Problem je u stvari da se Medjunarodna zajednica odnosno Europa i Amerika nisu dovoljna jasno izjasnili niti efikasno djeluju protiv srpske neofašističke politike u BiH koja je zamotana u plašt „demokratije".
Medjunarodna zajednica ne djeluje energično i jasno onako kako bi trebalo i onako kako je nekoć reagovala protiv njemačkog fašizma.
Ako neko misli da je pretjerano poredjene karadzićeve srpske i hitlerove njemačke politike, podsjetiću vas da je največi zločin-genocid u Europi poslije drugog svjetskog rata proizvela upravo ta srpska politika, koja nažalost i danas nesmetano djeluje u Bosni Hercegovini.
U ovom kontekstu veoma cinično zvuče poruke pojedinih medjunarodnih političara koji govore
„da se problem u Bosni i Hercegovini može riješiti samo dogovorom sva tri naroda, odnosno njihovih političkih predstavnika":
Zamislite kako bi Europa danas izgledala da se čekalo na ustupke i dogovor s Hitlerom koji je tada „predstavljao" njemački narod ?
Danas mi u Bosni i Hercegovini imamo „predstavnike" srpskog naroda s kojima definitivno nije moguć dogovor za naprednu državu Bosnu i Hercegovini i zato je Bosni potreban pomoć medjunarodne zajednice kao nekoć Njemačkoj - da nametne i nadgleda uslove tj. funkcionalan Ustav BiH koji će spriječiti antibosansko djelovanje nacional-seperatista i fašista, te nove krvave sukobe.
Dogovor koji bi bio u korist države Bosne i Hercegovine sigurno nije moguć s „neokaradzićevskim" političarima koji otvoreno tvrde da ne vole tu državu i smatraju je neodrživom.
(pogledaj:
YouTube - Milorad Dodik 'Mala ?kola ?ovinizma' )
Nacionalisti permanentno uvjeravaju srpski narod u BiH:
- da ne treba da vole vrijednosti ZAVNOBIH-a koji je simbol zajedništva i suživota i otpora fašizmu,
- da srpski narod treba da veliča četništvo kao najsvjetliji vid srpskog patriotizma,
- da srpski narod ne želi državu BiH bez etniteta odnosno bez „nacionalnih torova"
- da srpski narod ne treba da voli svoju domovinu/otadžbinu Bosnu i Hercegovinu
Sve ove insiucije I negativan uticaj na srpski narod bi se u budućnosti mogle vratiti kao bumerang što je veoma dobro uočio bosanski političar Bojan Bajić.
Krajnje je vrijeme da se istinski ljubitelji zemlje BiH poput Bogićevića, Pejanovića, Bajića više i glasnije angažuju na gradnji zajedničke, multietničke BiH te da se pokaže svijetlo lice „bosanskog-srpskog gradjanstva" koje nam je zaista potrebno.
(pogledaj:
YouTube - Bosanski Srbi Prve Slavne Pravoslavne Brigade Arminje RBiH )
Pa zar simboli srpstva treba da ostanu: Draža Mihajlović, Radovan Karadzić i Milorad Dodik, kada srpstvo ima inteligentne, humane i svijetle predstavnike kao što su Nikola Tesla, Svetozar Marković, Rade Šerbedzija, pravoslavni svještenik Krstan Bijeljac...
Gradjanima napredne i efektivne države Bosne i Hercegovine je potreban samo jedan Predsjednik države, koji će oni diriktno birati a njegova politička uloga bi bila reprezentantnog karaktera.
Pa, zaboga šta bi falilo takvoj državi Bosni i koga bi ona ugrozila?
A uvjeren sam da bi pored većinskih Bošnjaka dobre šanse za predsjednika takve Bosne i Hercegovine imali i Srbi poput Bogića Bogičevića, Dr. Mirka Pejanovića, akademik Božidara Matića, Bojana Bajića...
Hrvati poput Željka Komšića, fra. Franja Topića, Josipa Pejakovića...
Jevreji poput Jakoba Fincija, Borisa Kožemjakina kao I ostali gradjani Bosne I Hercegovine bez obzira na etničku I religijsku pripadnost, koji vole svoju zemlju I žele doprinjeti njenom razvoju.
Vjerujem da bi danas puno veće šanse za predsjednika Republike Bosne I Hercegovine imao Željko Komšić nego li Sulejman Tihić i to pokazuje važnost bosanske patriotske opredjeljenosti u odnosu na etničku pripadnost.
S. U.
Bosanski talasi