Ma razumjem te, neko ga obozava, neko prezire, stvar ukusa. Najvise pridoslica u Beograd se slilo za vrijeme komunizma, razlikovali su se, odnosno, oni su vise zavijali, imitirajuci madjarski naglasak na prvom slogu, posebno je to bilo smjesno u drugim rijecima iz onog vrijemena, naprimjer JuGOslavija. Ali moram ti isto reci, da znam neke Beogradjane "sa pedigreom", govore jednu srednju varijantu, tj. umjerenu i prijatnu za slusanje, bez razvlacenja, ali bez provincijskih postapalica, ali nazalost su u debeloj manjini. Recimo meni je Zemun uvijek bio "odmor" za usi sto se tice pravilnog govora, ali samo kod starijih Zemunaca.
Ne znam da li znas za cuvenu legendarnu spikericu Dragu Jonas, uzor i legenda radijske produkcije u tadasnjoj Jugoslaviji, imas na internetu, e to je to blistavo poznavanje maternjeg jezika, cistog govora, milina.
U osnovici srpskog knjizevnog jezika nalaze se u stvari samo dva dijalekta: sumadijsko-vojvodjanski i istocnohercegovacki, sa sva cetiri akcenta i posleakcenatskih duzinama. Beograd (sa okolinom), ako cemo biti precizni, pripada kosovsko-resavskom dijalektu, gdje se posle-akcenatske duzine skracuju i gdje u nekim slucajevima nema prenosenja akcenata na prethodni slog, zato je nasem uhu blisko "proDAVnica", kao "teleVIzija", ali je to dijalektizam, a ne pravilan knjizevni izgovor, kako neki u Beogradu cesto vole isticati a druge govore ismijavati.