Osmanovic,Kovacevic, Agovic auch 100% Shcipes oder ???
sie haben islmische Namen angenommen aber der eine heisst Shkreli und das ist albanisch
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
-
Viel Erfolg, Glück, Frieden, Gesundheit und mögen Eure Träume in Erfüllung gehen
Wünscht das BalkanForum-Team
sie haben islmische Namen angenommen aber der eine heisst Shkreli und das ist albanisch
H
hamza m3 g-power
Guest
enisneid:
P
PašAga
Guest
Kovacevic sind aus Plav, keine Ahnung wie ihre Herkunft ist, sie sind jedenfalls nicht aus Bihor.
P
PašAga
Guest
Migrationen der Bevölkerung Bihor's.
Dobrusa(Kosovo)
Selo Dobrusa se nalazi na severo-zapadnom dijelu Kosovsko-Metohijske kotline u administrativnim granicama opstine Istok.Okruzena je planinom, Prokletije, sa zapadne strane ,a sa severoistoka ga krase planine Kula i Mokra gora.
Smesteno je izmedju dvije rijeke, Bijelog Drima koji izvire ispod planine Kula i Istocke Rijeke cije se izvoriste nalazi podno obronaka planine Mokra gora.
Ukupan broj domacinstava:ca. 400
Ukupan broj stanovnika: ca. 2000 Bosnjaka
Ova statistika je iz 1991 god. Prema tadasnjem popisu na Kosovu je zivelo 120 000 Bosnjaka.
Opstina Istok je imala 7.3% Bosnjaka.
MZ Dobruse je imala je u sastavu 5 sela i to :
Begov Lukavac, Stardvorane, Trbuhovac i Prekale.
Ukupan broj stanovnika bilo je 6200.
Dobrusa je bila jedno od najvecih sela u kojem su ziveli Bosnjaci kao najbrojnije stanovnistvo sa 40% stanovnika i 400 domacinstava.
Do 1946 u Dobrusi su ziveli Crnogorci kao najbrojni narod koji se doselio jos za vreme Kraljevine Jugoslavije, agrarnom reformom od 1918 pa sve do 1922 god.
Migracija i iseljavanje Crnogoraca pocela je 1946 godine, a doseljavanje Bosnjaka pocelo je u isto vrijeme.
Migracija i iseljavanje bosnjaka iz ovog kraja pocelo je 1971 god., pa sve do 1981 godine, ali ona nije zaustavljena ni do danas. Najvise se iselilo za Bosnu i Hercegovinu, prema Sarajevu.
1972 god. Bosnjacki narod se organizuje i kupuje zemljiste za groblje svoga naroda jer u to vreme ni to nismo imali. Zemljiste je tada kostalo 600 hiljada dinara i kupljeno je od dijela imanja Corovic Sahe.
Najtezi dozivljaj ,doziveli smo 1999 god, kada je dosla ratna situacija na Kosovu.Veliki broj bosnjaka ja napustalo svoje domove i odlazilo prema Evropi i Bosni. Mnoga su se vrata zakjlucala i ostavila imovinu na milost i nemilost. A mnogo se je suza prolilo napustajuci svoje ognjiste i imovinu koju su mukotrpno, postenim radom i znojem godinama sticali.To su bili najtezi trenuci u Historiji jednog naroda . Po zavrsetku rata na Kosovu, deo naroda se vraca svojim kucama.
Nakon toga se izgradjuje dzamija Dobrusanka, tako da bi taj narod mogao da obvi svoje verske obicaje i to uz pomoc, ne samo Dobruskog naroda, nego i Banje, Ljubova, Kovraga...
A najveci doprinos je stigao iz Amerikei i Evrope gde zive mnogobrojni nasi Bosnjaci .
Danas u Dobrusi je ostalo mali broj ljudi, omladine skoro vise nema, a, i to sto je ostali danas svi gledaju na koji nacin bi i oni mogli da koriste svoje pasose .
_________________________________________________________________
Prvi stanovnici Dobruse bili su pravoslavni Crnogorci koji su se na ovim prostorima doselili izmedju dva svetska rata u okviru plana Kraljevine Jugoslavije o kolonizaciji Kosova. Najstarije crnogorske porodice doseljene u Dobrusu, pominju se, Bozovici i Ralevici, a pored njih, u Dobrusi ziveli su i : Drekalovici, Orovici, Panjevici, Saranovici, Nikici, Zarici, Marusici, Ivanovici, Jovanovici, Bulatovici, Kalezici, Jankovici, Vujosevici, Babici i drugi.
Bosnjaci dolaze i nastanjuju se u Dobrusu u toku i posle II Svetskog rata. Najprva bosnjacka porodica koja se nastanila u Dobrusu je porodica Bega-Baha Corovica iz Harema (Berane) kog su cetnici u toku rata mucki ubili u Bihoru. Njegova zena Saha je prva kupila zemlju u Dobrusi odmah po oslobodjenju, uz celu duzinu planskog puta, pa se ovaj deo puta kroz Dobrusu i naziva „Sahin put“. Posle ove porodice dolaze Eci, Medjedovici, Destanovici , zatim:
Martinovici, Kovacevici, Memici, Cindraci,
Crnovrsanin, Grace, Bucani, Dervisevici,
Hrastoderi, Bahovici, Kolici, Mujanovici,
Erovici, Hodzici, Abazovici, Salkovici,
Klapije, Tranjari, Cokovici,
Sabotici, Sabovici, Dzogovici, Gugaci,
Bojadzici, Mucevici, Zoronjici, Ceranici,
Hajderpasici, Calakovici, Suljevici,
Ganici, Kijameti, Bajramoski, Hotovici,
Tiganji, Bibici, Muratovici,
Halilovici, Adrovici ,Agovici, Pijuk,
Sejdovici, Sukurice, Djozovici, Licine,
Dervovici, Vrevici, Isovici, Bukvici.
_________________________________________________________________
Interesantno je napomenuti da je vecina zitelja Dobruse doselila iz Sandzaka (Bihora)
dok su sa Pesteri i iz centralnog Sandzaka tu dosle samo nekoliko familija.
Razlog ovome je vjerovatno taj sto je Pec i okolina za ovaj deo Sandzaka u toku II Svetskog rata prakticno bio izvor zivota jer su Bihorci i po najtezim vremenskim i ratnim uslovioma prelazili peske planinu Kulu radi vrece kukuruza kako bi prehtranili porodicu u tim teskim vremenima .
Boraveci po tom i slicnom osnovu na ovoj teritoriji jedan broj je odlucio da se tu i naseli sto je kasnije dovelo do doseljavanja i ostalih prijatelja i rodjaka jer je organizacija zivota u Metohiji mnogo laksa, bogatija i prijatnija nego u bihorskim selima-pogotovu u gornjem Bihoru ili na Pesteri. Osim ovog faktora, postojao je i momenat osecaja sigurnosti, jer su u toku II Svetskog rata nad Bihorskim bosnjacima pocinjeni strahoviti zlocini od cetnika Pavla Djurisica i odmetnitih bandi, a Albansko stanovnistvo je blagonaklono i prijateljski gledalo na nove stanovnike Dobruse i Metohije uopste,pogotovu sto su od kolonizatora u Kraljevini Jugoslaviji gajili vrlo negativna secanja.
Pogled sa munare
Dom u Dobrusi
Vodenica
Dzamija
Dobrusa(Kosovo)
Selo Dobrusa se nalazi na severo-zapadnom dijelu Kosovsko-Metohijske kotline u administrativnim granicama opstine Istok.Okruzena je planinom, Prokletije, sa zapadne strane ,a sa severoistoka ga krase planine Kula i Mokra gora.
Smesteno je izmedju dvije rijeke, Bijelog Drima koji izvire ispod planine Kula i Istocke Rijeke cije se izvoriste nalazi podno obronaka planine Mokra gora.
Ukupan broj domacinstava:ca. 400
Ukupan broj stanovnika: ca. 2000 Bosnjaka
Ova statistika je iz 1991 god. Prema tadasnjem popisu na Kosovu je zivelo 120 000 Bosnjaka.
Opstina Istok je imala 7.3% Bosnjaka.
MZ Dobruse je imala je u sastavu 5 sela i to :
Begov Lukavac, Stardvorane, Trbuhovac i Prekale.
Ukupan broj stanovnika bilo je 6200.
Dobrusa je bila jedno od najvecih sela u kojem su ziveli Bosnjaci kao najbrojnije stanovnistvo sa 40% stanovnika i 400 domacinstava.
Do 1946 u Dobrusi su ziveli Crnogorci kao najbrojni narod koji se doselio jos za vreme Kraljevine Jugoslavije, agrarnom reformom od 1918 pa sve do 1922 god.
Migracija i iseljavanje Crnogoraca pocela je 1946 godine, a doseljavanje Bosnjaka pocelo je u isto vrijeme.
Migracija i iseljavanje bosnjaka iz ovog kraja pocelo je 1971 god., pa sve do 1981 godine, ali ona nije zaustavljena ni do danas. Najvise se iselilo za Bosnu i Hercegovinu, prema Sarajevu.
1972 god. Bosnjacki narod se organizuje i kupuje zemljiste za groblje svoga naroda jer u to vreme ni to nismo imali. Zemljiste je tada kostalo 600 hiljada dinara i kupljeno je od dijela imanja Corovic Sahe.
Najtezi dozivljaj ,doziveli smo 1999 god, kada je dosla ratna situacija na Kosovu.Veliki broj bosnjaka ja napustalo svoje domove i odlazilo prema Evropi i Bosni. Mnoga su se vrata zakjlucala i ostavila imovinu na milost i nemilost. A mnogo se je suza prolilo napustajuci svoje ognjiste i imovinu koju su mukotrpno, postenim radom i znojem godinama sticali.To su bili najtezi trenuci u Historiji jednog naroda . Po zavrsetku rata na Kosovu, deo naroda se vraca svojim kucama.
Nakon toga se izgradjuje dzamija Dobrusanka, tako da bi taj narod mogao da obvi svoje verske obicaje i to uz pomoc, ne samo Dobruskog naroda, nego i Banje, Ljubova, Kovraga...
A najveci doprinos je stigao iz Amerikei i Evrope gde zive mnogobrojni nasi Bosnjaci .
Danas u Dobrusi je ostalo mali broj ljudi, omladine skoro vise nema, a, i to sto je ostali danas svi gledaju na koji nacin bi i oni mogli da koriste svoje pasose .
_________________________________________________________________
Prvi stanovnici Dobruse bili su pravoslavni Crnogorci koji su se na ovim prostorima doselili izmedju dva svetska rata u okviru plana Kraljevine Jugoslavije o kolonizaciji Kosova. Najstarije crnogorske porodice doseljene u Dobrusu, pominju se, Bozovici i Ralevici, a pored njih, u Dobrusi ziveli su i : Drekalovici, Orovici, Panjevici, Saranovici, Nikici, Zarici, Marusici, Ivanovici, Jovanovici, Bulatovici, Kalezici, Jankovici, Vujosevici, Babici i drugi.
Bosnjaci dolaze i nastanjuju se u Dobrusu u toku i posle II Svetskog rata. Najprva bosnjacka porodica koja se nastanila u Dobrusu je porodica Bega-Baha Corovica iz Harema (Berane) kog su cetnici u toku rata mucki ubili u Bihoru. Njegova zena Saha je prva kupila zemlju u Dobrusi odmah po oslobodjenju, uz celu duzinu planskog puta, pa se ovaj deo puta kroz Dobrusu i naziva „Sahin put“. Posle ove porodice dolaze Eci, Medjedovici, Destanovici , zatim:
Martinovici, Kovacevici, Memici, Cindraci,
Crnovrsanin, Grace, Bucani, Dervisevici,
Hrastoderi, Bahovici, Kolici, Mujanovici,
Erovici, Hodzici, Abazovici, Salkovici,
Klapije, Tranjari, Cokovici,
Sabotici, Sabovici, Dzogovici, Gugaci,
Bojadzici, Mucevici, Zoronjici, Ceranici,
Hajderpasici, Calakovici, Suljevici,
Ganici, Kijameti, Bajramoski, Hotovici,
Tiganji, Bibici, Muratovici,
Halilovici, Adrovici ,Agovici, Pijuk,
Sejdovici, Sukurice, Djozovici, Licine,
Dervovici, Vrevici, Isovici, Bukvici.
_________________________________________________________________
Interesantno je napomenuti da je vecina zitelja Dobruse doselila iz Sandzaka (Bihora)
dok su sa Pesteri i iz centralnog Sandzaka tu dosle samo nekoliko familija.
Razlog ovome je vjerovatno taj sto je Pec i okolina za ovaj deo Sandzaka u toku II Svetskog rata prakticno bio izvor zivota jer su Bihorci i po najtezim vremenskim i ratnim uslovioma prelazili peske planinu Kulu radi vrece kukuruza kako bi prehtranili porodicu u tim teskim vremenima .
Boraveci po tom i slicnom osnovu na ovoj teritoriji jedan broj je odlucio da se tu i naseli sto je kasnije dovelo do doseljavanja i ostalih prijatelja i rodjaka jer je organizacija zivota u Metohiji mnogo laksa, bogatija i prijatnija nego u bihorskim selima-pogotovu u gornjem Bihoru ili na Pesteri. Osim ovog faktora, postojao je i momenat osecaja sigurnosti, jer su u toku II Svetskog rata nad Bihorskim bosnjacima pocinjeni strahoviti zlocini od cetnika Pavla Djurisica i odmetnitih bandi, a Albansko stanovnistvo je blagonaklono i prijateljski gledalo na nove stanovnike Dobruse i Metohije uopste,pogotovu sto su od kolonizatora u Kraljevini Jugoslaviji gajili vrlo negativna secanja.
Pogled sa munare
Dom u Dobrusi
Vodenica
Dzamija
P
PašAga
Guest
G
Gjeto
Guest
Waren doch alle Albaner, jetzt haben sie ein ovic hinter dem Nachnamen und nennen sich Bosnjaken oder CrnaGore.
P
PašAga
Guest
Festival islama u Petnjici: Bihor je simbol stradanja Bošnjaka
.jpg)
Srijeda, 17. August 2011.| 13:44
„Festival islama“ jučer je bio u Petnjici. Iako je održavanje skupa bilo najavljeno na otvorenom u Divan bašči, zbog kiše, skup je održan u restoranu preko puta džamije, koji je bio premali da primi sve ljude koji su željeli prisustvovati manifestaciji.
Pored velikog broja Petnjičana skupu je prisustvovala delegacija ustanova Islamske zajednice na čelu sa muftijom sandžačkim Muamer ef. Zukolrićem, delegacija Bošnjačkog nacionalnog vijeća i Bošnjačke kulturne zajednice u Srbiji i Crnoj Gori.
FOTO GALERIJA
Vjerski program, učenjem ilahija i kasida, izveo je hor „Sabdžak“ koji djeluje u okviru Bošnjačke kulturne zajednice.
U ime Petnjičana obratio se Almir Muratović, koji se zahvalio svima koji su učestvovali u pripremanju iftara i ostalim gostima koji su došli na zajednički iftar.
Također, u ime domaćina se obratio Hazbija Kalač, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice za Crnu Goru. U svom obraćanju g. Kalač je podijelio radost zvanu „Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori“ i osvrnuo se na glasine zlonamjernih koji u startu žele uprljati čisto ime BKZ-a.
„Želim se osvrnuti na glasine koje kruže ovih dana u Rožajama, Beranama, Bijelom Polju, Podgorici i dr., da je Bošnjačka kulturna zajednica osnovana kako bi se pocijepao i ponovo podijelio Bošnjački narod. To je kratko rečeno neistina. Oni koji je plasiraju treba da preispitaju svoj nijet, moralni i svaki drugi odnos prema svom narodu.
Radost koju želim da večeras podijelim sa Vama je upravo Bošnjačka kulturna zajednica koja je osnovana upravo suprotno od onoga što nam se pripisuje, a to je da pokušamo ujedinit pocijepan bošnjački narod oko naših temeljnih institucija.
BKZ će na prostoru, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, i šire, postati nacionalna organizacija koja će, imajući u vidu ljude koji je vode, postati važna bošnjačka institucija koja će uspjeti da okupi svoj narod, uspraviti ga na noge, što će nam omogućiti da se prebrojimo u smislu našeg kvaliteta i istinskih vrijednosti, te da tu našu energiju akumuliramo i usmjerimo u pozitivnom pravcu.
Želio sam Vas obavijestiti o ovoj činjenici i nadam se da se radujete tome.
Ovo je veče ibadeta. Ovo je skup odabranih ljudi na jednom prostoru. Žalosno je da se ovakav skup može dovesti u pitanje i okarakterisati čudnim i neprimjerenim. Upravo je suprotno. Ovo je skup odabranih ljudi koji vjeruju u Boga i znaju da je naša vjera temelj naše nacionalne samobitnosti i posebnosti. Zato je ovaj skup zaista veličanstven.“
Po završetku obraćanja g. Kalač je najavio obraćanje muftije Muamer ef. Zukorlića.
Muftija je nakon zahvale Allahu i selama prisutnima kazao da se osjeća sretnim što se nalazi na skupu ljudi koji nisu okupljeni bilo kakvim interesom već samo radi Allaha, ibadeta i zajedničkog druženja u ime Njega.
„Ne postoji časniji povod za okupljanje od ovog večerašnjeg povoda. Ako je moguće zamisliti, da nije ove časne vjere i šehadeta mi se nikada ne bi sreli i ne bi se upoznali. Pogotovu ne bi imali priliku zajedno podijeliti zalogaj. Jer, sjesti sa nekim zajedno na sofru znači bliskost. Za sofru se sa svakim ne sijeda, već samo sa onim kojeg smatraš rodbinski, prijateljski i bratski bliskim. Zato je večerašnja iftarska sofra najčasnija i najljepša sofra, kada u trenutcima Allahove milosti iščekujemo iftar, u trenutcima kada se Allahova milost spušta baš onako kako se maločas spuštala kiša po livadama. I vjerujte, kako je livadama potrebna kiša, našim srcima je mnogo potrebnija Allahova milost. Jer zemlja bez kiše izumire, puca i postaje neplodna. Isto tako naše duše, srca i cjelokupno biće se suši i odumire. Iako se i dalje čovjek zove čovjekom, zemlja zemljom. Ali zemlja bez kiše ne rađa i nema plodova. I dalje se ona zove zemljom, niko je drugačije ne zove, ali od nje nema koristi i fajde. Isto je tako sa čovjekom koji je ostao bez Allahove mislosti, ibedeta, šehadeta, namaza, zekata, posta i hadža ako je dužan i u mogućnosti. On je isto kao suha zemlja beskoristan.
Bez energije vjere čovjek gubi na ljudskosti i snazi. Tada čovjek kao i druga živa bića živi biloškim životom. Takav način života nije predviđen za nas već za životinje i druga živa bića. Jer je Allah čovjeka uzdigao, dao mu da hoda dvonoške a ne četvoronoške, da se ne saginje ni pred kim osim pred Stvoriteljem. Zašto? Zato što jedino On zaslužuje da mu se sagnemo na ruku' i na sedždu i zato što nam je dao zdravlje i što bez Njega ne bismo postojali. Sve što imamo On nam je dao: oči, sluh, porodicu, nafaku... Pa ko mu se neće zahvaliti. Samo onaj koji ima oči a ne vidi, ima uši a ne čuje, ima srce a ne osjeća... Samo takav se neće zahvaliti Uzvišenom. Nekulturan je onaj koji se ne zahvali ako mu ustupiš stolicu da sjedne ili mu bilo što pružiš ili pomogneš, jer je elementarni bonton da kažeš 'hvala'. A kako zvati onoga koji se ne zahvaljuje Onome koji mu je dao sve. Nema za njega imena.“
Muftija je u svom obraćanju osvrnuo se na stradanja Bošnjaka Bihora, koji su, kako reče, simbol stradanja i patnji, te da to što se dogodilo Bošnjacima Bihora mora biti poruka i snaga da Bošnjaci hodaju uzdignute glave.
„Vi ovdje na Bihoru znate šta ste prošli i koliko ste propatili. Bihor je simbol patnje i stradanja bošnjačkog naroda. Ali ste vi uprkos svim tim žrtvama ostao i opstao i vama treba odati priznanje što ste pretekli, preživjeli i što večerašnjim skupom, postom, džumom, imenima pokazujete da uprkos svemu što se dešavalo niste zaboravili ko ste. Naravno, ima onih koji su mislili drugačije, da ako prodaš vjeru da će ti biti bolje. Vi ste svjedoci da im nije bolje. Kratkotrajno izgleda da je bolje, ali izdajnika niko ne voli. Izdaja nikad nije donijela sreću. I kada su stradanja u pitanju, stradali su uvijek oni koji su bili bliže neprijatelju. Oni koji su bili daleko neprijatelju nije odmah mogao da ih dokuči. Zato na ovaj mubarek dan i ovu mubarek večer trebamo tu poruku poslati jedni drugima. Prekosutra je dan bedra i trebamo se posjetiti na poruku Bedra, kada je 314 siromašnih nenaoružanih vjernika koji su proganjani punih 15 godina pobijedilo vojsku od preko 1000 naoružanih, uvježbanih i tehnički opremljenih vojnika mušrika. Kako je to moguće kada je bio 17 ramazana, da su postili i dok je bitka trajala niko se nije iftario. To je zapravo poruka i dokaz da sve pobjede oko nas se moraju desiti u našim grudima. Ako svoje srce pripremiš za poraz, gotov si prije bitke. Ali ti muslimanu, nemaš nato pravo, jer imaš vjeru koja te uči vrlinama, historiju i tradiciju kojom se samo možeš ponositi, nemaš u historiji niti jednu tačku zbog koje bi se stidio. Tebi su činili zločine, ti nisi činio zločine. Nad tobom su izvršeni genocidi, ti nisi činio genocide. Pa zašto da se saginješ. I opet pokušavaju da ti pripišu terorizam. Ko islamu može pripisati terorizam. Gdje se rodilo svo zlo svijeta od nacizma, komunizma, fašizma i šovinizma. Da nisu došli iz okrilja islamske civilizacije. Svi znaju da nisu, već da su islamske civilizacije od Andaluzije do Perzije i kineskih granica bili zaštitnici. Zašto onda da se pravdamo. Podignimo glavu.
Na kraju obraćanja Muftija je u amanet Bihorcima ostavio da poduče svoju djecu vjeri i da ih školuju, kako bi bilo dobri ljudi koji neće robovati nikome do Allahu dž.š.
„Ono što niste uspjeli ispraviti na sebi ispravite na svojoj djeci. Nemojte dozvoliti da djeca prođu golgote koje ste vi prošli. Djecu možete zaštititi samo vjerom i školom. U amanet Vam ostavljam: vjeru i školu. Dajte im vjersko obrazovanje i kulturu i dajte im najveće škole. Jer kada ih vjerski odgojite djeca će vam biti dobri ljudi, a kada ih školujete neće biti robovi drugima kao što ste vi morali biti da biste preživjeli.“
Na kraju programa, dovu je proučio direktor „Gazi Isa-beg“ medrese Rešad ef. Plojović, nakon čega su prisutni u džamiji obavili akšam namaz kojeg je predvodio Muftija.
Srijeda, 17. August 2011.| 13:44
„Festival islama“ jučer je bio u Petnjici. Iako je održavanje skupa bilo najavljeno na otvorenom u Divan bašči, zbog kiše, skup je održan u restoranu preko puta džamije, koji je bio premali da primi sve ljude koji su željeli prisustvovati manifestaciji.
Pored velikog broja Petnjičana skupu je prisustvovala delegacija ustanova Islamske zajednice na čelu sa muftijom sandžačkim Muamer ef. Zukolrićem, delegacija Bošnjačkog nacionalnog vijeća i Bošnjačke kulturne zajednice u Srbiji i Crnoj Gori.
FOTO GALERIJA
Vjerski program, učenjem ilahija i kasida, izveo je hor „Sabdžak“ koji djeluje u okviru Bošnjačke kulturne zajednice.
U ime Petnjičana obratio se Almir Muratović, koji se zahvalio svima koji su učestvovali u pripremanju iftara i ostalim gostima koji su došli na zajednički iftar.
Također, u ime domaćina se obratio Hazbija Kalač, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice za Crnu Goru. U svom obraćanju g. Kalač je podijelio radost zvanu „Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori“ i osvrnuo se na glasine zlonamjernih koji u startu žele uprljati čisto ime BKZ-a.
„Želim se osvrnuti na glasine koje kruže ovih dana u Rožajama, Beranama, Bijelom Polju, Podgorici i dr., da je Bošnjačka kulturna zajednica osnovana kako bi se pocijepao i ponovo podijelio Bošnjački narod. To je kratko rečeno neistina. Oni koji je plasiraju treba da preispitaju svoj nijet, moralni i svaki drugi odnos prema svom narodu.
Radost koju želim da večeras podijelim sa Vama je upravo Bošnjačka kulturna zajednica koja je osnovana upravo suprotno od onoga što nam se pripisuje, a to je da pokušamo ujedinit pocijepan bošnjački narod oko naših temeljnih institucija.
BKZ će na prostoru, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, i šire, postati nacionalna organizacija koja će, imajući u vidu ljude koji je vode, postati važna bošnjačka institucija koja će uspjeti da okupi svoj narod, uspraviti ga na noge, što će nam omogućiti da se prebrojimo u smislu našeg kvaliteta i istinskih vrijednosti, te da tu našu energiju akumuliramo i usmjerimo u pozitivnom pravcu.
Želio sam Vas obavijestiti o ovoj činjenici i nadam se da se radujete tome.
Ovo je veče ibadeta. Ovo je skup odabranih ljudi na jednom prostoru. Žalosno je da se ovakav skup može dovesti u pitanje i okarakterisati čudnim i neprimjerenim. Upravo je suprotno. Ovo je skup odabranih ljudi koji vjeruju u Boga i znaju da je naša vjera temelj naše nacionalne samobitnosti i posebnosti. Zato je ovaj skup zaista veličanstven.“
Po završetku obraćanja g. Kalač je najavio obraćanje muftije Muamer ef. Zukorlića.
Muftija je nakon zahvale Allahu i selama prisutnima kazao da se osjeća sretnim što se nalazi na skupu ljudi koji nisu okupljeni bilo kakvim interesom već samo radi Allaha, ibadeta i zajedničkog druženja u ime Njega.
„Ne postoji časniji povod za okupljanje od ovog večerašnjeg povoda. Ako je moguće zamisliti, da nije ove časne vjere i šehadeta mi se nikada ne bi sreli i ne bi se upoznali. Pogotovu ne bi imali priliku zajedno podijeliti zalogaj. Jer, sjesti sa nekim zajedno na sofru znači bliskost. Za sofru se sa svakim ne sijeda, već samo sa onim kojeg smatraš rodbinski, prijateljski i bratski bliskim. Zato je večerašnja iftarska sofra najčasnija i najljepša sofra, kada u trenutcima Allahove milosti iščekujemo iftar, u trenutcima kada se Allahova milost spušta baš onako kako se maločas spuštala kiša po livadama. I vjerujte, kako je livadama potrebna kiša, našim srcima je mnogo potrebnija Allahova milost. Jer zemlja bez kiše izumire, puca i postaje neplodna. Isto tako naše duše, srca i cjelokupno biće se suši i odumire. Iako se i dalje čovjek zove čovjekom, zemlja zemljom. Ali zemlja bez kiše ne rađa i nema plodova. I dalje se ona zove zemljom, niko je drugačije ne zove, ali od nje nema koristi i fajde. Isto je tako sa čovjekom koji je ostao bez Allahove mislosti, ibedeta, šehadeta, namaza, zekata, posta i hadža ako je dužan i u mogućnosti. On je isto kao suha zemlja beskoristan.
Bez energije vjere čovjek gubi na ljudskosti i snazi. Tada čovjek kao i druga živa bića živi biloškim životom. Takav način života nije predviđen za nas već za životinje i druga živa bića. Jer je Allah čovjeka uzdigao, dao mu da hoda dvonoške a ne četvoronoške, da se ne saginje ni pred kim osim pred Stvoriteljem. Zašto? Zato što jedino On zaslužuje da mu se sagnemo na ruku' i na sedždu i zato što nam je dao zdravlje i što bez Njega ne bismo postojali. Sve što imamo On nam je dao: oči, sluh, porodicu, nafaku... Pa ko mu se neće zahvaliti. Samo onaj koji ima oči a ne vidi, ima uši a ne čuje, ima srce a ne osjeća... Samo takav se neće zahvaliti Uzvišenom. Nekulturan je onaj koji se ne zahvali ako mu ustupiš stolicu da sjedne ili mu bilo što pružiš ili pomogneš, jer je elementarni bonton da kažeš 'hvala'. A kako zvati onoga koji se ne zahvaljuje Onome koji mu je dao sve. Nema za njega imena.“
Muftija je u svom obraćanju osvrnuo se na stradanja Bošnjaka Bihora, koji su, kako reče, simbol stradanja i patnji, te da to što se dogodilo Bošnjacima Bihora mora biti poruka i snaga da Bošnjaci hodaju uzdignute glave.
„Vi ovdje na Bihoru znate šta ste prošli i koliko ste propatili. Bihor je simbol patnje i stradanja bošnjačkog naroda. Ali ste vi uprkos svim tim žrtvama ostao i opstao i vama treba odati priznanje što ste pretekli, preživjeli i što večerašnjim skupom, postom, džumom, imenima pokazujete da uprkos svemu što se dešavalo niste zaboravili ko ste. Naravno, ima onih koji su mislili drugačije, da ako prodaš vjeru da će ti biti bolje. Vi ste svjedoci da im nije bolje. Kratkotrajno izgleda da je bolje, ali izdajnika niko ne voli. Izdaja nikad nije donijela sreću. I kada su stradanja u pitanju, stradali su uvijek oni koji su bili bliže neprijatelju. Oni koji su bili daleko neprijatelju nije odmah mogao da ih dokuči. Zato na ovaj mubarek dan i ovu mubarek večer trebamo tu poruku poslati jedni drugima. Prekosutra je dan bedra i trebamo se posjetiti na poruku Bedra, kada je 314 siromašnih nenaoružanih vjernika koji su proganjani punih 15 godina pobijedilo vojsku od preko 1000 naoružanih, uvježbanih i tehnički opremljenih vojnika mušrika. Kako je to moguće kada je bio 17 ramazana, da su postili i dok je bitka trajala niko se nije iftario. To je zapravo poruka i dokaz da sve pobjede oko nas se moraju desiti u našim grudima. Ako svoje srce pripremiš za poraz, gotov si prije bitke. Ali ti muslimanu, nemaš nato pravo, jer imaš vjeru koja te uči vrlinama, historiju i tradiciju kojom se samo možeš ponositi, nemaš u historiji niti jednu tačku zbog koje bi se stidio. Tebi su činili zločine, ti nisi činio zločine. Nad tobom su izvršeni genocidi, ti nisi činio genocide. Pa zašto da se saginješ. I opet pokušavaju da ti pripišu terorizam. Ko islamu može pripisati terorizam. Gdje se rodilo svo zlo svijeta od nacizma, komunizma, fašizma i šovinizma. Da nisu došli iz okrilja islamske civilizacije. Svi znaju da nisu, već da su islamske civilizacije od Andaluzije do Perzije i kineskih granica bili zaštitnici. Zašto onda da se pravdamo. Podignimo glavu.
Na kraju obraćanja Muftija je u amanet Bihorcima ostavio da poduče svoju djecu vjeri i da ih školuju, kako bi bilo dobri ljudi koji neće robovati nikome do Allahu dž.š.
„Ono što niste uspjeli ispraviti na sebi ispravite na svojoj djeci. Nemojte dozvoliti da djeca prođu golgote koje ste vi prošli. Djecu možete zaštititi samo vjerom i školom. U amanet Vam ostavljam: vjeru i školu. Dajte im vjersko obrazovanje i kulturu i dajte im najveće škole. Jer kada ih vjerski odgojite djeca će vam biti dobri ljudi, a kada ih školujete neće biti robovi drugima kao što ste vi morali biti da biste preživjeli.“
Na kraju programa, dovu je proučio direktor „Gazi Isa-beg“ medrese Rešad ef. Plojović, nakon čega su prisutni u džamiji obavili akšam namaz kojeg je predvodio Muftija.
P
PašAga
Guest
doppel..
Zuletzt bearbeitet:
P
PašAga
Guest
Održana Promotivna skupština BKZ u Crnoj Gori
Južni Sandžak – Na Dan Sandžaka, u nedjelju 20.novembra 2011. godine, u Rožajama je u sali Doma kulture održana Promotivna skupština Bošnjačke kulturne zajednice za Crnu Goru.
U prepunoj sali Doma kulture uz prisustvo brojnih delegacija bošnjačkih udruženja sa Balkana i iz dijaspore poslata je poruka mira i jedinstva Bošnjaka širom svijeta i još jednom je promovirana ideja panbošnjačkog pokreta u svijetu.
Na ranije održanoj Izbornoj Skupštini za predsjednika BKZ za Crnu Goru izabran je Hazbija Kalač, dugogodišnji borac za ostvarenje ljudskih prava Bošnjaka u Sandžaku. U svojem obraćanju prisutnima u Sali Doma kulture Kalač je istakao da su rijetke prilike da se Bošnjaci sa svih strana granica okupe i međusobno izmiješaju i da jedinstveno zastupaju zajednički stav.
„Na današnji dan prije 68 godina je u Pljevljima formiran ZAVNOS i ovo je istorijski datum kada su svi narodi Sandžaka ustali u borbu protiv fašizma. Ovaj dan se obilježava kao Dan Sandžaka i Zbog toga je moje zadovoljstvo veće što promociju BKZ-a radimo na današnji dan. Dragi moji Sandžaklije sretan vam ovaj slobodarski praznik.“ – rekao je između ostalog Hazbija Kalač.
Pored predsjednika BKZ za Crnu Goru prisutnima su se obratili i predstavnici BANU, Zajednice dijaspore, Sandžačke biznis asocijacije, Bošnjaci sa Kosova i iz Albanije, pročitani su mnogi telegrami podrške a oduševljenje prisutnih koji su ustali sa svojih mjesta da mu izraze poštovanje izazvalo je obraćanje Glavnog muftije Muamera efendije Zukorlića.
Glavni muftija je izrazio svoje zadovoljstvo i poštovanje prisutnima kao i govornicima koji su se prije njega obraćali jer je njegova želja bila da Bošnjaci svim svojim kapacitetom progovore što su ove večeri i učinili. Glavni muftija je svim Bošnjacima čestitao početak pobjede ostvarenja sopstvene slobode.
„Polazeći od šehadeta, kao osnove i šifre za svako naše djelovanje zaključio sam da je kultura blagodat. Allah dž.š. je neizmjerno milostiv i kulturu nije ostavio samo za neke već ju je učinio dostupnom svima, samo je pitanje gdje su zidovi, gdje su sohe, tarabe i razne druge prepreke. Upravo moje očekivanje i razumijevanje misije Bošnjačke kulturne zajednice jeste uklanjanje tih barikada i prepreka, a to je kada pogledate misija svakog kvalitetnog, zdravog i dobronamjernog nastojanja. To je braćo i sestre misija slobode. Uzmite čovjeku slobodu uzeli ste mu ljudskost. Zato se osjećam jako ponosnim što je ideja BKZ-a, što je ovaj pokret potvrdio sopstveni kvalitet.“ – rekao je između ostalog Glavni muftija.
Na kraju svojeg obraćanja Glavni muftija je najavio osnivanje BKZ-a na Kosovu, u Sloveniji i Hrvatskoj a kao krunu rada i razvoja i objediniteljskog kapaciteta Bošnjačke kulturne zajednice najavio je i osnivanje BKZ-a u Sarajevu.
Hazbo i Mufto :innocent:
Južni Sandžak – Na Dan Sandžaka, u nedjelju 20.novembra 2011. godine, u Rožajama je u sali Doma kulture održana Promotivna skupština Bošnjačke kulturne zajednice za Crnu Goru.
U prepunoj sali Doma kulture uz prisustvo brojnih delegacija bošnjačkih udruženja sa Balkana i iz dijaspore poslata je poruka mira i jedinstva Bošnjaka širom svijeta i još jednom je promovirana ideja panbošnjačkog pokreta u svijetu.
Na ranije održanoj Izbornoj Skupštini za predsjednika BKZ za Crnu Goru izabran je Hazbija Kalač, dugogodišnji borac za ostvarenje ljudskih prava Bošnjaka u Sandžaku. U svojem obraćanju prisutnima u Sali Doma kulture Kalač je istakao da su rijetke prilike da se Bošnjaci sa svih strana granica okupe i međusobno izmiješaju i da jedinstveno zastupaju zajednički stav.
„Na današnji dan prije 68 godina je u Pljevljima formiran ZAVNOS i ovo je istorijski datum kada su svi narodi Sandžaka ustali u borbu protiv fašizma. Ovaj dan se obilježava kao Dan Sandžaka i Zbog toga je moje zadovoljstvo veće što promociju BKZ-a radimo na današnji dan. Dragi moji Sandžaklije sretan vam ovaj slobodarski praznik.“ – rekao je između ostalog Hazbija Kalač.
Pored predsjednika BKZ za Crnu Goru prisutnima su se obratili i predstavnici BANU, Zajednice dijaspore, Sandžačke biznis asocijacije, Bošnjaci sa Kosova i iz Albanije, pročitani su mnogi telegrami podrške a oduševljenje prisutnih koji su ustali sa svojih mjesta da mu izraze poštovanje izazvalo je obraćanje Glavnog muftije Muamera efendije Zukorlića.
Glavni muftija je izrazio svoje zadovoljstvo i poštovanje prisutnima kao i govornicima koji su se prije njega obraćali jer je njegova želja bila da Bošnjaci svim svojim kapacitetom progovore što su ove večeri i učinili. Glavni muftija je svim Bošnjacima čestitao početak pobjede ostvarenja sopstvene slobode.
„Polazeći od šehadeta, kao osnove i šifre za svako naše djelovanje zaključio sam da je kultura blagodat. Allah dž.š. je neizmjerno milostiv i kulturu nije ostavio samo za neke već ju je učinio dostupnom svima, samo je pitanje gdje su zidovi, gdje su sohe, tarabe i razne druge prepreke. Upravo moje očekivanje i razumijevanje misije Bošnjačke kulturne zajednice jeste uklanjanje tih barikada i prepreka, a to je kada pogledate misija svakog kvalitetnog, zdravog i dobronamjernog nastojanja. To je braćo i sestre misija slobode. Uzmite čovjeku slobodu uzeli ste mu ljudskost. Zato se osjećam jako ponosnim što je ideja BKZ-a, što je ovaj pokret potvrdio sopstveni kvalitet.“ – rekao je između ostalog Glavni muftija.
Na kraju svojeg obraćanja Glavni muftija je najavio osnivanje BKZ-a na Kosovu, u Sloveniji i Hrvatskoj a kao krunu rada i razvoja i objediniteljskog kapaciteta Bošnjačke kulturne zajednice najavio je i osnivanje BKZ-a u Sarajevu.
Hazbo i Mufto :innocent: