Podrška pukovniku u mirovini Saši Radoviću za tužbu protiv Ivana Čermaka za ratno profiterstvo
O T V O R E N O P I S M O
Pozivam predstavnike hrvatske vlasti i građane da kao javnost budu nazočni glavnoj raspravi povodom tužbe Ivana Čermaka za klevetu, broj:19.K-34/09 dana 30.06.2011. u 13 sati u Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Ilica 207. soba 112/l. Zbog približavanja EU, nezastarIjevanja ratnog i pretvorbenog kriminala, te zbog novog trenda procesuiranja nedodirljivih - važnost ovog suđenja daleko nadilazi optužbu za klevetu, te smatram da je prisutnost medija i javnosti neophodna i od velike važnosti za budućnost RH.
O b r a z l o ž e n j e
Ivan Čermak podnio je četiri tužbe za klevetu protiv mene. Traži 70.000 kuna za pretrpljene duševne boli. Dvije tužbe su na Općinskom građanskom sudu, a dvije na Općinskom kaznenom sudu. Optužen sam zbog izjave na TV (Dosier.hr) i objave u svojoj knjizi TKO JE JAMIO, JAMIO! da se je Ivan Čermak, glavni logističar HV, obogatio na prodaji hrvatske nafte koja je pokretala srpske tenkove. Ti tenkovi ubijali su moje suborce. Napomenuo sam da je njegov glamurozni dvorac Klokovec, vrijedan milijune eura – poprskan krvlju naših branitelja.
Bio sam iznenađen tužbama, jer je Čermakovo ratno profiterstvo, odnosno prodaja nafte za srpske tenkove, notorna činjenica odavno obznanjena nizom članaka u tisku i na portalima po različitim autorima. Uložio sam protutužbu kojom tražim da se Ivan Čermak kazni po članu 150. Kaznenog zakona zbog podrivanja vojne i obrambene moći Republike Hrvatske, članak 150. KZ-a (kazna do 10 godina zatvora). Svojom pomoći SAO Krajini, nedvojbeno je Čermak prouzrokovao smrt i ranjavanja naših branitelja. Osim toga tražim da mu se, ratnim profiterstvom stečena milijunska imovina oduzme i vrati Republici Hrvatskoj. Obaviješten sam da je predmet upućen Županijskom državnom odvjetništvu.
Sudjelovao sam u stvaranju Republike Hrvatske. Jedan sam od osnivača HDZ u Primorju, konkretno u Opatiji. Početkom 1991. godine izdao sam knjigu „Smrt komunizmu, sloboda narodu“ sastavljenu od mojih objavljenih članaka u tisku prije 1990., a protiv komunističkog režima. Pokrenuo sam i izdavanje lista „Hrvatska Rijeka“.
1991. do 1995. dragovoljac sam, glavni instruktor borbenih vještina Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV, te časnik SIS-a.
Nakon povratka iz HV shvatio sam da se dio naše političke elite bogatio – dok su najbolji hrvatski ljudi ginuli po bojišnicama. O tome se malo tko usudio pisati, no ipak su objavljeni neki slučajevi. Za mene, najupečatljivija je bila vijest o sramotnoj trgovini s Karađićevim zločincima: (13.09.2007. portal, javno.com) Beskonačni konvoji cisterni kretali su iz Splita i Ploča prema Karadžićevim teritorijima, gdje je distribuciju kontrolirao ratni zločinac general Manojlo Milovanović, načelnik štaba Vojske Republike Srpske. Novac se hrvatskim posrednicima uplaćivao na inozemne račune. Tako je Čermak postao krupni naftaš s tvrtkom u Londonu. Dio duga - deset milijuna dolara - isplatila je Čermaku prije nekoliko tjedana Vlada Republike Srpske, jer brodska rafinerija podmiruje stare dugove prije nego je preuzmu ruski investitori.
Ovu nevjerojatnu, sramotnu vijest potvrđuje u službenim spisima i Stipe Mesić 1997. godine: „Preko Valentića sam znao da Abdić dobiva velike količine goriva od INA-e u Zagrebu. Rekli su mi da tone goriva u cisternama odlaze na srpsku stranu. To nas je iznenadilo, jer smo se borili protiv Srba, a istodobno ih opskrbljivali gorivom".
Ostao sam zgrožen svojom naivnošću. Srpski tenkovi snabdjeveni hrvatskom naftom ubijali su moje suborce, a na toj zločinačkoj raboti – dio hrvatske političke elite stekao je milijune DEM. S obzirom da hrvatska vlast, nažalost, štiti svoje zločince, što je ovim slučajem dokazano – odlučio sam osobno inzistirati na oduzimanju opljačkanog i vraćanju državi Hrvatskoj. Put je bio – buđenje svijesti hrvatskih građana objavljivanjem istine o pljački domovine. U zatvorene hrvatske medije bilo je teško ući, pa sam počeo pisati knjige.
Slijedom okolnosti imao sam pristup mnogim dokumentima iz vremena stvaranja naše države. U službenim aktima pronašao sam i podatke o spomenutom, povijesno najgorem i moralno najprljavijem segmentu našeg Domovinskog rata - sramotnom snabdijevanju naftom SAO Krajine. Trgovina svim i svačim, a posebice s hrvatskom naftom, odvijala se putem osuđenog ratnog zločinca, Fikreta Abdića i stizala do naših neprijatelja. Po Čermakovim riječima (stenogram sjednice VONS-a od 19. rujna 1993.): „došli smo do zaključaka, „da po pojedinim strukturama robe, ako u Cazinskoj krajini ima 250 tisuća stanovnika, u ovih šest mjeseci robe po pojedinim je poslano, kao da ima za pet, šest milijuna“, jasno je da ta enormno velika količina robe (nafte!) „ide na drugu stranu“ (srpsku). Nije rekao ali je vrlo dobro znao da su to srpski tenkovi.
Najodgovornija osoba na tom krvavom poslu bio je Ivan Čermak, na dužnosti glavnog logističara HV. Taj general, po stručnosti vodoinstalater, takoreći preko noći, postao je naftni magnat, milijunaš i najbogatiji profiter Domovinskog rata.
25.09.2009. tjednik Globus objavljuje sljedeće: Dodikova je vlada platila posljednjih pet milijuna dolara zaostataka koje je još dugovala bosanskobrodska rafinerija (kako bi je bez hipoteke mogli prodati ruskoj kompaniji). Milijuni su sjeli na račun Čermakove londonske firme, koja predstavlja prodavatelja, jer se preko nje u ratu obavljao transfer novca za naftu što se isporučivala VRS, Karadžićevoj vojsci, glavnom partneru u tom poslu. Od zarade je nastao “Crodux”, a Čermak je postao petrokemijski magnat. Nafta je dolazila tankerima u Sjevernu luku pa se u INA-inu terminalu prekrcavala u kamione, koje su vozili na ruti Split-Livno-Banja Luka, s tim da su u Livnu skidali hrvatske tablice i stavljali srpske, da se ne gubi vrijeme s formalnostima i carinom. Ukupna vrijednost šverca? Milijarde dolara – oko pet milijarda isisano je samo iz srpske ekonomije u doba dok se na ulicama Beograda iz kanistara prodavala litra za pet maraka.
Iz ovoga slijedi da Čermakova trgovina nije išla samo preko Abdića – nego i direktno Karadžićevoj vojsci. Mogući komentari su: podlost, veleizdaja, ratni zločin! Nema sumnje da je Čermak, po vjekovnim ratnim kodeksima zaslužio streljački stroj ili jednostavnije, metak u čelo.
Moj program oduzimanja nezakonito stečene imovine i vraćanja opljačkanog državi Hrvatskoj vremenski se poklopio s izmjenom i dopunom Ustava RH o nezastarijevanju ratnog i pretvorbenog profiterstva, te Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine. Objavio sam trilogiju; knjige („Tko je jamio, jamio!, „Vratite opljačkano bando lopovska“ i „Histria terra nigra“) u kojima inzistiram da se imovina i bankovni računi ratnih profitera, pretvorbenih profitera i ostalih lopova – vrate hrvatskom narodu. Inzistiram na jednostavnom modelu razvijenih zemalja gdje je za oduzimanje vlasništva nadležno Ministarstvo financija, odnosno njegova porezna uprava, odnosno porezni činovnik, a nikakav USKOK, DORH, niti sudovi. Onaj ili ona kome/kojoj je oduzeta imovina (jer nema dokaza kako je stekao/stekla imovinu i novac i nije platio/platila državi porez) ima samo jedno, jedino pravo, i to pravo na tužbu ili žalbu nadležnom sudu. No, to u razvijenom svijetu u principu ne rade – jer ne mogu dokazati zakonitost stečenog (Eliot Ness je bio samo porezni činovnik).
Kao najvećem i najbogatijem ratnom profiteru Domovinskog rata, Ivanu Čermaku, posvetio sam najviše pozornosti u sveopćoj pljački Hrvatske. Tražim da se ustanovi njegova kaznena odgovornost za podrivanje vojne i obrambene moći Republike Hrvatske. To je i moja dužnost, jer neprijavljivanje takvog počinjenog kaznenog djela kažnjivo je po članku 300. KZ.
Tražim i to, da Porezna uprava Čermaku postavi sljedeća pitanja: „Odakle vam to?“ i „Jeste li platili porez na to?“ Ukoliko nema relevantne dokumentacije za porijeklo enormne imovine i milijuna eura na računima – treba sve oduzeti i vratiti državi Hrvatskoj.
Na eventualni i očekivani odgovor „nekih institucija“ da ja kao pojedinac, hrvatski građanin, nemam pravo inzistirati na oduzimanju opljačkanoga od zločinaca, ratnih i pretvorbenih profitera, odgovaram pitanjem: „A, tko to ima pravo, ako ja, dragovoljac HV – nemam pravo?“ Mi, dragovoljci i branitelji stvorili smo ovu zemlju.
Otvorenim pismom hrvatskoj vlasti, DORH-u, medijima i javnosti, želim započeti akciju da sramotno ratno profiterstvo dijela hrvatske političke elite – ne ostane samo na procesima o Čermakovim tužbama za klevetu – nego i da bude javno osuđeno.
Usrdno se nadam da će DORH, koji godinama ima relevantne dokaze po spomenutom predmetu – konačno otvoriti procese ratnih zločina profiterstva u odnosima Hrvatske, samozvane SAO Krajine i Karađićeve VRS.
Pula, 10 lipnja 2011.
Dostavljeno: Predsjedniku RH, predsjednici vlade RH, predsjedniku Hrvatskog sabora, DORH, Veleposlanstvo EU u RH, UHBDDR, Adriatic Institute for Public Policy, HHO, Jutarnji list, Večernji list, Novi list, Glas Istre, Portal indeks, Portal monitor, Portal ipress
