G
Grasdackel
Guest
noch 2 danke dann hast du meko überholt, streng dich an.
Du kannst dir merken wer wieviele Dankes hat ? :shock:
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Du kannst dir merken wer wieviele Dankes hat ? :shock:
C
Cvrcak
Guest
Er will damit nur sagen, das die 300.000 jetzt in der neuen Krajina(RS) leben und das schmeckt ihm nicht.
G
Grasdackel
Guest
jugoslawisches gedächnis.
(siehe startseite, rechts)
Sowas.
Ist mir noch gar nicht aufgefallen.
C
Cvrcak
Guest
Cetnici su, ne samo u namjerama, vec i u krvavoj stvarnosti izvrsili vise oblika zlocina genocida nad Hrvatima i Muslimanima u Bosni i Hercegovini i Hrvatima u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskoga rata, koji na ovim prostorima traje od 1941. do 1945. godine. Medjutim, sve do u najnovije vrijeme, to je bila jedna od tzv. tabu tema, o kojoj se jednostavno nije smjelo u bivsoj SFRJ pisati, te je to jednostavno presucivano ili tek usput deklerativno spominjano, bez konkretnih podataka pa i brojcanih pokazatelja. Nasuprot tome, o stradanjima, zlocinima i genocidu nad Srbima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj od ustaskog rezima, vec od 1941. se gotovo jedino govorilo i pisalo, cesto u sluzbi politike s netocnim i zlonamjernim tvrdnjama, napose o toboznjoj genocidnosti hrvatskoga naroda.2Tako su dosada izostala sustavnija i potpunija istrazivanja ove problematike u cjelini. A tek s demokratskim promjenama od 1989. g. pocelo se i u zemlji pisati o genocidu nad Hrvatima i Muslimanima te o stvarnim ljudskim gubicima na podrucju bivse Jugoslavije u ratu 1941.-1945. g.3No, jos uvijek nemamo o tome znanstveno utemeljene studije, koja bi tu problematiku istrazivala i obradila u cjelini. Ovom prigodom zelim ukazati na neke najbitnije elemente iz cetnickih planova i aktivnosti tijekom Drugoga svjetskoga rata koji po svim medjunarodnim kvalifikacijama predstavljaju zlocin genocida nad Hrvatima i Muslimanima.
Od svog osnutka cetnistvo je gotovo iskljucivo instrument nacionalisticke i ekspanzionisticke politike Srbije, pa tako i u Kraljevini Jugoslaviji (1918.-1941.). Tada ono pokraj vojske i policije, predstavlja jedno od sredstava obracuna s politickim protivnicima, a za ocuvanje centralistickog velikosrpskog politickog sustava, s kraljem na celu, grubom silom i terorom. Zato je do pocetka rata 1941. osnovano i djelovalo, oko 300 u Bosni i Hercegovini i oko 200 u Hrvatskoj, razlicitih cetnickih udruzenja te brojnih organizacija slicnog programa u kojima su cetnici djelovali a koja su se isticala terorom i okrutnoscu te ubojstvima mnogobrojnih Hrvata, ali i mnogih Muslimana. Preko njih velikosrpska politka je ostvarivala svoj cilj. Nasilno je suzbijala i gusila svaku teznju Hrvata i Muslimana za afirmacijom vlastitih nacionalnih vrijednosti. Istodobno, isticale su se srpske nacionalne vrijednosti, cesto kao jedine, a i nastojalo se bezuspjesno kod Muslimana (i dijela Hrvata) razvijati srpsku nacionalnu svijest. Kako je Hrvatska u toj drzavi nakon ujedinjenja 1918., ukidanjem Sabora i Vlade, hrvatskog domobranstva i policije, diobom podrucja na 6 banovina (tako da je u njima Srbima osigurana prevlast), izgubila svoj povijesni identitet i svoju drzavnost koju je stoljecima imala. A Bosna i Hercegovina, takodjer administrativnim putem razbijena na cetiri banovine, ali tako da je u trima Srbima osigurana prevlast. Zato je sve to dovelo do odgovarajucih protuakcija s hrvatske i muslimanske strane. Jedna od njih bila je osnutak (1929.) ilegalnog ustaskog pokreta s ciljem stvaranja samostalne i neovisne hrvatske drzave, izvan Jugoslavije. S druge strane, bilo je nezaustavljivo jacanje hrvatskog narodnog pokreta predvodjenog Hrvatskom seljackom strankom, sto su evidentno pokazali izbori 1938. Ona trazi rjesenje hrvatskog pitanja u okviru Jugoslavije, sto je velikosrpski monarhisticki rezim radi zaostravanja medjunarodnih prilika u Evropi, gdje se nazirao rat, te kako bi spasio drzavu od raspada, morao uvazavati. Tako je sporazumm 26. VIII. 1939. nastala posebna Banovina Hrvatska, u sastavu Kraljevine Jugoslavije, ali s banskom upravom, Saborom te zakonodavnom, upravnom i sudskom autonomijom, koja joj se bez njezina pristanka nije mogla oduzeti i smanjiti. U njezin sastav uslo je i 13 kotareva s podrucja BiH i kotar Sid, s podrucja Vojvodine, u kojima je hrvatsko pucanstvo bilo vecinsko, no bez hrvatskih povijesnih podrucja istocnog Srijeme, te Boke kotorske s Budvom i Spicem. Banovina je imala povrsinu 65.456 km2 s 4,025.601 stanovnikom (prema popisu iz 1931.) od kojih je bilo 70,1% Hrvata, 19,1% Srba i 10,8% ostalih. Protiv sporazuma, s hrvatske strane, bile su pristase ustaskog pokreta jer njime nije rijeseno hrvatsko pitanje kako su ga oni zastupali, niti stvorena hrvatska neovisna drzava; a s muslimanske, vecina muslimanskog politickog vodstva, zalazuci se da BiH postane zasebna autonomna politicko-teritorijalna jedinica u svojim povijesnim granicma. No, uslijedile su i srpske protumjere. Tako su se uspostavi Banovine Hrvatske odlucno suprotstavile sve srpske stranke, osim SDS-a, nacionalisticke i velikosrpske organizacije i udruzenja, kao i vojska i Pravoslavna crkva koji su je smatrale opasnoscu za srpstvo i opstanak drzave, najcesce reagirajuci kao sovinisti (koji mrze Hrvate i sve sto je hrvatsko) i kao zagovaratelji svoga velikosrpstva. Zato su pokrenuti pokret “Srbi na okup”s ciljem da se ostalih sest banovina (Vrbaska, Drinska, Dunavska, Moravska, Vardarska i Zetska) spoje u jednu upravnu cjelinu pod nazivom “Srpske zemlje”. U njihov sastav bi po njima usli i svi oni dijelovi Banovine Hrvatske u kojima srpsko pucanstvo ima vecinu, kao i ona za koja Srbi smatraju da im iz geostrateskih i politickih razloga trebaju pripasti, poduzimajuci pripreme za otpor (npr. u Kninu), sto je jos vise zaostravalo medjunacionalne odnose. Ovaj program stvaranja “Velike Srbije” na racun hrvatskih povijesnih teritorija (ali i drugih) ostat ce trajno opredjeljenje velikosrpskih i cetnickih politickih ekspanzionistickih krugova otada te tijekom Drugoga svjetskoga rata sve do nasih dana i biti glavni uzrok njihovog genocida nad Hrvatima i Muslimanima i ostalim nesrbima. Zato se ovaj predratni period i dogadjanja u njemu na podrucju bivse Kraljevine Jugoslavije nikako ne smiju zanemariti.4
Od svog osnutka cetnistvo je gotovo iskljucivo instrument nacionalisticke i ekspanzionisticke politike Srbije, pa tako i u Kraljevini Jugoslaviji (1918.-1941.). Tada ono pokraj vojske i policije, predstavlja jedno od sredstava obracuna s politickim protivnicima, a za ocuvanje centralistickog velikosrpskog politickog sustava, s kraljem na celu, grubom silom i terorom. Zato je do pocetka rata 1941. osnovano i djelovalo, oko 300 u Bosni i Hercegovini i oko 200 u Hrvatskoj, razlicitih cetnickih udruzenja te brojnih organizacija slicnog programa u kojima su cetnici djelovali a koja su se isticala terorom i okrutnoscu te ubojstvima mnogobrojnih Hrvata, ali i mnogih Muslimana. Preko njih velikosrpska politka je ostvarivala svoj cilj. Nasilno je suzbijala i gusila svaku teznju Hrvata i Muslimana za afirmacijom vlastitih nacionalnih vrijednosti. Istodobno, isticale su se srpske nacionalne vrijednosti, cesto kao jedine, a i nastojalo se bezuspjesno kod Muslimana (i dijela Hrvata) razvijati srpsku nacionalnu svijest. Kako je Hrvatska u toj drzavi nakon ujedinjenja 1918., ukidanjem Sabora i Vlade, hrvatskog domobranstva i policije, diobom podrucja na 6 banovina (tako da je u njima Srbima osigurana prevlast), izgubila svoj povijesni identitet i svoju drzavnost koju je stoljecima imala. A Bosna i Hercegovina, takodjer administrativnim putem razbijena na cetiri banovine, ali tako da je u trima Srbima osigurana prevlast. Zato je sve to dovelo do odgovarajucih protuakcija s hrvatske i muslimanske strane. Jedna od njih bila je osnutak (1929.) ilegalnog ustaskog pokreta s ciljem stvaranja samostalne i neovisne hrvatske drzave, izvan Jugoslavije. S druge strane, bilo je nezaustavljivo jacanje hrvatskog narodnog pokreta predvodjenog Hrvatskom seljackom strankom, sto su evidentno pokazali izbori 1938. Ona trazi rjesenje hrvatskog pitanja u okviru Jugoslavije, sto je velikosrpski monarhisticki rezim radi zaostravanja medjunarodnih prilika u Evropi, gdje se nazirao rat, te kako bi spasio drzavu od raspada, morao uvazavati. Tako je sporazumm 26. VIII. 1939. nastala posebna Banovina Hrvatska, u sastavu Kraljevine Jugoslavije, ali s banskom upravom, Saborom te zakonodavnom, upravnom i sudskom autonomijom, koja joj se bez njezina pristanka nije mogla oduzeti i smanjiti. U njezin sastav uslo je i 13 kotareva s podrucja BiH i kotar Sid, s podrucja Vojvodine, u kojima je hrvatsko pucanstvo bilo vecinsko, no bez hrvatskih povijesnih podrucja istocnog Srijeme, te Boke kotorske s Budvom i Spicem. Banovina je imala povrsinu 65.456 km2 s 4,025.601 stanovnikom (prema popisu iz 1931.) od kojih je bilo 70,1% Hrvata, 19,1% Srba i 10,8% ostalih. Protiv sporazuma, s hrvatske strane, bile su pristase ustaskog pokreta jer njime nije rijeseno hrvatsko pitanje kako su ga oni zastupali, niti stvorena hrvatska neovisna drzava; a s muslimanske, vecina muslimanskog politickog vodstva, zalazuci se da BiH postane zasebna autonomna politicko-teritorijalna jedinica u svojim povijesnim granicma. No, uslijedile su i srpske protumjere. Tako su se uspostavi Banovine Hrvatske odlucno suprotstavile sve srpske stranke, osim SDS-a, nacionalisticke i velikosrpske organizacije i udruzenja, kao i vojska i Pravoslavna crkva koji su je smatrale opasnoscu za srpstvo i opstanak drzave, najcesce reagirajuci kao sovinisti (koji mrze Hrvate i sve sto je hrvatsko) i kao zagovaratelji svoga velikosrpstva. Zato su pokrenuti pokret “Srbi na okup”s ciljem da se ostalih sest banovina (Vrbaska, Drinska, Dunavska, Moravska, Vardarska i Zetska) spoje u jednu upravnu cjelinu pod nazivom “Srpske zemlje”. U njihov sastav bi po njima usli i svi oni dijelovi Banovine Hrvatske u kojima srpsko pucanstvo ima vecinu, kao i ona za koja Srbi smatraju da im iz geostrateskih i politickih razloga trebaju pripasti, poduzimajuci pripreme za otpor (npr. u Kninu), sto je jos vise zaostravalo medjunacionalne odnose. Ovaj program stvaranja “Velike Srbije” na racun hrvatskih povijesnih teritorija (ali i drugih) ostat ce trajno opredjeljenje velikosrpskih i cetnickih politickih ekspanzionistickih krugova otada te tijekom Drugoga svjetskoga rata sve do nasih dana i biti glavni uzrok njihovog genocida nad Hrvatima i Muslimanima i ostalim nesrbima. Zato se ovaj predratni period i dogadjanja u njemu na podrucju bivse Kraljevine Jugoslavije nikako ne smiju zanemariti.4
Perun
Keyboard Turner
Kannst Bosnier wohl nicht ausstehen , seit sich dein erzeuger wieder
nach Bosnien geschlichen hatte.
C
Cvrcak
Guest
Kannst Bosnier wohl nicht ausstehen , seit sich dein erzeuger wieder
nach Bosnien geschlichen hatte.
Im wegschleichen seit ihr ja wahre Meister, zum Glueck war Tito kein bosnianer, ach stimmt ja heisst ja jetzt "Krajiner".
Im wegschleichen seit ihr ja wahre Meister, zum Glueck war Tito kein bosnianer, ach stimmt ja heisst ja jetzt "Krajiner".
lass mal die beleidigungen stecken.
Perun
Keyboard Turner
Im wegschleichen seit ihr ja wahre Meister, zum Glueck war Tito kein bosnianer, ach stimmt ja heisst ja jetzt "Krajiner".
Das heißt Bosnier und nicht Bosnianer , du Grammatikalisch unterentwickelter Schwachkopf.
C