Ist halt schon ein Unterschied in eine Mannschaft voller Stars zu kommen, als in der Mannschaft der Star zu sein. Darüber kann Ibrahimovic unter Pep in Barcelona auch ein Lied singen. Selbst ein Messi würde nicht so glänzen, wenn man ihm nicht alle Freiheiten geben und das System nicht auf ihn ausrichten würde.
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Lewandowski-Mandzukic
- Ersteller Josip Frank
- Erstellt am
G
Gelöschtes Mitglied 8317
Guest
Mandžo srušio Guardiolin mit o lažnoj devetki i pokazao da je bolji od Lewandowskog
Gotovo je sigurno da je Josep Guardiola na izlaznim vratima Bayerna.
Razlog? Vjerojatno svađa s Mathiasom Sammerom, moderatorom Bayernove sportske politike, koja je prije godinu dana otpuhnula i Marija Mandžukića iz Bayerna. Tada je katalonski trener bio vojnik Bayerna i pristao je likvidirati Mandžukića, makar je pod ravnanjem Juppa Heynckesa bio jedan od najvrednijih igrača njemačkog prvaka i pobjednika Lige prvaka. Bilo bi glupo reći da će Guardiola stradati i zbog jednog od svojih pet postulata - lažne devetke. Tražio je “plutajuću” minu u Gotzeu i Mulleru, ali, sve to nije imalo opipljiviji rezultatski učinak. Dok je Jupp Heynckes osvojio sve trofeje prije nego što su ga strpali u “starački dom” u Monchengladbachu, u riznici Pepa Guardiole ima sve više crnih rupa. Jedna od njegovih pogrešaka je svakako i Mario Mandžukić.
Mandžukić nije lažna, nego iskonska, prava klasna devetka. Nešto bolja nego Ivan Cvjetkovića, također Dinamova devetka, a danas skrbnik o karijeri Marija Mandžukića. Njegova statistika je bolja nego Roberta Lewandowskog, zbog kojega ga se Bayern odrekao. Osjetljivi karakter Marija Mandžukića nije mogao otrpjeti stalno doziranje i sirotinjsku minutažu, bez grubih i velikih riječi se zaputio prema izlaznim vratima. Iako je teško otići iz Bayerna.
Da nije lažna, nego istinska devetka, potvrdio je u Atleticu, Diego Simeone je u njemu prepoznao “šampionsku česticu” i bez obzira na prisustvo Fernanda Torresa, legende Vicente Calderona, ne da Mandžukića. On je igrač s kojim se ide u borbu, na bunkere, a Simeone, koji je u tom smislu hrabriji trener od Guardiole, u Mandžukiću vidi Božju česticu. Bez obzira na to što je u Španjolskoj zabio samo 19 golova, usporedba sa Šukerovih 114 u Sevilli i Madridu ne zvuči baš utopistički.
Nakon nezaboravne utakmice Marija Mandžukića za Atletico i debakla kraljevskog kluba, može se govoriti o usponu i padu nogometnog Madrida. Mandžukić je golom i asistencijom, te vjerojatno najboljom partijom otkako je u Španjolskoj, dao do znanja tko je gazda u Madridu, a Real sve slabije izgleda bez Luke Modrića. Ovisni su o momku iz Zatona Obrovačkog, bez njega je i Cristiano Ronaldo nevidljiv. Dvojica hrvatskih nogometaša pišu nogometnu povijest Madrida, kao što su je nekad pisali Prosinečki i Šuker.
Ne znam što kaže Pep Guardiola nakon što usporedi statistiku; Lewandowski 10 golova u 27 utakmica, plus sedam asistencija, a Mandžukić 19 golova u 30 utakmica, uz tri asistencije. Je li netko smjestio Guardioli? Čini mi se da jest, i to Mathias Sammer. Iako ne mogu prešutjeti da su i neki naši treneri tvrdili da je Lewandowski bolji igrač. Na primjer, Otto Barić. Možda u tehničkom smislu i jest, ali, u današnjem nogometu, Mandžukić je avant garde, jedan od najmodernijih igrača uopće. Ali, tko ima pravo govoriti o tehničkim nedostacima Marija Mandžukića, čak ni Herr Otto, ako odvrtimo utakmicu u Beogradu i pogledamo njegov gol. Savršeno primanje lopte, savršen tajming za udarac i savršena preciznost u realizaciji...
Niko Kovač ima “najteži posao”. Između Mandžukića, Olića, Perišića i Kramarića mora odabrati pravu devetku. Na žalost, više nema Jelavića, centarfora koji je u Evertonu zabio više od 20 golova i dobio nadimak “One touch Jel”. Sve je rješavao u prvom udarcu, prvom dodiru. Sada ima Kramarića, koji je shvatio da ni rekord Boška Balabana nije lako srušiti (Balaban nije zabio niti jedan gol na 8 utakmica u Aston Villi, nap. p.), ima Olića, kojega i u 36. godini doživljavaju kao spasioca u Hamburgu i našeg najboljeg igrača na Mundialu Ivana Perišića. Da, i Mandžukića. Svaka riječ kojom bismo željeli opisati njegovu igru protiv Reala izgledat će slaba i nedovoljno efektna. I zato šutimo i gledajmo...
Gotovo je sigurno da je Josep Guardiola na izlaznim vratima Bayerna.
Razlog? Vjerojatno svađa s Mathiasom Sammerom, moderatorom Bayernove sportske politike, koja je prije godinu dana otpuhnula i Marija Mandžukića iz Bayerna. Tada je katalonski trener bio vojnik Bayerna i pristao je likvidirati Mandžukića, makar je pod ravnanjem Juppa Heynckesa bio jedan od najvrednijih igrača njemačkog prvaka i pobjednika Lige prvaka. Bilo bi glupo reći da će Guardiola stradati i zbog jednog od svojih pet postulata - lažne devetke. Tražio je “plutajuću” minu u Gotzeu i Mulleru, ali, sve to nije imalo opipljiviji rezultatski učinak. Dok je Jupp Heynckes osvojio sve trofeje prije nego što su ga strpali u “starački dom” u Monchengladbachu, u riznici Pepa Guardiole ima sve više crnih rupa. Jedna od njegovih pogrešaka je svakako i Mario Mandžukić.
Mandžukić nije lažna, nego iskonska, prava klasna devetka. Nešto bolja nego Ivan Cvjetkovića, također Dinamova devetka, a danas skrbnik o karijeri Marija Mandžukića. Njegova statistika je bolja nego Roberta Lewandowskog, zbog kojega ga se Bayern odrekao. Osjetljivi karakter Marija Mandžukića nije mogao otrpjeti stalno doziranje i sirotinjsku minutažu, bez grubih i velikih riječi se zaputio prema izlaznim vratima. Iako je teško otići iz Bayerna.
Da nije lažna, nego istinska devetka, potvrdio je u Atleticu, Diego Simeone je u njemu prepoznao “šampionsku česticu” i bez obzira na prisustvo Fernanda Torresa, legende Vicente Calderona, ne da Mandžukića. On je igrač s kojim se ide u borbu, na bunkere, a Simeone, koji je u tom smislu hrabriji trener od Guardiole, u Mandžukiću vidi Božju česticu. Bez obzira na to što je u Španjolskoj zabio samo 19 golova, usporedba sa Šukerovih 114 u Sevilli i Madridu ne zvuči baš utopistički.
Nakon nezaboravne utakmice Marija Mandžukića za Atletico i debakla kraljevskog kluba, može se govoriti o usponu i padu nogometnog Madrida. Mandžukić je golom i asistencijom, te vjerojatno najboljom partijom otkako je u Španjolskoj, dao do znanja tko je gazda u Madridu, a Real sve slabije izgleda bez Luke Modrića. Ovisni su o momku iz Zatona Obrovačkog, bez njega je i Cristiano Ronaldo nevidljiv. Dvojica hrvatskih nogometaša pišu nogometnu povijest Madrida, kao što su je nekad pisali Prosinečki i Šuker.
Ne znam što kaže Pep Guardiola nakon što usporedi statistiku; Lewandowski 10 golova u 27 utakmica, plus sedam asistencija, a Mandžukić 19 golova u 30 utakmica, uz tri asistencije. Je li netko smjestio Guardioli? Čini mi se da jest, i to Mathias Sammer. Iako ne mogu prešutjeti da su i neki naši treneri tvrdili da je Lewandowski bolji igrač. Na primjer, Otto Barić. Možda u tehničkom smislu i jest, ali, u današnjem nogometu, Mandžukić je avant garde, jedan od najmodernijih igrača uopće. Ali, tko ima pravo govoriti o tehničkim nedostacima Marija Mandžukića, čak ni Herr Otto, ako odvrtimo utakmicu u Beogradu i pogledamo njegov gol. Savršeno primanje lopte, savršen tajming za udarac i savršena preciznost u realizaciji...
Niko Kovač ima “najteži posao”. Između Mandžukića, Olića, Perišića i Kramarića mora odabrati pravu devetku. Na žalost, više nema Jelavića, centarfora koji je u Evertonu zabio više od 20 golova i dobio nadimak “One touch Jel”. Sve je rješavao u prvom udarcu, prvom dodiru. Sada ima Kramarića, koji je shvatio da ni rekord Boška Balabana nije lako srušiti (Balaban nije zabio niti jedan gol na 8 utakmica u Aston Villi, nap. p.), ima Olića, kojega i u 36. godini doživljavaju kao spasioca u Hamburgu i našeg najboljeg igrača na Mundialu Ivana Perišića. Da, i Mandžukića. Svaka riječ kojom bismo željeli opisati njegovu igru protiv Reala izgledat će slaba i nedovoljno efektna. I zato šutimo i gledajmo...
