Ok wie mans sieht. Meine Familie Väterlich wie auch Müterlich kommen aus Dalmatien zu Zeiten der Osmanen lebten sie nicht in Bosnien also bezeichne ich mich als Kroat aus Bosnien, es gibt auch Katholische Bosnier die ihren Glauben trotz der Herschaft der Osmanen behalten haben.
Wenn mann meinen Familiennamen aber zurückverfolgt war meine Familie in Tuzla befohr die Osmanen kamen.
Bei den Serben aus Bosnien ist es eine ähnliche Geschichte. Selbst der letzte Krieg hat enorme Volkswanderungen hinter sich, Wie viele Kreina Serben leben Heute in Bosnien oder Serbien, wie viele Bosnische Kroaten leben Heute in Kroatien.
Und wieviele Leute aus ex Yu hats dauerhaft ins Ausland verschlagen.
Der Glaube ist nur ein eine Wahrscheinlichkeit das man einen Volk abgehört.
20 ARGUMENATA DA JE SREDNJOVJEKOVNA BOSANSKA DRŽAVA NASTAVAK HRVATSKOG KRALJEVSTVA
1. Banovina Bosna - samo Hrvati imaju banove! - nastala je kao 'zemljica Bosna' nakon što su jedinstveno Hrvatsko Kraljevstvo, koje je uključivalo čitavu Bosnu i Hercegovinu, 1102. g. osvojili Arpadovići, iseljavanjem Hrvatskih plemića (primjer: Borić) iz uže Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Bosanska brda i planine, gdje su živjeli slobodno i nastavili pružati otpor stranim vladarima Hrvatske.
2. Supetarski kartular ili Kartular Sv. Petra u Selu je kopijalna knjiga u obliku kronike iz 1107. godine. Premda kartular uglavnom nabraja popise samostanske imovine stećene kupovinom i darovštinama, u njemu se nalazi i nekoliko važnih historiografskih podataka. Pripis kartularu koji se nalazi na zadnjem listu donosi vijest o sedam banova na području Hrvatske: Slavonski, Hrvatski, BOSANSKI, Požeški, Podravski, Albanski i Srijemski. Njih je biralo šest od dvanaest Hrvatskih plemena: Kačići, Kukari, Snačići, Čudomirići, Mogorovići i Šubići. Preostala polovica plemena birala je župane. Nastavak teksta koji je mjestimično oštećen i nečitljiv donosi popis Hrvatskih banova 'de genere Croatorum' od Svetopelega (Svatopluka) do Zvonimira.
3. Hrvati Bosnu i Hercegovinu naseljavaju od 7. stoljeća i etnogeneze našeg naroda. U Bosni je održan čuveni Duvanjski Sabor kneza Budimira (753.), koji je jedan od temelja Hrvatske državnosti. Taj je sabor podijelio Hrvatsku linijom koja je išla od Drine, preko Neretve do Jadrana na Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Na istom tom Duvanjskom polju okrunjen je i Hrvatski kralj Tomislav, za kojeg se pretpostavlja da je i bio Bosanac. Bosna je bila i ostala dio Bijele Hrvatske.
4. Haplotip Eu7 koji se još naziva 'Hrvatskim genom' i dan-danas je prisutan kod svih BiH muslimana i velikog dijela bosanskih Srba, što dokazuje da su pod Turcima napustili svoju pradjedovsku vjeru, a kasnije nažalost i Hrvatsku naciju.
Citat Matije Mažuranića: 'Prema starim Hrvatskim toponimima (imena rijeka, naselja i gora) vidi se kako se ona velikom većinom nisu promijenila od srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske zbog toga što je glavnina stanovnika ostala Hrvatska starosjedilačka, mada većim dijelom odnarođena nasilnom islamizacijom i pravoslaviziranjem zbog straha da ne dignu ustanak u zaleđu granice Turskog carstva, zbog toga prema Hrvatima tih krajeva milosti nije bilo.' (Pogled u Bosnu, 1842.)
5. 98% stanovnika srednjovjekovne Bosne (1411.) su bili etnički Hrvati. Religijski, 95% istih je pripadalo Rimokatoličkoj, 3% Krstjanskoj (bogumilskoj, patarenskoj) a ostali Pravoslavnoj Kršćanskoj Crkvi. Nije bilo niti jednog muslimana. Etnički Srbi u većem broju u Bosni su prisutni tek od osnutka Dobrobosanske eparhije (1703.) Ove podatke dokazalo je ugledno Sveučilište u Vancouveru genetskim istraživanjem provedenim 2013. godine nad više od 10 000 Hrvata, Bošnjaka i Crnogoraca.
6. Svi vladari srednjovjekovne Bosne (Hrvatska kraljevska dinastija Kotromanić, banovi Šubići Bribirski, Vukčići - Hrvatinići, Kosače, Hranići i Ostojići) bili su etnički Hrvati, osim djelomičnih gospodara istočne Hercegovine Altomanovića, koji su bili Srbi iz Raške.
7. Kotromanići su svoje podrijetlo vukli od Hrvatskog bana Borića (1100. - 1165.), sina Berislavovog, rođenog u okolici Požege u Slavoniji. Neo-bošnjački muslimanski povjesničari prešućuju ovu činjenicu.
8. Iz više dokumenata svih vladara Bosne, od bana Kulina preko Mateja Ninoslava sve do kralja Tvrtka, Stjepana Tomaša i konačno kraljice Katarine vidi se, da oni sebe i svoj narod smatraju Hrvatima. Ban Stjepan II. Kotromanić 1347. u pismu svojim franjevačkim pisarima traži 'da budu vični jeziku Hrvatskom'.
9. Hrvatski kralj Stjepan Tvrtko okrunio se 1377. za kralja naroda Hrvata i povijesnih zemalja Bosne, Srbije, Donjih Kraja (moderna Turska Hrvatska), Zapadnih Strana (Završje) i Pomorja (južna Dalmacija). On nije nikakav 'bosanski' niti 'srpski' kralj, on samo vlada tim zemljama a sebe i narod kojim vlada smatra Hrvatima.
10. Pavao I. Šubić Bribirski od 1301. je 'ban Hrvata i gospodar čitave Bosne', njegova se vladavina prostire od Raše u Istri do Zvornika na Drini. On, njegov brat Mladen I. Šubić i njegov sin Mladen II. Šubić činili su međurazdoblje vladavine nad Bosnom između Stjepana Kotromanića i njegovog nećaka kralja Tvrtka. Cijelo to vrijeme 'bosanski' narod se ne buni protiv smjene vlasti - cijelo vrijeme njima vladaju Hrvati, a i sam narod je isključivo Hrvatski.
11. Protudvorski pokret naziv je za otpor Hrvatskih plemića i naroda Žigmundu Luksemburškom, tadašnjem vladaru Hrvatske i Slavonije i suosnivaču modernih Iluminata ('Zmajev Red'). Ključne osobe toga pokreta bili su Hrvatski narodni junaci, braća Horvati, poginuli u bitci kod Dobora u Bosni 1408. 'Tada je pobijen cvijet bosanskog plemstva, 170 plemića Hrvatske krvi i imena platilo je glavom svoju pobunu protiv budimskog dvora' (citat iz 'Povijesti Hrvata' Vjekoslava Klaića). U Bosni je tada vladao Hrvatski kralj Stjepan Dabiša.
12. Posljednji Hrvatski kralj, Stjepan Tomašević - Kotromanić bio je ujedno i despot Srbije, zbog činjenice da se nekoliko Kotromanića ženilo srpskim princezama iz dinastije Nemanjić, što ponovno ne znači da su sami Kotromanići bili Srbi. Stjepan (originalno: Stipan) smaknut je na prijevaru od strane Mehmeda II. Osvajača i njegovih Turaka 1463., što je označilo simbolični kraj slobodnog Hrvatskog Kraljevstva i kraj srednjega vijeka u Hrvata.
13. Samo godinu dana nakon Tomaševićeva pogubljenja, za kralja Bosne, koju su Hrvatske snage brzo oslobodile od Turaka, okrunio se Hrvatski plemić iz Srijema, Nikola Iločki. On nije nikada stvarno vladao Bosnom, ali je de iure posljednji Hrvatski kralj, po tituli 'rex Croatorum atque Bolsenae et Ramae'.
14. Na Kraljev grob u Hrvatski kraljevski grad Jajce, na Bobovac i Kraljevu Sutjesku hodočaste Hrvati Katolici, 'Bošnjaci' koji svojataju te sve vladare tamo se nikada ne pojavljuju, osim muslimana koji znaju za svoje Hrvatsko podrijetlo. Na tim mjestima nema niti Srba, koji Kotromaniće nazivaju 'srpskim kraljevima Bosne', što je jedan od najvećih falsifikata u povijesti.
15. Hrvatska kraljica Katarina Kosača - Kotromanić, kćer hercega Stipana Kosače po kojemu se Humska zemlja danas zove Hercegovinom, ostavila je zemlju Bosnu rimskom papi; da je bila Srpkinja ili nekakva 'Bošnjakinja' to sigurno ne bi učinila. Danas uspomenu na Kotromaniće, na Bosnu Srebrenu koja još postoji kao franjevačka provincija i na čitavo Hrvatsko Kraljevstvo Bosne čuvaju još jedino Hrvati Herceg - Bosne, čije žene nose crninu u spomen na svoju pretposljednju kraljicu Katarinu.
16. Titulu 'bosanskog vojvode i splitskog hercega' nosio je banjalučki velikaš Hrvoje Vukčić - Hrvatinić, čiju nacionalnu pripadnost nitko ne može osporiti. Iako nije potpuno pozitivan lik Hrvatske povijesti (pozvao je Osmanlije u Bosnu za vrijeme ratova sa susjednim velikašima) on je još jedan primjer Hrvatskog vladara koji vlada Hrvatskim narodom Hrvatske zemlje Bosne.
17. Napomenimo i da su svi banovi i kraljevi srednjovjekovne Bosne govorili ikavicom, originalnim Hrvatskim govornim izrazom, pisali Hrvatskom ćirilicom koja se još naziva i Bosančica, koristili Hrvatske nacionalne simbole, šahovnicu, ljiljane (simbol Blažene Djevice Marije) i pleter, te su svi (Borić, Kulin, Matej Ninoslav, Prijezda, Tvrtko, Stjepan, Tomaš, Vojača, Katarina, Mara,...) nosili Hrvatska narodna imena.
18. Dodatak: na saboru u Križevcima 1526. Hrvatski ban Krsto Frankopan izjavio je: 'Spremni smo osloboditi Bosnu, budući da Bosna pripada Hrvatskom Kraljevstvu.'
19. Pavao Vitezović u svom kapitalnom djelu 'Croatia Rediviva' ('Oživljena Hrvatska') 1700. piše: 'Bosna je srce Hrvatske'. Iako bi središnja Hrvatska zemlja kulturnopovijesno i politički bila Dalmacija, zemljopisno gledano Bosna s Turskom Hrvatskom doista je središnja Hrvatska zemlja. Antun Radić, stariji brat Stjepana Radića, 1901. napisao je da je Hrvatska bez Bosne 'kao čovjek kojemu su ostali samo udovi - Slavonija i Dalmacija - a srce, pluća, želudac i svi ostali vitalni organi otkinuti, te stoga ona živjeti ne može.'
20. Može se unedogled nabrajati koliko je mnogo stanovnika BiH same sebe označilo Hrvatima, navest ćemo ovdje samo izjavu muslimana, Husein-kapetana Gradaščevića (1802. - 17. kolovoza 1834.) , junaka otpora Turcima koji je na pitanje 'zašto obnavlja Katoličke crkve i samostane po Bosni?' odgovorio; 'Svijetli pašo, pa Katolici su moja braća po krvi!' Njegov suvremenik fra Grgo Martić pak pjeva: 'Teško domu bez ljubavi bratske, k'o i Bosni bez zemlje Hrvatske!'
