Aktuelles
Von:
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Nachrichten aus Bosnien und Herzegowina

c62c48912833227ea3a298543b51baf7.jpg
 
"Dosli da se uslikaju" :lol:

Anto Tomic, pravi Bosanac, Überlebender einer dreimonatigen Tortour in Keraterm, Omarska und Trnopolje, wurde verhaftet und interniert ohne jemals eine Waffe angerührt oder gar geschossen zu haben, sein Vergehen: er war kein Serbe. Er hat in Haag offen gegen brutale Wärter ausgesagt und schreibt offen auf vielen Onlineportalen, regelmäßig drohen ihm cedos aus Prijedor.
Noć bola: Vrištim, Bog me čuje...

Svoje stradanje posljednje noći boravka u Omarskoj opisao je u priči “Noć bola”. U WC-u ga je napao mlađi brat zloglasnog Miroslava Kvočke, kojem se potom pridružilo još nekoliko stražara.

- Udarci ne prestaju. Po leđima, nogama, po glavi. Skidam naočale, držim ih u ruci, drugom rukom se branim. Vrištim, Bog me čuje, bolovi su neizdržljivi. Vriska ne pomaže, tuku i dalje. Prepoznajem među njima i Švraku. „Naoružan“ je lopatom. Udara i on, ali njegovo „lopatanje“ mi dođe k'o masaža. Ne mogu više ni vrištati, usta su mi puna krvi i polomljenih zuba. Osjećam, sa svakim novim udarcem, kako mi se organi "šeću" po utrobi. Svaki udah zraka peče k'o ubod noža. A tortura se nastavlja, krv pršti na sve strane, bolovi su nesnošljivi. U prostoriju ulazi i osmi dželat. Prcać, šef smjene, osobno. I on mi prilazi, ali neće da prlja ruke tim smrdljivim, krvavim stvorenjem sklupčanim na podu u ćošku WC-a. Udara me nogama. Ispunjavam želju stražarima: ne vrištim više, samo još krkljam i jedva čujno jecam. I onda se dešava nešto čudno: vidim kako se palice, čizme, kablovi, šipke, pendreci, lopata spuštaju na moje nezaštićeno tijelo. A meni ništa, ne osjećam bol, ne osjećam ništa. I lagano tonem, tonem, tonem... Lijepo mi je
Zum Vergrößern anklicken....
Rizino “hvala, bujrum”...

Četiri minute nisu dovoljne ni za pušenje jedne cigarete, ali je tih 240 sekundi u Omarskoj moralo biti dovoljno za postrojavanje, čekanje u redu, trčanje u restoran, srkanje vrele, tanke čorbice, vraćanje zdjelice i kašike, batine na ulazu i izlazu ... Ostatak osmine pet dana starog hljeba često bi se jeo na pisti, kao i tog dana kada je zbog temperature od plus 40 stepeni u hladu i stražarima bilo lijeno da tuku svoje žrtve.

- Jedan od stražara u prolazu, gledajući nas kako jedemo, sa smješkom na licu nam dobacuje: “Prijatno, vojsko”. Mrzovoljno, kroz zube horski odgovaramo: “Hvala”. A negdje iz prvog reda se ču „Hvala, bujrum“. Muk, tišina... 500 logoraških duša na pisti se zaledilo. Svih nas 500 zatočenika je u djeliću sekunde shvatilo da je Rizo izgovorio pogrešnu riječ. Znao je to i Rizo, ali bilo je kasno. „Ma kome ti bujrum, majku ti jebem balijsku“ vrisnu stražar na Rizu i psovke proprati kundakom po Rizinoj glavi. Još pet-šest stražara se sjati oko nemoćnog Rize koji je ležao na pisti. Udarci vojničkih čizama, pendreka, kablova i kundaka, Rizinih jauka, vriskova i vapaja odjekuju Omarskom. Zarivam glavu u beton, pokrivam glavu rukama, ne mogu gledati ni slušati divljanje zvijeri nad nemoćnim Rizom. Nakon par minuta Rizo ne pruža više nikakav otpor, ne vrišti, ne miče se. Malo kasnije četiri „dobrovoljca“ odnose Rizu na „odlagalište“ iza Bijele kuće. Rizo, dobra merhmetli duša bosanska, nikad više nikome neće moći poželjeti „bujrum“
Zum Vergrößern anklicken....

ANTO TOMI?: U logoru se umiralo i po sto puta dnevno, svaki dan | Avaz
 
KONAČNA BITKA ZA OBRANU LIVNA: Hrvatski branitelji su tako porazili srpsku vojsku da ih je zapovjednik za kaznu skinuo do gola!

22. travnja 2016., 14:38

S uzvisine iznad sela Provo, kojih pet kilometara od Rujana, general Mladić i pukovnik Lisica promatrali su taj slom svoje vojske što su je u bijeg natjerali junaci iz Avlije i golobradi maljutkaš iz Osijeka. Hrvatsko srce izvojevalo je još jednu veliku pobjedu nad neprijateljskim čelikom.

Tri dana nakon zauzimanja Kupresa, Srbi su udarili na prijevoj Korićina, a onda, deset dana kasnije, u odlučujućoj bitci na Rujane i Čelebić. Cilj srpskog napada bio je ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve, istodobno izbiti na Vaganj i pod topničko-raketnu kontrolu staviti Split, Makarsku i Sinjsku krajinu. Spajanje srpskih snaga na Neretvi dovelo bi u vrlo težak položaj sve Hrvate u Hercegovini, srednjoj Bosni, kao i Dalmaciji. Dubrovnik bi bio doveden u praktički bezizlazan položaj, a deblokada je upravo trebala započeti.

A onda je u Livno došlo oko 200-tinjak Crnih Mambi

Crne Mambe su u Livno došle netom uoči najvećeg napada na grad, ali njihov dolazak nije bio nimalo nepripremljen i nagao, naprotiv. Kako su se u Hrvatskoj smanjile borbene aktivnosti potpisivanjem Sarajevskog primirja 1.pb povučena je iz Sunje na odmor, ali nije dugo mirovala. Intenziviranjem borbi u BiH, unutar postrojbe sve više pripadnika koji porijeklo vuku iz tih krajeva željelo je što prije krenuti u pomoć, braniti domove. Zamoljeni su od zapovjednika Jacovića da pričekaju, da ne odlaze individualno u uvjete koji će sigurno biti kaotični kao i prethodne jeseni u Hrvatskoj. U nekoliko dana formirana je Taktička grupa od dragovoljaca iz Prve bojne kojoj se pridružilo i 40-ak momaka iz Treće bojne i 20-ak pripadnika PZO-a iz Podsuseda. Jako dobro naoružani, kompletirani opremom, tehnikom, prekaljeni i s iskustvom nekoliko briljantno dobivenih bitaka iza sebe, Taktička grupa od 222 dragovoljca krenula je za Livno. Snagu Mambi i pridruženih dragovoljaca možda najbolje dočaravaju riječi Borisa Jacovića, zapovjednika skupine: ”Da se prema mojem terenu približavala ovakva utrenirana skupina, izvrsno opremljena, neizmjernog iskustva, puna motiva i odlučnosti, moram priznati da bih razmišljao da je zaustavim svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima da ne prijeđe državnu granicu!”.

Prvotni je plan bio krenuti napadnutom Kupresu u pomoć, no kako je Kupres 10. 4. pao, 16. 4. kolona od 56 vozila iz Dugoselske vojarne krenula je put Livna i u ranojutarnjim satima 17. 4. ušla u Livno. Smjestivši se u Zagoričanima, Taktička grupa preuzima sektor Cincara prema Glamočkom polju, jedan od šest sektora obrane golemog livanjskog područja. Obranom grada u samom početku zapovijedaju ljudi bez ratnog iskustva, a nakon pada Kupresa obrani Livna stavljaju se na raspolaganje Rosso i Gotovina. U samom početku svog djelovanja Taktička grupa dragovoljaca 2.A brigade ZNG-a sudjeluje u neutraliziranju dizanja srpske pobune unutar samog Livna u Zastinju i Guberu gdje su pronađene velike količine naoružanja bunkeri i ratna bolnica. Da su Srbi uspjeli u svom naumu zauzeli bi glavne prometne komunikacije i u Livno niti bi se moglo ući niti bi se iz njega moglo izaći.

Prsa o prsa, zarobljavanje tenkova i… Pobjeda!



Gesendet von meinem SM-N910F mit Tapatalk
 
Du musst dich einloggen oder registrieren, um hier zu antworten.
Zurück
Oben