Du verwendest einen veralteten Browser. Es ist möglich, dass diese oder andere Websites nicht korrekt angezeigt werden. Du solltest ein Upgrade durchführen oder einen alternativen Browser verwenden.
Možda se pitate kakvu ulogu ima Ustavni sud Srbije (u daljem tekstu USS) i beogradski pašaluk. Ima mnogo. Svi ste već upoznati sa naglim porastom efikasnosti USS-a, i to pretežno u pravcu demontiranja Autonomne Pokrajine Vojvodine. Dakako, USS je u skladu sa konačnom odlukom da počne nešto da radi, na radna mesta vratio stotine sudija i tužilaca. Ali to nije tema ovog teksta. Tema ovog teksta počinje odlukom USS da proglasi neustavnim čitavupokrajinsku skupštinsku odluku o pokrajinskom službenicima. Tom odlukom pokrajinska administracija „spušta“ se na nivo jedinice lokalne samouprave. Taj „probni balon“ je uspeo. Niko, ali baš niko od ovog napaćenog i posve veoma prepotentnog vojvođanskog intelektualnog krema nije reagovao. I zašto bi. To se njih ne tiče. Nisu u administraciji, pa ko veli, neće svest propasti. Ali da se stvar tu ne završi, ponovo se pobrinuo USS. Pošto je prvi balon prošao, vreme je bilo da se pusti i drugi. Dan pred konstituisanje nove/stare pokrajinske vlade preporođeni USS je ocenio da je preko 20 odredbi Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine takođe neustavno. Gospodo Vojvođani, tim činom USS je odlučio o autonomiji Vojvodine.
Zapanjujuće je, međutim, nešto drugo. Liga socijaldemokrata Vojvodine (u daljem tekstu LSV) kao politička grupacija koja se godinama deklarisala ako ultraautonomaška stranka, u trenutku kada je trebala da pokaže svoj pravi karakter i stane u odbranu autonomije Vojvodine ostala je nema. Propala je u zemlju. Jedine dve stvari koje su veliki mudraci LSV-a istakli jeste obraćanje sudu u Strazburu (nije jasno ko će im obratiti, lično Čanak!?) i informacija da će nastojati da internacionalizuju pitanje ugrožavanja autonomije Vojvodine. Sjajni mehanizmi. Čini se da će to uplašiti novu vlast i da će odmah dati AP Vojvodini i policiju i ustav i sve što Vojvođani požele. Sa druge strane, jedina donekle pametna ideja došla od strane novog potpredsednika pokrajinske vlade, Gorana Ješića. Predložio je da se tuži država Srbija zbog neisplaćivanja 7% garantovanih Ustavom (iako ni oko tih 7% nije baš sve najjasnije). Nakon što su isplivale ove sjajne ideje i u svetskim razmerama izazvale pažnju, politički ali i onaj drugi, već pomenuti, vojvođansku krem zaputio se na zasluženo letovanje. Ima dana za megdana.
I sada se vraćam na temu BG pašaluka. Velika Juga raspala se otprilike zbog ovakvog bahatog ponašanja centralne vlasti u BG-u. Redom su je napustili svi, Slovenija, Hrvatska, Makedonija, BiH, ne tako davno Crna Gora, Kosovo je, izvin’te što kvarim ugođaj, nezavisna država. Ako malo bolje pogledate geografsku kartu, videćete da je uz BG pašaluk ostala samo Vojvodina. Vojvodina koja je okupirana od strane Srbije 1918. godine. O čemu se zaprao radi. Radi se o jednoj žalosnoj, ali posve jasnoj činjenici. Ko god da je u poslednjih sto godina vodio ovu zemlju koja se vremenom smanjivala, a glupost u njoj samo povećavala, nije shvatao istorijske zakonitosti. A ta zakonitost je veoma prosta. Možeš da izazivaš, možeš da pretiš, možeš da budeš nadmen. Ali svemu jednom dođe kraj. Istorija se ponavlja. Možda za 5, možda za 10, možda za 100 godina. Egipatsko carstvo je nestalo, rimsko carstvo je nestalo, pa će i ovo srbijansko nestati. Mora se priznati, Srbi nisu nebeski narod (posebno sada kada znamo da je pronađena čestica, te je Bog irelevantan) niti je Srbija mnogo važna zemlja. Iako smo skloni da se smatramo najboljim prijateljima Velike Rusije, jedan profesor jednom reče da su nam, kada istorijski pogledamo, više zla i štete naneli Rusi nego Nemci. Valja razmisliti o tome.
Centralna vlast (čiji glavni stožer je Mlada Dinkić veliki regionalista) će do kraja godine zahvaljujući preporođenom USS osporiti odredbe Statuta AP Vojvodine, te će se time prići konačnom obračunu sa Pokrajinom. Nakon toga jedino što se još može očekivati, i nikako ne treba isključivati, jeste predlog dve trećine republičkog parlamenta da se raspiše referendum o ukidanju Pokrajine Vojvodine. Znamo kako se glasalo za ovaj famozni Ustav, dakle referendum bi posle nekoliko nedelja glasanja sigurno uspeo. Na ovaj ili na onaj način.
Nažalost, mislim da će sve to doneti velike probleme. U društvu u kojem za vikend (samo u okolini Novog Sada) samoubistvo vešanjem izvrši četiri osobe, otac ubije ćerku ometenu u razvoju zbog nemogućnosti vođenja brige o njoj, gde se ljudi zapale pred sudom od muke, radnici zakucavaju eksere u ruke i nedeljama štrajkuju glađu, svaka odluka koja ima uticaja na veliki broj ljudi može biti varnica. Ono što je žalosno, jeste to da ni nova ni stara vlast toga nisu svesni.
Pitanje je vremena kada će se pametni ljudi dosetiti da održe ustavotvornu skupštinu Republike Vojvodine, osnuju vojvođansku policiju, negde između mosta kod Beške i Zemuna postave tablu „Dobrodošli u Republiku Vojvodinu“. Mogu se pojaviti carinski punktovi, barikade, nove registracije i sl. Sve ovo će pratiti preporođena Vojvođanska akademija nauka i umetnosti, pokrajinska radiodifuzna agencija, neki pokrajinski SOKOJ ili TANJUG. Na ulicama će se spaljivati Ustav Srbije i srbijanska zastava. Vojvodina će se finansirati 100% svojim sredstvima, neće čekati svojih 7% moleći novu česticu da to bude 2%.
Ako je to cilj BG pašaluka, predstava može da počne.
Referendum für Auflösung der Föderation und unserem zweiten Bundesland wurde unterschrieben. Das Bundesland Brcko bleibt bestehen und der restliche Staat wir in 4 neue Regionen unterteilt. Bundesreligion wird natürlich der heilige Islam.
Referendum für Auflösung der Föderation und unserem zweiten Bundesland wurde unterschrieben. Das Bundesland Brcko bleibt bestehen und der restliche Staat wir in 4 neue Regionen unterteilt. Bundesreligion wird natürlich der heilige Islam.
DRVAR : PARTIZANSKI “DAN USTANKA” ZAPRAVO JE DAN MASOVNIH ZLOČINA NAD HRVATIMA LIKE I ZAPADNE BOSNE
U Drvaru će se u četvrtak 27. srpnja 2017. po 16. put održati „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“ kojim će se komemorirati sve mučenike i žrtve ratova i totalitarizama XX. st. s područja Banjolučke biskupije, javlja Hrvatski Medijski Servis.
Ovaj spome-dan uveden je 2001. i nosio je naziv „Dan drvarskih mučenika“ – u spomen na drvarskog župnikaWaldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. mučki ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika koji su se vraćali s hodočašća iz Knina – a od 2008., odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“. Molitveni skup u Drvaru održat će se u župnoj crkvi sv. Josipa, a započinje u 10 sati pobožnošću tzv.„križnog puta mučenika“. U 11 sati svečanu svetu misu predvodit će banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu sa svećenicima. Nakon svete mise bit će polaganje vijenaca pred spomen-križem poginulih hrvatskih branitelja. Potom će svi imati priliku poslušati polusatnu emisiju emitiranu na Hrvatskom radiju, koju je novinar Zdravko Fuček zimus snimio o ubijenom drvarskom župniku Nestoru i drvarskim hodočasnicima, na mjestu zločina u Trubaru i kod jame Golubnjače.
Podsjetimo, 27. srpnja 1941. u mjestu Trubar kod Drvara četničko-partizanski ustanici izveli su iz vlaka u mjestu Trubar kod Drvara drvarskoga župnika Waldemara Maksimilijana Nestora sa skupinom vjernika koji su se vraćali s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina, pobili ih i bacili u jamu Golubnjaču. Taj dan napadnut je i drugi vlak s civilima koji su se vraćali u Drvar s hodočašća sv. Ani na Oštrelju. Do kraja rata iz Drvara su protjerani ili pobijeni gotovo svi Hrvati katolici, a katolička crkva u Drvaru srušena je i uklonjena 1949. Istog dana kad je izvršen zločin nad drvarskim župnikom i katolicima, ustanici su i u susjednoj Lici izvršili zločine nad hrvatskim civilima na području Srba, Boričevca i Donjeg Lapca, a nedugo zatim i nad muslimanskim civilima u Kulen Vakufu. U sljedećih 10-ak dana isti scenarij ponovio se u Bos. Grahovu i Krnjeuši. Najprije je početkom kolovoza zvjerski ubijen grahovski župnik don Juraj Gospodnetić s više od 200 grahovskih katolika, a potom u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i župnik Krešimir Barišić zajedno s više od 250 svojih vjernika. Nakon svih tih zločina, Katolička Crkva i hrvatski narod bili su praktički iskorijenjeni sa širokog područja zapadne Bosne i istočne Like, od Ključa do Knina, i od Livna do Bihaća. U bivšoj Jugoslaviji taj se dan 27. srpnja slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske i BiH, a i u modernoj Hrvatskoj i BiH još uvijek neke skupine i pojedinci toga dana u Srbu i Drvaru obilježavaju ustanak.
U pozivu na ovaj molitveni skup stoje sljedeće riječi: „ Molitveno sjećanje nije niti smije biti pozivanje na mržnju ili na osvetu, nego molitva za pokoj duša tih žrtava i čuvanje spomena na njihov život i smrt. Kao kršćani i za počinitelje zla molimo Božje smilovanje i obraćenje. Ujedno želimo i molimo da se ubrza dan kada ćemo barem neke od tih žrtava, koji su pravi kršćanski mučenici, ubijeni iz mržnje na vjeru, vidjeti na svojim oltarima kao – odCrkve službeno proglašene – uzore ljubavi prema Bogu i bližnjemu, koji su za te ideale žrtvovali svoj vlastiti život.“