G
Gelöschtes Mitglied 8317
Guest
Das war ja "serbokroatisch" vom Feinsten....alle Achtung babo
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Nachrichten aus Kroatien
- Ersteller DZEKO
- Erstellt am
Das war ja "serbokroatisch" vom Feinsten....alle Achtung babo
https://www.facebook.com/croatianhandjobs/?fref=nf
"Handjobs are my life. My first one was when I was twelve years old. My grandfather taught me, he was taught by his grandmother. He used to say - Ivo, handjob before breakfast keeps you awake for the rest of the day. I will teach it to my grandchildren, when they grow up a little" - Ivo, 86 - oldest Croatian handjob master.
"Handjobs are my life. My first one was when I was twelve years old. My grandfather taught me, he was taught by his grandmother. He used to say - Ivo, handjob before breakfast keeps you awake for the rest of the day. I will teach it to my grandchildren, when they grow up a little" - Ivo, 86 - oldest Croatian handjob master.
J
Jovan
Guest
man nennt das auch handicraft, was für Übersetzer.
[h=1]Kulturni ratnik[/h]
Agonija raspadanja Vlade u izravnome prijenosu kojekakvim se jadnim smicalicama može, naravno, produljiti, ali proces truljenja toliko je odmakao da ga nitko više ne može obuzdati. Kabinet se može rekomponirati, a saborska većina presložiti, no u svakom slučaju bit će frustrirajuće tanka i ranjiva, utemeljena na krhkome savezništvu temeljito isposvađenih partnera. To će reći da nam izbori ne ginu; samo je pitanje hoćemo li ih dočekati u majicama kratkih rukava ili, ne daj bože, u zimskim kaputima.
Sramota svih nas
Da je u njih pameti, gospoda ministri u svojim bi uredima na dohvat ruke trebali držati svaki po nekoliko prikladnih kartonskih kutija kad dođe vrijeme – a doći će – da isprazne ladice. Među ostalima, tako će otići i Zlatko Hasanbegović. Na sramotu svih nas, on neće napustiti kabinet zbog svoga minulog – ne rada nego – rata s kulturom ove zemlje.
Otići će kao svojevrsna kolateralna žrtva sloma iznuđenog političkog savezništva HDZ-a s drugim, manjim opcijama, i sve dubljeg raskola u redovima stranke koja je zajedništvo do danas uspjela sačuvati samo u imenu.
Zanemarimo li groteskni slučaj ministra Crnoje, koji se pokazao kvarljivijom robom od tetrapaka nepasteriziranog mlijeka i duljinu čijega mandata su mogle izmjeriti samo sofisticirane atletske štoperice, Zlatko Hasanbegović apsolutno nije imao nikakve konkurencije u borbi za odiozni naslov najvećega proizvođača skandala. Ako ne baš od prvoga dana, onda sasvim sigurno od prvoga tjedna, postalo je jasno da smo u stolcu ministra dobili čeljade savršeno nekompetentno za bavljenje kulturom, k tome još i s političkim nagnućima koja se u boljemu dijelu zapadnoga svijeta mogu slobodno ispovijedati samo u sudnici kao odgovor na optužnicu.
Domaći kulturnjaci – inače beznadno heterogena skupina ispresijecana mnogim uzajamnim razlikama i gustom mrežom netrpeljivosti različita porijekla – valjda prvi put u povijesti postigli su konsenzus oko nečega. Naime, oko potrebe da se čovjeku koji ne samo što sramoti ovu zemlju, nego i prijeti temeljitim urušavanjem ionako krhke kulturne infrastrukture, pokažu izlazna vrata.
Politika ne čita peticije
Nekoliko peticija s tisućama potpisa lijepo je odjeknulo u javnosti, za njih se čulo i daleko izvan naših granica, zapravo svugdje osim u dvjema partijskim i jednoj nacionalnoj političkoj središnjici. HDZ, Most i Vlada ostali su gluhi za sve zahtjeve kulturnjačkog ceha, dosljedni obrani svoga vojnika Ryana.
Čovjek kojemu je okrenuo leđa čak i onaj dio umjetnika čije su desne preferencije neupitne, jedinog je suradnika iz kulturnog miljea pronašao u osobi Ane Lederer, što, naravno, nije iznenađenje, ali zbog toga nije ni manja sramota. I bjesomučna ideološka rekonkvista mogla je početi.
Zadnjih dana s različitih strana slušamo kako ova Vlada u pet mjeseci nije napravila ništa. Krivo! Možda se Oreškovićev tragikomični team u cijelosti baš i nije umorio od velikoga posla, ali barem jednom ministru ne bismo smjeli odricati marljivost.
S predanošću koja impresionira on je u kratkom vremenu uspio napraviti čudo. Proizvesti, naime, do te mjere razornu štetu kakvu su prije njega u tako ograničenom periodu uspijevali načiniti samo ratovi ili biblijske pošasti.
Zapravo sve što je u našoj kulturi iole korespondiralo sa svijetom, metodični je ministar histeričnom politikom rezanja subvencija po slijepome ideološkom ključu bacio na koljena. Neke djelatnosti njegovom su zaslugom dospjele do samog ruba provalije. I kad bismo pokušali zamisliti najstrašniji od svih mogućih raspleta – da Hasanbegović, naime, odradi mandat u cijelosti – nema nikakve sumnje da bi po isteku četvrte krvave godine izdavaštvo bilo potpuno izbrisano s lica zemlje.
Baš kao i kinematografija s kojom se ministar još nije stigao obračunati – unatoč uličarskoj potpori ljepoduha s plinskim bocama – jer je taj kulturnjački sektor najbolje uređen i uživa u najvišoj autonomiji.
Što je sve uradio
Osim kulture, njegovom zaslugom, stradali su i neovisni mediji, a Hrvatska se televizija doslovce preko noći survala do samog dna Marijanske brazde dobrog ukusa.
Ukratko, Hasanbegović se fakat naradio. Tko drukčije kaže, kleveće i laže. A činjenica što je, unatoč silnoj šteti koju nam je priuštio, sve do danas ostao u sedlu, i što će jednoga dana otići, ali u paketu s drugima, tek kao žrtva realpolitičkih interesnih računica, neizbrisiva je sramota ove zemlje. Ta sramota ujedno svjedoči kako ne treba nasjedati na tlapnje o postojanju dva, tri ili četiri HDZ-a, umjerenim ili tvrdim frakcijama stranke. Jer, nijedna od njih ni jednoga trenutka nije Hasanbegovića dovela u pitanje. Nema u "zajedničara" ideoloških prijepora, postoje samo neslaganja oko metodologije grabeža i podjele plijena.
Kulturni ratnik > Slobodna Dalmacija
Agonija raspadanja Vlade u izravnome prijenosu kojekakvim se jadnim smicalicama može, naravno, produljiti, ali proces truljenja toliko je odmakao da ga nitko više ne može obuzdati. Kabinet se može rekomponirati, a saborska većina presložiti, no u svakom slučaju bit će frustrirajuće tanka i ranjiva, utemeljena na krhkome savezništvu temeljito isposvađenih partnera. To će reći da nam izbori ne ginu; samo je pitanje hoćemo li ih dočekati u majicama kratkih rukava ili, ne daj bože, u zimskim kaputima.
Sramota svih nas
Da je u njih pameti, gospoda ministri u svojim bi uredima na dohvat ruke trebali držati svaki po nekoliko prikladnih kartonskih kutija kad dođe vrijeme – a doći će – da isprazne ladice. Među ostalima, tako će otići i Zlatko Hasanbegović. Na sramotu svih nas, on neće napustiti kabinet zbog svoga minulog – ne rada nego – rata s kulturom ove zemlje.
Otići će kao svojevrsna kolateralna žrtva sloma iznuđenog političkog savezništva HDZ-a s drugim, manjim opcijama, i sve dubljeg raskola u redovima stranke koja je zajedništvo do danas uspjela sačuvati samo u imenu.
Zanemarimo li groteskni slučaj ministra Crnoje, koji se pokazao kvarljivijom robom od tetrapaka nepasteriziranog mlijeka i duljinu čijega mandata su mogle izmjeriti samo sofisticirane atletske štoperice, Zlatko Hasanbegović apsolutno nije imao nikakve konkurencije u borbi za odiozni naslov najvećega proizvođača skandala. Ako ne baš od prvoga dana, onda sasvim sigurno od prvoga tjedna, postalo je jasno da smo u stolcu ministra dobili čeljade savršeno nekompetentno za bavljenje kulturom, k tome još i s političkim nagnućima koja se u boljemu dijelu zapadnoga svijeta mogu slobodno ispovijedati samo u sudnici kao odgovor na optužnicu.
Domaći kulturnjaci – inače beznadno heterogena skupina ispresijecana mnogim uzajamnim razlikama i gustom mrežom netrpeljivosti različita porijekla – valjda prvi put u povijesti postigli su konsenzus oko nečega. Naime, oko potrebe da se čovjeku koji ne samo što sramoti ovu zemlju, nego i prijeti temeljitim urušavanjem ionako krhke kulturne infrastrukture, pokažu izlazna vrata.
Politika ne čita peticije
Nekoliko peticija s tisućama potpisa lijepo je odjeknulo u javnosti, za njih se čulo i daleko izvan naših granica, zapravo svugdje osim u dvjema partijskim i jednoj nacionalnoj političkoj središnjici. HDZ, Most i Vlada ostali su gluhi za sve zahtjeve kulturnjačkog ceha, dosljedni obrani svoga vojnika Ryana.
Čovjek kojemu je okrenuo leđa čak i onaj dio umjetnika čije su desne preferencije neupitne, jedinog je suradnika iz kulturnog miljea pronašao u osobi Ane Lederer, što, naravno, nije iznenađenje, ali zbog toga nije ni manja sramota. I bjesomučna ideološka rekonkvista mogla je početi.
Zadnjih dana s različitih strana slušamo kako ova Vlada u pet mjeseci nije napravila ništa. Krivo! Možda se Oreškovićev tragikomični team u cijelosti baš i nije umorio od velikoga posla, ali barem jednom ministru ne bismo smjeli odricati marljivost.
S predanošću koja impresionira on je u kratkom vremenu uspio napraviti čudo. Proizvesti, naime, do te mjere razornu štetu kakvu su prije njega u tako ograničenom periodu uspijevali načiniti samo ratovi ili biblijske pošasti.
Zapravo sve što je u našoj kulturi iole korespondiralo sa svijetom, metodični je ministar histeričnom politikom rezanja subvencija po slijepome ideološkom ključu bacio na koljena. Neke djelatnosti njegovom su zaslugom dospjele do samog ruba provalije. I kad bismo pokušali zamisliti najstrašniji od svih mogućih raspleta – da Hasanbegović, naime, odradi mandat u cijelosti – nema nikakve sumnje da bi po isteku četvrte krvave godine izdavaštvo bilo potpuno izbrisano s lica zemlje.
Baš kao i kinematografija s kojom se ministar još nije stigao obračunati – unatoč uličarskoj potpori ljepoduha s plinskim bocama – jer je taj kulturnjački sektor najbolje uređen i uživa u najvišoj autonomiji.
Što je sve uradio
Osim kulture, njegovom zaslugom, stradali su i neovisni mediji, a Hrvatska se televizija doslovce preko noći survala do samog dna Marijanske brazde dobrog ukusa.
Ukratko, Hasanbegović se fakat naradio. Tko drukčije kaže, kleveće i laže. A činjenica što je, unatoč silnoj šteti koju nam je priuštio, sve do danas ostao u sedlu, i što će jednoga dana otići, ali u paketu s drugima, tek kao žrtva realpolitičkih interesnih računica, neizbrisiva je sramota ove zemlje. Ta sramota ujedno svjedoči kako ne treba nasjedati na tlapnje o postojanju dva, tri ili četiri HDZ-a, umjerenim ili tvrdim frakcijama stranke. Jer, nijedna od njih ni jednoga trenutka nije Hasanbegovića dovela u pitanje. Nema u "zajedničara" ideoloških prijepora, postoje samo neslaganja oko metodologije grabeža i podjele plijena.
Kulturni ratnik > Slobodna Dalmacija
15% 
