Aktuelles
Von:
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Nachrichten aus Kroatien

Dissention schrieb:
Ajmemeni glupane, pa tvoje ustase, koj ce drugi, al stat to ima veze sa Bunjevcima koji cisto ne zele biti Hrvati? :lol:
Zum Vergrößern anklicken....


Odnosi među nekim narodima na Balkanu su od prije rata bili loši, posebno Srba i muslimana, koje su Srbi praktički istrijebili kao “Turke” iz Srbije do Berlinskog kongresa 1878. Bilo je prevjeravanja muslimana na pravoslavlje. U Balkanskim ratovima 1912/1913. su ih doslovno uništili. Tada su Srbi napravili genocid nad muslimanima i Albancima, prvi u Europi u 20. stoljeću.
Uspostavom NDH ustaše su zatvarali Srbe, uglavnom protivnike režima, odvodili ih u logore i na prisilni rad s kojega se neki nisu živi vratili. Zatvarani su u logore i ubijani Romi. Nakon početka Drugog svjetskog rata odvođeni su u logore Židovi, što je u prvom redu zasluga Hitlera i njegovih zakona, koje je primjenjivao ne samo u Njemačkoj, nego i u svim zemljama gdje je sezala nacistička vlast, uključivši i Hrvatsku.
Kod Srba postojala je stoljetna mržnja spram Židova (Ph. J. Cohen), i danas je, ali samo prigušena. Tome je puno doprinijela Srpska pravoslavna crkva. U studenom 1941. prota SPC-a Dušan Popović s beogradske propovjedaonice osudio je javno Židove. Metropolit Josif obećao je Nediću punu potporu SPC-a u njihovu proganjanju, a dana 30. siječnja 1942. isti metropolit i službeno je zabranio prijelaz Židova na pravoslavlje (da se ne bi koji tako spasio, op. aut.). U Nedićevoj Srbiji stradalo je oko 15.000 Židova, zapravo 94% ih nije preživjelo holokaust (Ph. J. Choen). Nakon istrjebljenja Židova Nedićeva vlada proglašava njihovu imovinu vlasništvom srpske države, konfiscirana je milijarda srpskih dinara. Beogradska Politika 1. studenoga 1944. objavila je: “Od 12.000 beogradskih Jevreja 11.000 je pod zemljom.” Zatim ističu da nikada nije prekinuta ljubav Srbije prema Židovima!?
O tome se malo piše, ne slučajno. Da su u pitanju Hrvati, a ne Srbi, pisalo bi se puno više. Čak i Židovi o tome malo govore i pišu. Zašto!? Srbija je pokušala i dijelom uspjela za Kraljevine Jugoslavije posrbiti dio Makedonaca, a ranije su skoro potpuno posrbili Vlahe (Cincare, Aromune), koji ništa zajedničkog nisu imali s njima, osim vjere (D. J. Popović, Z. Mirinda). Danas na onaj mali broj Rumunja u Srbiji što ih je ostalo, vrše pritiske, priječe im dolazak svećenika iz Rumunjske (S. Biserko) i sl. Pokušali su oni posrbiti i Crnogorce – i tu su dijelom i uspjeli. Kralj Aleksandar sagradio je crkve u Ljubljani i Mariboru kao jezgru budućeg pravoslavlja, time i srpstva, ali je ukupno na pravoslavlje prevjereno niti 50 Slovenaca, a između tih jedan postade protom.

Posrbljavanje prevjeravanjem na pravoslavlje

Navest ću nekoliko primjera prevjeravanja na pravoslavlje, naravno time i posrbljavanja. U Beogradu sam upoznao plavokosog čovjeka starosti oko 30 godina. Nakon dužeg razgovora ispričao mi je da je on potomak onih Slovenaca koje je potjerao Hitler 1941. iz Slovenije, a koje su prihvatili Srbi. Veći dio Slovenaca se nakon rata vratio u Sloveniju, a drugi su platili Srbima gostoprimstvo, dajući danak u krvi, prevjereni su na pravoslavlje. Neki od ovih Slovenaca poslali su sinove u školu za pravoslavne svećenike, na nagovor Srba, a jedan od tih bio je moj sugovornik.
U TV reportaži iz Turnja kod Karlovca za vrijeme Domovinskog rata vidi se razrušen Turanj, pravoslavni svećenik nešto govori, a prezime mu je viško. Nakon Prvog svjetskog rata na otoku Visu u mjestu Visu prešlo je na pravoslavlje 292 Hrvata. Bila im je obećana besplatna zemlja, neplaćanje poreza, djeci besplatno školovanje i dr. Srbi su napravili pravoslavnu crkvu na Visu i svečano je otvorili 1933., a jedan mladi prevjereni Višanin postao je pravoslavni svećenik. Višani su se povratili na katoličanstvo, njih 58, ali su tri dječaka postali pravoslavni svećenici, a drugi prevjereni ostali su pravoslavci i “fetivi” Srbi.
U Zagrebu sam poznavao pravnika, koji je bio visokopozicioniran u SUP-u. Kad sam došao u Split raditi, zanimao sam se za to prezime, jer mi je taj rekao da je od Makarske, a ime i prezime mu je bilo zagorsko. Saznao sam da mu je majka bila Srpkinja, učiteljica u nekom mjestu u blizini Makarske, i kada ju je njegov otac oženio prešao je po njezinu nagovoru na pravoslavlje. Naravno da je od toga imao koristi, kao i njegov sin u Titovoj Jugoslaviji, jer je i on postao Srbin.
Smatra se da je ranije u 19. st. i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije posrbljeno na našim prostorima više raznih naroda i etničkih skupina (Cmogorci, Makedonci, Hrvati, Bugari, Rumunji, Vlasi, Muslimani, Rusini i dr.), prema gruboj procjeni oko 600.000 osoba. Neki podaci govore da je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije prevjereno na pravoslavlje između pedeset i sto tisuća samo Hrvata katolika (neki tvrde više). Ukupno prevjerenih pravoslavnih za vrijeme NDH bilo je 35.602 (prema nekima više). Prevjereni s pravoslavlja na grčko-katoličku vjeru nakon rata povratili su se svi na pravoslavlje, dok su katolici koji su ranije prešli na pravoslavlje ostali u toj vjeri i postali Srbi jer su time bili privilegirani ne samo u staroj, nego i Titovoj Jugoslaviji. U kojem su broju Hrvati prevjeravani i srbizirani, ranije (vidi Srpski list iz 1887.) i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (i anacionalizirani! u Titovoj Jugoslaviji), a Srbi prelazili na grčko-katoličku vjeru tijekom rata, nemam egzaktnih podataka.
 
Strahimir I schrieb:
Odnosi među nekim narodima na Balkanu su od prije rata bili loši, posebno Srba i muslimana, koje su Srbi praktički istrijebili kao “Turke” iz Srbije do Berlinskog kongresa 1878. Bilo je prevjeravanja muslimana na pravoslavlje. U Balkanskim ratovima 1912/1913. su ih doslovno uništili. Tada su Srbi napravili genocid nad muslimanima i Albancima, prvi u Europi u 20. stoljeću.
Uspostavom NDH ustaše su zatvarali Srbe, uglavnom protivnike režima, odvodili ih u logore i na prisilni rad s kojega se neki nisu živi vratili. Zatvarani su u logore i ubijani Romi. Nakon početka Drugog svjetskog rata odvođeni su u logore Židovi, što je u prvom redu zasluga Hitlera i njegovih zakona, koje je primjenjivao ne samo u Njemačkoj, nego i u svim zemljama gdje je sezala nacistička vlast, uključivši i Hrvatsku.
Kod Srba postojala je stoljetna mržnja spram Židova (Ph. J. Cohen), i danas je, ali samo prigušena. Tome je puno doprinijela Srpska pravoslavna crkva. U studenom 1941. prota SPC-a Dušan Popović s beogradske propovjedaonice osudio je javno Židove. Metropolit Josif obećao je Nediću punu potporu SPC-a u njihovu proganjanju, a dana 30. siječnja 1942. isti metropolit i službeno je zabranio prijelaz Židova na pravoslavlje (da se ne bi koji tako spasio, op. aut.). U Nedićevoj Srbiji stradalo je oko 15.000 Židova, zapravo 94% ih nije preživjelo holokaust (Ph. J. Choen). Nakon istrjebljenja Židova Nedićeva vlada proglašava njihovu imovinu vlasništvom srpske države, konfiscirana je milijarda srpskih dinara. Beogradska Politika 1. studenoga 1944. objavila je: “Od 12.000 beogradskih Jevreja 11.000 je pod zemljom.” Zatim ističu da nikada nije prekinuta ljubav Srbije prema Židovima!?
O tome se malo piše, ne slučajno. Da su u pitanju Hrvati, a ne Srbi, pisalo bi se puno više. Čak i Židovi o tome malo govore i pišu. Zašto!? Srbija je pokušala i dijelom uspjela za Kraljevine Jugoslavije posrbiti dio Makedonaca, a ranije su skoro potpuno posrbili Vlahe (Cincare, Aromune), koji ništa zajedničkog nisu imali s njima, osim vjere (D. J. Popović, Z. Mirinda). Danas na onaj mali broj Rumunja u Srbiji što ih je ostalo, vrše pritiske, priječe im dolazak svećenika iz Rumunjske (S. Biserko) i sl. Pokušali su oni posrbiti i Crnogorce – i tu su dijelom i uspjeli. Kralj Aleksandar sagradio je crkve u Ljubljani i Mariboru kao jezgru budućeg pravoslavlja, time i srpstva, ali je ukupno na pravoslavlje prevjereno niti 50 Slovenaca, a između tih jedan postade protom.

Posrbljavanje prevjeravanjem na pravoslavlje

Navest ću nekoliko primjera prevjeravanja na pravoslavlje, naravno time i posrbljavanja. U Beogradu sam upoznao plavokosog čovjeka starosti oko 30 godina. Nakon dužeg razgovora ispričao mi je da je on potomak onih Slovenaca koje je potjerao Hitler 1941. iz Slovenije, a koje su prihvatili Srbi. Veći dio Slovenaca se nakon rata vratio u Sloveniju, a drugi su platili Srbima gostoprimstvo, dajući danak u krvi, prevjereni su na pravoslavlje. Neki od ovih Slovenaca poslali su sinove u školu za pravoslavne svećenike, na nagovor Srba, a jedan od tih bio je moj sugovornik.
U TV reportaži iz Turnja kod Karlovca za vrijeme Domovinskog rata vidi se razrušen Turanj, pravoslavni svećenik nešto govori, a prezime mu je viško. Nakon Prvog svjetskog rata na otoku Visu u mjestu Visu prešlo je na pravoslavlje 292 Hrvata. Bila im je obećana besplatna zemlja, neplaćanje poreza, djeci besplatno školovanje i dr. Srbi su napravili pravoslavnu crkvu na Visu i svečano je otvorili 1933., a jedan mladi prevjereni Višanin postao je pravoslavni svećenik. Višani su se povratili na katoličanstvo, njih 58, ali su tri dječaka postali pravoslavni svećenici, a drugi prevjereni ostali su pravoslavci i “fetivi” Srbi.
U Zagrebu sam poznavao pravnika, koji je bio visokopozicioniran u SUP-u. Kad sam došao u Split raditi, zanimao sam se za to prezime, jer mi je taj rekao da je od Makarske, a ime i prezime mu je bilo zagorsko. Saznao sam da mu je majka bila Srpkinja, učiteljica u nekom mjestu u blizini Makarske, i kada ju je njegov otac oženio prešao je po njezinu nagovoru na pravoslavlje. Naravno da je od toga imao koristi, kao i njegov sin u Titovoj Jugoslaviji, jer je i on postao Srbin.
Smatra se da je ranije u 19. st. i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije posrbljeno na našim prostorima više raznih naroda i etničkih skupina (Cmogorci, Makedonci, Hrvati, Bugari, Rumunji, Vlasi, Muslimani, Rusini i dr.), prema gruboj procjeni oko 600.000 osoba. Neki podaci govore da je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije prevjereno na pravoslavlje između pedeset i sto tisuća samo Hrvata katolika (neki tvrde više). Ukupno prevjerenih pravoslavnih za vrijeme NDH bilo je 35.602 (prema nekima više). Prevjereni s pravoslavlja na grčko-katoličku vjeru nakon rata povratili su se svi na pravoslavlje, dok su katolici koji su ranije prešli na pravoslavlje ostali u toj vjeri i postali Srbi jer su time bili privilegirani ne samo u staroj, nego i Titovoj Jugoslaviji. U kojem su broju Hrvati prevjeravani i srbizirani, ranije (vidi Srpski list iz 1887.) i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (i anacionalizirani! u Titovoj Jugoslaviji), a Srbi prelazili na grčko-katoličku vjeru tijekom rata, nemam egzaktnih podataka.
Zum Vergrößern anklicken....

Weil irgendjemand deine Ujoquellen lesen wird ... also ich nicht, warte auf daro, der steht auf den selben Dreck wie du :lol:
 
Dissention schrieb:
Weil irgendjemand deine Ujoquellen lesen wird ... also ich nicht, warte auf daro, der steht auf den selben Dreck wie du :lol:
Zum Vergrößern anklicken....


Ich habe mich nie nach deiner Auffassung einer Ujoquelle bedient und nicht in diesem Forum, eher hab ich mich serbischer Quellen bedient.

Und wie du die Dankes an denen verteilt die sich täglich mit rechtsradikalen Cetik propaganda Material bedienen.
Hast freude daran häsliche Cetniks abzufeiern.
 
Du musst dich einloggen oder registrieren, um hier zu antworten.
Zurück
Oben