-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Nachrichten aus Kroatien
- Ersteller DZEKO
- Erstellt am
Dzek Danijels
Top-Poster
Vukovar najsretniji gard sveta
-svaka kuća najmanje šest pogodaka
-svaka kuća najmanje šest pogodaka
The Power
Gesperrt
Vukovar najsretniji gard sveta
-svaka kuća najmanje šest pogodaka
virtual badass
G
Gelöschtes Mitglied 11254
Guest
Vukovar najsretniji gard sveta
-svaka kuća najmanje šest pogodaka
...vicevi ti ne idu, probaj vozit traktor
...
Strahimir I
Top-Poster
TRN U OKU CAREVIMA, KRALJEVIMA, MARŠALIMA: Hajduk nikada nije bio partizanski klub?
Kažu neki, a posebno na portalu koji je suočen sa stečajem, kome su, iako nikome ne želimo zlo, dani odbrojeni, da je Hajduk bio partizanski klub, a da se današnji navijači Hajduka oduševljavaju nacističkim simbolima crtajući nacističke grafite, u kontekstu hajdukovih klupskih simbola, po zidovima splitskih ulica. U prijevodu, portal u stečaju se pita kako je moguće da partizanski klub, kao Hajduk, ima navijače koji su nacisti ili se oduševljavaju nacističkom ikonografijom. Obje te tvrdnje, dakako, nisu točne, niti je Hajduk ikada bio partizanski klub, niti su navijači Hajduka nacisti.
Svaki klub na svijetu, posebno oni klubovi čiji su navijači temperamentni, vatreniji nego neki drugi – pojednostavljeno rečeno, imaju svoju nešto radikalniju skupinu navijača. Zapravo, govorimo o pojedincima unutar skupine navijača. Dakle, manjoj grupaciji koja se, naravno, smatra dijelom ogromne navijačke vojske kakvu ima Hajduk. Govorimo o najstarijoj navijačkoj nogometnoj skupini u Hrvatskoj, splitskoj Torcidi. Torcida to je, ako tako hoćete, širok pojam, u Torcidi ima lijevih, desnih, visokih, niskih, debelih i mršavih navijača, u takvom mnoštvu uvijek se nađe nekoliko usijanih glava. Ne možete, primjerice, reći, da su Hrvati komunisti samo zato što su neki novinari, uključujući i govnare sa splitske Pjace, komunistički nostalgičari. Nema generalizacije, barem ne u demokraciji.
Hajdukovi navijači nisu ništa bolji, niti su lošiji, od navijača kakve imaju ostali veliki klubovi, jedna Barcelona, Real, Bayern, u hrvatskom slučaju Dinamo, Rijeka, Osijek... Možda su tek vjerniji svom klubu od mnogih drugih? Hajduk je zadnje prvenstvo osvojio u srednjem vijeku, pa ipak najgledaniji je klub u Hrvatskoj. Hajdukova navijačka skupina osnovana početkom pedesetih, dakle, u vrijeme najtvrđeg komunizma, osnovana je nakon fenomenalne pobjede Hajduka protiv beogradske Crvene Zvezde. Kao jeka iz Zagreba je, poslije osnivanja Torcide, odjeknulo ono Matoševo – Dok je srca bit će i Croatije... Croatia sasvim sigurno nije dio komunističke baštine.
Istina, u jednom trenutku Hajduk je bio obožavani klub jugoslavenskog komunističkog diktatora, Josipa Broza Tita. I što onda? Hitler je obožavao Wagnera, zar to znači da Wagner pripada nacistima i nacističkoj ideologiji? Razni diktatori, ubojice i zločinci, kroz povijest su svoju patološku opsesiju uvijek koncentrirali na nekoga, neku 'igračku' koju su smatrali svojom. U sličnoj sudbini našao se i Hajduk. Točno je, za vrijeme okupacije Dalmacije, a nakon pada Italije, Hajduk je svoj rad obnovio na Visu 1944. godine. Spomenuti otok bio je u ono vrijeme partizanska enklava u okupiranoj Jugoslaviji. Međutim, kako je Hajduk došao na Vis i zašto? Ponajprije, posve opravdano, Hajduk nije želio nastupiti u prvenstvu pod talijanskom okupacijom, nakon što se poglavnik ukazao u Splitu počeli su pregovori da se Hajduk uključi u prvenstvo NDH, no, kako se bližio kraj rata, kako je bilo izvjesno tko će pobijediti u ratu, a s obzirom na činjenicu da se ustaški režim kompromitirao suradnjom s talijanskim okupatorom, Hajduk je, uz pomoć komunističkih agenata, završio na Visu, gdje je obnovljen kao HRVATSKI ŠPORTSKI KLUB HAJDUK. Lažu oni, prvenstveno tu mislimo na sljedbenike splitskog falsifikatora, Miljenka Smoje, koji tvrde da je Hajduk na Visu obnovljen pod imenom HAJDUK NOVJ, to je izmišljotina koja se kasnije otkrila, a koju su forsirali Ante Baja Jurjević, inače, dalmatinski Maks Luburić, i ostali drumski razbojnici oko njega koji su Split držali pod svojom šapom godinama nakon 'oslobođenja.'
Prava sloboda za Split došla je početkom devedesetih godina, a posebno slomom velikosrpskog fašizma u Kninu 1995. godine kada je napokon Dalmacija deblokirana. Nažalost, ni u slobodnoj Hrvatskoj specifičan i prekrasni hrvatski grad podno Marjana nije se uspio u potpunosti izraziti, nije ostvario puninu svoje duše. Split ima veliku dušu, to je grad koji je uvijek u pokretu. Dojam je, neki bi rekli potpuno opravdan, da je Split bio više Split kada su Hajduk davne 1911. godine u Pragu osnivali splitski studenti, a pod Austro-Ugarskom, nego što je to danas u slobodnoj Hrvatskoj. Inače, i te 1911. Hajduk je osnovan kao Hrvatski nogometni klub Hajduk. Da Hajduk nikada nije bio projugoslavenski klub, kako su to željeli pokazati oni koji su Split držali u pokornosti 45 godina, dokazuje činjenica da je Hajduku silom promijenjeno ime tijekom šestosiječanjske diktature za vrijeme monarhističke Jugoslavije. Naime, pridjev 'hrvatski' zamijenjen je pridjevom 'jugoslavenski'. Inače, 'partizanski Hajduk' među prvim klubovima je koji je na svoje majice vratio drevni hrvatski grb, još u Jugoslaviji na samom početku devedesetih.
Hajduk je u svojih prvih stotinu godina, burne povijesti, velikih uspjeha, ali i razočarenja, bio ono na što je natjeran u povijesnim okolnostima koje su se oko njega mijenjale. Režimi su dolazili i odlazili, monarhistički, ponovno monarhistički, fašistički, komunistički, no, Hajduk je uvijek bio Hajduk. Trn u oku kraljevima, carevima, imperatorima, maršalima...
Kažu neki, a posebno na portalu koji je suočen sa stečajem, kome su, iako nikome ne želimo zlo, dani odbrojeni, da je Hajduk bio partizanski klub, a da se današnji navijači Hajduka oduševljavaju nacističkim simbolima crtajući nacističke grafite, u kontekstu hajdukovih klupskih simbola, po zidovima splitskih ulica. U prijevodu, portal u stečaju se pita kako je moguće da partizanski klub, kao Hajduk, ima navijače koji su nacisti ili se oduševljavaju nacističkom ikonografijom. Obje te tvrdnje, dakako, nisu točne, niti je Hajduk ikada bio partizanski klub, niti su navijači Hajduka nacisti.
Svaki klub na svijetu, posebno oni klubovi čiji su navijači temperamentni, vatreniji nego neki drugi – pojednostavljeno rečeno, imaju svoju nešto radikalniju skupinu navijača. Zapravo, govorimo o pojedincima unutar skupine navijača. Dakle, manjoj grupaciji koja se, naravno, smatra dijelom ogromne navijačke vojske kakvu ima Hajduk. Govorimo o najstarijoj navijačkoj nogometnoj skupini u Hrvatskoj, splitskoj Torcidi. Torcida to je, ako tako hoćete, širok pojam, u Torcidi ima lijevih, desnih, visokih, niskih, debelih i mršavih navijača, u takvom mnoštvu uvijek se nađe nekoliko usijanih glava. Ne možete, primjerice, reći, da su Hrvati komunisti samo zato što su neki novinari, uključujući i govnare sa splitske Pjace, komunistički nostalgičari. Nema generalizacije, barem ne u demokraciji.
Hajdukovi navijači nisu ništa bolji, niti su lošiji, od navijača kakve imaju ostali veliki klubovi, jedna Barcelona, Real, Bayern, u hrvatskom slučaju Dinamo, Rijeka, Osijek... Možda su tek vjerniji svom klubu od mnogih drugih? Hajduk je zadnje prvenstvo osvojio u srednjem vijeku, pa ipak najgledaniji je klub u Hrvatskoj. Hajdukova navijačka skupina osnovana početkom pedesetih, dakle, u vrijeme najtvrđeg komunizma, osnovana je nakon fenomenalne pobjede Hajduka protiv beogradske Crvene Zvezde. Kao jeka iz Zagreba je, poslije osnivanja Torcide, odjeknulo ono Matoševo – Dok je srca bit će i Croatije... Croatia sasvim sigurno nije dio komunističke baštine.
Istina, u jednom trenutku Hajduk je bio obožavani klub jugoslavenskog komunističkog diktatora, Josipa Broza Tita. I što onda? Hitler je obožavao Wagnera, zar to znači da Wagner pripada nacistima i nacističkoj ideologiji? Razni diktatori, ubojice i zločinci, kroz povijest su svoju patološku opsesiju uvijek koncentrirali na nekoga, neku 'igračku' koju su smatrali svojom. U sličnoj sudbini našao se i Hajduk. Točno je, za vrijeme okupacije Dalmacije, a nakon pada Italije, Hajduk je svoj rad obnovio na Visu 1944. godine. Spomenuti otok bio je u ono vrijeme partizanska enklava u okupiranoj Jugoslaviji. Međutim, kako je Hajduk došao na Vis i zašto? Ponajprije, posve opravdano, Hajduk nije želio nastupiti u prvenstvu pod talijanskom okupacijom, nakon što se poglavnik ukazao u Splitu počeli su pregovori da se Hajduk uključi u prvenstvo NDH, no, kako se bližio kraj rata, kako je bilo izvjesno tko će pobijediti u ratu, a s obzirom na činjenicu da se ustaški režim kompromitirao suradnjom s talijanskim okupatorom, Hajduk je, uz pomoć komunističkih agenata, završio na Visu, gdje je obnovljen kao HRVATSKI ŠPORTSKI KLUB HAJDUK. Lažu oni, prvenstveno tu mislimo na sljedbenike splitskog falsifikatora, Miljenka Smoje, koji tvrde da je Hajduk na Visu obnovljen pod imenom HAJDUK NOVJ, to je izmišljotina koja se kasnije otkrila, a koju su forsirali Ante Baja Jurjević, inače, dalmatinski Maks Luburić, i ostali drumski razbojnici oko njega koji su Split držali pod svojom šapom godinama nakon 'oslobođenja.'
Prava sloboda za Split došla je početkom devedesetih godina, a posebno slomom velikosrpskog fašizma u Kninu 1995. godine kada je napokon Dalmacija deblokirana. Nažalost, ni u slobodnoj Hrvatskoj specifičan i prekrasni hrvatski grad podno Marjana nije se uspio u potpunosti izraziti, nije ostvario puninu svoje duše. Split ima veliku dušu, to je grad koji je uvijek u pokretu. Dojam je, neki bi rekli potpuno opravdan, da je Split bio više Split kada su Hajduk davne 1911. godine u Pragu osnivali splitski studenti, a pod Austro-Ugarskom, nego što je to danas u slobodnoj Hrvatskoj. Inače, i te 1911. Hajduk je osnovan kao Hrvatski nogometni klub Hajduk. Da Hajduk nikada nije bio projugoslavenski klub, kako su to željeli pokazati oni koji su Split držali u pokornosti 45 godina, dokazuje činjenica da je Hajduku silom promijenjeno ime tijekom šestosiječanjske diktature za vrijeme monarhističke Jugoslavije. Naime, pridjev 'hrvatski' zamijenjen je pridjevom 'jugoslavenski'. Inače, 'partizanski Hajduk' među prvim klubovima je koji je na svoje majice vratio drevni hrvatski grb, još u Jugoslaviji na samom početku devedesetih.
Hajduk je u svojih prvih stotinu godina, burne povijesti, velikih uspjeha, ali i razočarenja, bio ono na što je natjeran u povijesnim okolnostima koje su se oko njega mijenjale. Režimi su dolazili i odlazili, monarhistički, ponovno monarhistički, fašistički, komunistički, no, Hajduk je uvijek bio Hajduk. Trn u oku kraljevima, carevima, imperatorima, maršalima...
Vukovar najsretniji gard sveta
-svaka kuća najmanje šest pogodaka
...vicevi ti ne idu, probaj vozit traktor
ihr beide solltet die "Witz"versuche lieber sein lassen, ihr seid auf nem identischen niveau
eiert rum so viel ihr wollt und dichtet was von kommunistischen Agenten dazu. Hajduk hatte mit Kommunismus wenig zu tun, war aber inkl. Der Spieler und ganz Split damals antifaschistisch und das auch noch als die Italiener weg waren. Die Ustase haben genug Zivilisten in der Gegend abgeschlachtet. Lebt mit der Geschichte oder sucht euch einen anderen Klub. Es gab nie eine Gesinnungsborgabe im Poljud und Hajduk versöhnte auch. Wahrscheinlich waren es aber auch nur kommunistische Agebten, die für Tito im Poljud gesungen und geheult haben. Und über Smoje erzählen nur Vlaji diesen Mist.
G
Gelöschtes Mitglied 11254
Guest
...danke...