Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Nachrichten aus Kroatien

Tolles Kulturministerium, und natürlich nutzen die klerikalen Nattern sofort die Gungst der Stunde um ihr Gift zu versprühen
 
Vuko, ich will dich als Freund. Einen Antijugoslawen habe ich noch nicht.

guten_freunden_kuss_leben_herz.jpg

...kein problem damit :)...
 
Tolles Kulturministerium, und natürlich nutzen die klerikalen Nattern sofort die Gungst der Stunde um ihr Gift zu versprühen

Vor allem klingt es ja fast, wie eine Drohung. Wenn man dann noch bedenkt, was Hasanbegovic selbst so ablässt... Immerhin scheint die Presse dieses Mal etwas wachsamer zu sein. Ante Tomic schreibt in seinem Kolumnen meist Satire und gerade wurde ja diese Newsbar Sendung gestoppt auf HRT.

Die Diskussion über poltische Hetze läuft schon seit einiger Zeit, Kolinda wurde ja auch von diesem serbischen Politiker, dessen Name ich immer vergesse, darauf aufmerksam gemacht. Glaub sie hat sogar was dazu gesagt, aber wieder eher zurückhaltend.

Der Kanadier ist wohl auch ne Pfeife.
 
Die Presse selbst muss das im Auge behalten sonst ist sie verraten und verkauft, wobei man sagen muss, dass das keine kroatische Erfindung ist, da gibts noch einige Spezis.

Ist der Kanadier überhaupt in Cro? Nicht dass er wie dieser italienische Beamte 6 Jahre lang nur seine Karte in Unterhosen stempelt und nicht einmal zur Arbeit gegangen ist.

image-946437-breitwandaufmacher-dknx-946437.jpg


Italien-Beamte-probieren-mit-fiesen-Tricks-ihre-Arbeit-zu-vernachlaessigen_1187604.png


hahahah was für ein fauler Köter
 
Die Presse selbst muss das im Auge behalten sonst ist sie verraten und verkauft, wobei man sagen muss, dass das keine kroatische Erfindung ist, da gibts noch einige Spezis.

Ist der Kanadier überhaupt in Cro? Nicht dass er wie dieser italienische Beamte 6 Jahre lang nur seine Karte in Unterhosen stempelt und nicht einmal zur Arbeit gegangen ist.

image-946437-breitwandaufmacher-dknx-946437.jpg


Italien-Beamte-probieren-mit-fiesen-Tricks-ihre-Arbeit-zu-vernachlaessigen_1187604.png


hahahah was für ein fauler Köter

hahaha das wäre wohl die Härte :lol: Soweit ich weiß hat er bis vor kurzem in Holland gelebt. Der ist ja sogar in Zagreb geboren. Finds schon witzig, dass wir einen Pharma Manager als MP haben und eine internationale bestens vernetzte Politikerin als Präsidentin, die auch noch in der Trilateralen Kommission ist. Hoffentlich erfährt das Lubenica nicht.
 
[h=1]Poznati Splićani i Splićanke osudili napad na Antu Tomića[/h]

tomic_lauba3-121214.jpg

Povodom novog napada na Antu Tomića, javnosti su se obratili poznati Splićani. Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti:
Divljački napad na pisca i novinara Antu Tomića, koji je završio s jednim hospitaliziranim čovjekom i još jednom civilizacijskom sramotom koja se odvila u Splitu, pored toga što predstavlja posljedicu atmosfere koja se u društvu sustavno uzgaja, još jednom je ukazao na sramotni nedostatak građanske svijesti.
Teško se oteti dojmu da je radikalizam ulične desnice, koja već dugi niz godina po splitskim zidovima na najprizemnijem načine ismijava i vrijeđa gotovo sve bolje splitske pisce i kolumniste, danas usklađen s vizijom društva kakvo nudi dobar dio aktualne vlasti. Stoga je teško naći bitnu sadržajnu razliku između optužbi ministra kulture koji je gotovo kompletnu kulturnu scenu proglasio kao agitpropovsku i neojugoslavensku i onoga što su aktualni napadači na Tomića upućivali napadnutom.
Imajući u vidu da takva usklađenost stavova, u kombinaciji s još uvijek neriješenim slučajem prvog napada na Tomića i činjenicom da se na taj prvi napad gotovo nitko iz političkog života grada i javnih institucija nije oglasio samo proizvodi situaciju u kojoj će se poduzimanje ovakvih napada smatrati bezopasnim, osjećamo građansku i intelektualnu dužnost da na ovakve ispade reagiramo.
Čineći to želimo pružiti podršku slobodi javne riječi, imenovati nasilje iz mržnje svojim imenom i tražiti takvo sudsko tretiranje ovog poteza, poručiti da je takva vrsta nasilja u našem gradu nedopustiva i na koncu pružiti podršku jednom od najboljih hrvatskih pisaca i čovjeku koji je ostao sam pred bezumljem, stoji u priopćenju koje potpisuju mnogi poznati Splićani.
Potpisnici
Dragan Markovina
Eugen Jakovčić
Jurica Pavičić
Vladimir Matijanić
Olja Savičević Ivančević
Viktor Ivančić
Heni Erceg
Damir Pilić
Marinko Biškić
Milan Pleština
Milivoj Beader
Siniša Labrović
Lana Barić
Mirjana Kučer
Mira Lorger
Ivica Profaca
Dražen Čulić
Nebojša Lujanović
Senka Bulić
Predrag Lucić
Dražen Lalić
Suzana Kunac
Mašenjka Bačić
Mario Lipovac
Boris Dežulović

Poznati Spli?ani i Spli?anke osudili napad na Antu Tomi?a > Slobodna Dalmacija
 
Die Presse selbst muss das im Auge behalten sonst ist sie verraten und verkauft, wobei man sagen muss, dass das keine kroatische Erfindung ist, da gibts noch einige Spezis.

Ist der Kanadier überhaupt in Cro? Nicht dass er wie dieser italienische Beamte 6 Jahre lang nur seine Karte in Unterhosen stempelt und nicht einmal zur Arbeit gegangen ist.

image-946437-breitwandaufmacher-dknx-946437.jpg


Italien-Beamte-probieren-mit-fiesen-Tricks-ihre-Arbeit-zu-vernachlaessigen_1187604.png


hahahah was für ein fauler Köter
[smilie=to funny.gi:[smilie=to funny.gi:[smilie=to funny.gi:[smilie=to funny.gi:
 
Smrt ministra kulture





„Jesi li čula, draga? Umro ministar kulture!“
Građankina prijateljica tako je prodorno zakreštala prilazeći stolu u kavani, gdje su dogovorile redovito subotnje druženje, a pritom još iz daljine sportski hitnula torbu i kožnu jaknu na stolicu, da se građanka malčice stresla. Nije joj promaknulo ni to da su mnogi kavanski gosti, razbuđeni iz tračerskoga drijemeža, prijekorno okretali glave prema došljakinji, uključujući zgrbljenoga konobara, što je ova u trenu pretvorila u svoju korist.
„Ja ću kavu s toplim mlijekom i dva natrena!“ naredila je i sjela.
„Što ti je, mila?“ tiho ju je dočekala građanka. „Tko je umro?“
„Zlatko Hasanbegović. Hrvatski ministar kulture. Izgleda da je mrtav.“
„A je li?!… Bože, nisam imala pojma!“
„Neobično mi je da ti, koja si uvijek toliko informirana, ne pratiš vijesti.“
„Kako ne pratim? Jutros sam prelistala dvije dnevne novine i protrčala kroz barem četiri-pet internetskih portala… O tome nema ni riječi!“
„Upravo tako, draga, od ministra kulture nema ni traga ni glasa… A sigurno si uočila vijest da je Rijeka izabrana za europsku prijestolnicu kulture za 2020. godinu?“
„Jesam, još prije tri-četiri dana. Čak smo ja i muž to proslavili drmnuvši po jednu domaću višnjevaču.“
„Eto vidiš. Znači Rijeka, treći po veličini grad u Hrvatskoj, osvaja titulu europske prijestolnice kulture, a hrvatski ministar kulture o tome danima ni da zucne. Što iz toga možemo zaključiti?“
„Da je umro?“
„Nema drugog objašnjenja. Sigurno je mrtav!“
„Bože moj, a tako mlad čovjek…“
„I izgledao je tako zdrav. Prepun ljubavi za hrvatsku državu, za hrvatski identitet i za hrvatsku nacionalnu kulturu…“
„C, c, c, što ti je život… A baš si uvjerena da je skončao?“
„Jebem mu sveca, mila“, teatralno je raširila ruke građankina prijateljica. „Zar nije apsolutno abnormalno da jedan hrvatski grad bude proglašen europskom prijestolnicom kulture, a da hrvatski ministar kulture na to ne reagira ni jednom jedinom riječju?“
„Pa da, mogao je barem uputiti formalnu čestitku…“
„Ili se barem pojaviti na ceremoniji proglašenja u muzeju Mimara, gdje su ga svi očekivali, ali nije došao…“
„Mogao je barem sročiti dvije-tri prigodne šuplje fraze i odaslati ih preko facebooka, twittera ili nekog trećeg pomagala…“
„Pažljivo sam iščitala web stranicu Ministarstva kulture, gdje prate svaki ministrov korak. Friški naslovi su sljedeći: ‘Sućut ministra kulture dr. sc. Zlatka Hasanbegovića povodom smrti Ante Sekulića’, zatim: ‘Sastanak ministra kulture dr. sc. Zlatka Hasanbegovića s predsjednikom Mešihata islamske zajednice u RH’, zatim: ‘Ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović uputio sućut povodom smrti Ivane Vinkov-Wagner’… Nigdje ni spomena o eventualnoj čestitki Rijeci što je izabrana za europsku prijestolnicu kulture!“
„Znači, umro je.“
„Dajem mjesečnu penziju da je mrtav.“
„Bože moj, a tako mlad čovjek…“
„I tako prepun ljubavi prema hrvatskoj nacionalnoj kulturi…“
„Zanimljivo je da mu na web stranici Ministarstva kulture nisu izrazili sućut.“
„Pa sad, mila, mogle bismo se složiti da u ovome trenutku preminuli dr. sc. Zlatko Hasanbegović nije baš najpogodnija osoba da iskaže bol zbog smrti dr. sc. Zlatka Hasanbegovića.“
„A kad malo bolje razmisliš“, uozbiljila se građanka, „uopće nije čudno što je ministar naprasno izdahnuo. Jer ta Rijeka, koja je proglašena europskom prijestolnicom kulture, njeguje posve suprotan kulturni koncept od onoga kojeg čeličnom metlom nastoji zavesti gospodin ministar.“
„Točno“, složila se prijateljica. „Gospodin ministar inzistira na tvrdoj domoljubnoj prisili i uprezanju svih kulturnih stvaralaca i institucija u izgradnju nacionalnog identiteta. U tu je svrhu formirao streljačke strojeve i ubrzano čisti kulturnu i medijsku scenu od prokletih izroda, kozmopolita i mrzitelja hrvatstva. Dok u Rijeci, nasuprot tome, forsiraju otvorenost, različitost, kritički duh i propitivanje nacionalnih svetinja.“
„Jeste, dovoljno je samo vidjeti umjetničke biografije onih koji su iznijeli projekt Rijeke kao europske kulturne prijestolnice. Artistički aktivist Slaven Tolj bio je praktički izgnan iz Dubrovnika zbog svoga kritičkog angažmana, a sada u Rijeci vodi Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Gradski pročelnik za kulturu Ivan Šarar bio je član bogohulne rock grupe Let 3. Da ne spominjemo Olivera Frljića, intendanta HNK, koji je zbog manjka stvaralačkih kompromisa i destrukcije ratnih mitova proglašen državnim neprijateljem.“
„Sve su to ljudi kojima gospodin ministar, u sklopu programa obnove nacionalne kulture, psuje majku jugokomunističku i prijeti smjenama.“
„A sad je, jadničak, umro…“
„Pokolj mu duši“, sućutno reče prijateljica i podigne šalicu da se kucne s građankom.
„Jer, kako god okreneš“, nastavi građanka, „izbor Rijeke za europsku prijestolnicu kulture ne može biti ništa drugo nego direktan šamar grandioznom kulturnom projektu kojeg predvodi gospodin ministar.“
„Smrt je bila takoreći neminovna. Zaista je malo neuviđavno od Europe da vodi računa o Hrvatskoj tako što odaje počast riječkoj kulturi, i to zbog otpora koju ova pruža državnoj kulturnoj politici.“
„Bože moj“, zamisli se građanka, „zbog čega civilizirani svijet cijeni ono što se u Hrvatskoj organizirano prezire?“
„Ne znam, mila“, uzvrati prijateljica. „Možda zato što civilizirani svijet prezire ono što se u Hrvatskoj organizirano voli?“
„U svakom slučaju, djeluje pomalo melodramatski da se disbalans između civiliziranog svijeta i Hrvatske razriješi smrću ministra kulture. Što je to zapravo bilo? Izljev bijesa u mozak? Rat debelog crijeva?“
„Može biti da se gospodin ministar zakleo kako će neposlušna i izdajnička Rijeka postati europska prijestolnica kulture samo preko njega mrtvog.“
„Pa je sad skviknuo zato da održi obećanje? Ta ti je dobra!“
„Pokolj mu duši!“ usklikne prijateljica i opet digne šalicu.
„Molim vas lijepo“, začu se u tom momentu sonorni glas zgrbljenoga konobara, koji se odnekud stvorio kraj stola. „Možete li se samo malo stišati? Meni to ne smeta, znate, ali drugi gosti jako negoduju. Naročito ih iritira što tako bučno širite dezinformacije.“
„Kakve dezinformacije?“ začudi se građanka.
„Pa o tome da je ministar Hasanbegović umro.“
„Što? Znači živ je?“ upita prijateljica.
„To da je ministar kulture itekako živ, vidljivo je golim okom“, reče konobar i pokaza ispruženim dlanom prema prozoru.
Kroz prozor se vidjela svježa umjetnička instalacija na zidu susjedne zgrade. Talentirani likovni stvaralac, kombinirajući u svom radu crveni i crni sprej, izložio je tri krupna artefakta. „Za dom spremni!“, „Živjela NDH!“ i „Ubij Srbina!“. Nije bilo sumnje: državna kulturna politika provodi se punom parom.
„Oh“, uzdahne prijateljica, „smrt je dakle bila privremenog karaktera.“
„Sretan Uskrs!“ reče građanka i nazdravi praznom šalicom.
Peščanik.net, 28.03.2016.

---------------------------------------

Bilježnica Robija K.:
Pisac i huligan








Tata je stiskao šake iza leđa i u živčanosti je šetao po kužini. Ja sam sidijo za stolom i tunjavo sam gledao preda se. Mama je za lavandinom brisala suđe i posuđe. Tata je govorijo: „Dobit asa iz zadaće iz hrvackog, tačnije, dobit trećeg asa zaredom iz zadaće iz hrvackog, pa jebemu mater… to je stvarno… stvarno si teška kretenčina, sine!“ Mama je spremila obrisanu tavu u rernu od špakera i rekla je prema meni: „Nisi ti, Robi, kretenčina, nego si mamin mali miš!“ Tata je okrenijo se prema njoj sa žešćim čudilom. Ja sam isto zableušijo se u mamu sa zbunjozom. Onda je tata okrenijo se prema meni i podviknijo je: „Kretenu jedan kretenski!“ Mama je osmjehnila se prema meni i rekla je: „Mali mamin mišu!“
Onda je tata u roku odma dogibao do mame i dreknijo je: „Dobro, šta je tebi, ženska glavo?! Oćeš mi sjebat pedagošku koncefciju, je li? Jel tebi možda kul šta ti sin dobiva trećeg asa zaredom iz zadaće iz hrvackog?“ Mama je njemu rekla: „Da slučajno zna pisat sastave i da dobiva dobre ocjene iz zadaća, jednom bi možda moga postat i hrvacki pisac!“ Tata je rekao: „Pa šta fali? Tebi je draže da postane hrvacki huligan?“ Mama je rekla: „Ako postane hrvacki pisac, velike su šanse da bi ga neko moga natamburat, ka šta su prije nekidan išli natamburat onog Tomića!“ Tata je zinijo sa ustima. Mama je rekla: „A ako postane hrvacki huligan, onda će on bit taj koji tambura! Bereš?“ Tata je i dalje fiksirao maminu facu sa zinutim ustima. Mama je obrisala poklopac od teće i rekla je: „Meni je najvažnije da mi dite ne dobije po pički!“
Tata je sijo za stol i pripalijo je španjulet. Onda je on nagnijo se prema meni i rekao je: „Vidiš, sine, kako ti je mama jedna kulturna žena! Uopće nema dileme na koga si se uvrga!“ Onda je mama rekla: „Ne samo da san kulturna, nego još i promičen politiku hrvackog ministra kulture!“ Tata je rekao: „O čemu ti pričaš, jebate led?“ Mama je rekla: „Pričan o tome da je ministar kulture, nakon šta su huligani išli natamburat pisca Tomića, izda saopćenje! A u tom saopćenju piše, citiran: Ovaj slučaj podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ!“ Tata se zblanijo: „Kako, molin?“ Mama je ponovila: „Ovaj slučaj podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ!“ Tata je pitao: „Šta to oće reć?“ Mama je rekla: „Ministar oće reć da je pisac previše sra, pa je skroz normalno da su ga huligani išli natamburat!“ Tata je pitao: „Pa zašto je sra?“ Mama je rekla: „A šta drugo pisci znaju radit?“
Tata je sidijo za stolom i dumao je. Onda je on rekao: „Znači, kad dođe do polemike između hrvackih huligana i hrvatckog pisca, tojest kad huligani idu piscu rascopat glavurdu, hrvacki ministar kulture je na strani huligana?“ Mama je rekla: „Naravski! Jerbo hrvacki huligani provode državnu kulturnu politiku! Kapito?“ Tu je u kužini uletila tišinčuga. Tata je pripalijo novi španjulet. Onda je on okrenijo se prema meni i rekao je: „Okej, sinak, samo ti tako nastavi sa zadaćama iz hrvackog…“ Mama je meni rekla: „Sva srića da nemaš talenta za pisanje sastava…“ Tata je rekao: „Jerbo da imaš talenta, mora bi još imat kacigu, zaštitni prsluk, lovački nož, a možda i pištolj za samoobranu! A sve to košta!“
Onda sam ja uletijo: „Ko zna, ako buden malo vježba, možda ću se i naučit pisat sastave?“ Samo tata je podviknijo: „Nemoj vježbat! Štaš vježbat koji kurac! Svi živi znaju da su književnici štreberi i šmizle!“ Mama je rekla: „Bolje je, sinak, u životu bit siguran, nego pismen!“ Tata je rekao: „Kad opet budete pisali zadaću iz hrvackog, ti samo prepiši naslov šta van ga je zadala učiteljica, a ispod toga ništa! Predaj joj praznu zadaćnicu!“ Ja sam pitao: „A ako me uča pita zašto mi je zadaćnica prazna?“ Mama je rekla: „Reci joj da taj slučaj podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ!“ Tata je rekao: „Tako je! Uča će isti sekund skužit da si rođeni huligan! Možda će ti odma dat upute kako da provodiš državnu kulturnu politiku!“ Ja sam pitao: „Kakve upute?“ Tata je rekao: „Ako pisac vriđa ministra, puntaš ga šakom! Ako sere po vladi, cipaš ga nogama! A ako vriđa cilu državu, imaš pravo na korištenje bejzbol palice! I takodalje, i takodalje!“
Onda je mama rekla: „A ne znan, isto mi je malo bed da mi se dite školuje za huligana… Sigurno ima i drugih zanimanja kroz koja se može pokazat ljubav prema domovini!“ Ja sam uletijo: „Ja bi tija bit astronaut!“ Tata je rekao: „To je prva liga! Pa i naš premijer je astronaut, sinak, tačno se vidi da je pa s Marsa!“ Onda se moja mama raspekmezila: „A ja bi najviše volila da naš Robi postane likar!“ Tata je rekao: „To isto pruža široke mogućnosti! Ovo je zemlja u kojoj je najnormalnija stvar da jedan ginekolog postane ministar kulture!“ Tu je mami uletilo tupilo od nekuženja. Ona je tati rekla: „Skužaj, al ja san mislila da je naš ministar kulture povjesničar?“ Tata je rekao: „Naravski da je povjesničar! Al stoposto će postat i ginekolog!“ Mama je pitala: „Zašto, jebate?“ Tata je rekao: „Moga bi ti reć zašto, al prije toga te moran upozorit da taj slučaj podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ!“ Mama je rekla: „Okej, upozorija si me! A sad reci zašto će postat ginekolog?“ Tata je rekao: „Zato šta ćemo ga sad svi skupa poslat u tri pizde materine!“
Robi K. (IIIa)
Peščanik.net, 04.04.2016.


Smrt ministra kulture | Pe??anik
Bilje?nica Robija K.: Pisac i huligan | Pe??anik
 
Zurück
Oben