B92: Bischof Sergije an Vučić: Ihr Name wird mit goldenen Buchstaben in der Geschichte der Krajina geschrieben werden
Der Bischof von Bihać-Petrovac, Sergije, erklärte heute, dass ohne die Hilfe und Fürsorge des Präsidenten Serbiens, Aleksandar Vučić, die historische Wiederherstellung des Klosters Rmanj – eines der bedeutendsten geistlichen und kulturellen Zentren in der Bosnischen Krajina – nicht möglich gewesen wäre.
Wir geben seine Rede aus dem Gebäude des Präsidiums in voller Länge wieder.
„Sehr geehrter Herr Präsident der Republik Serbien, wir sind heute hierher nach Belgrad, in die Hauptstadt Serbiens und aller Serben, gekommen, um Ihnen unseren verdienten Dank, aufrichtigen Respekt und brüderliche Liebe für all das Gute auszudrücken, das Sie in den vergangenen Jahren für uns, die jenseits der Drina lebenden Serben, getan haben – einschließlich uns in der Eparchie Bihać-Petrovac-Rmanj, wo wir jahrzehntelang von allen verlassen und vergessen worden waren.
Das Vergessen ist schwerer als der Exodus, den wir erlebt haben, denn der kleine Mensch hat die Kraft zu kämpfen, solange er weiß, dass sich jemand um ihn sorgt. Wahre und echte Unterstützung hat es nie gegeben, weil die Gebiete von Bosansko Grahovo, Glamoč, Drvar und Bosanski Petrovac der Willkür jener überlassen waren, die uns auch vertrieben haben. Dank Ihnen und Ihrer Fürsorge haben wir das alte Kloster Rmanj erneuert, das heute nach der Restaurierung strahlt wie niemals zuvor in seiner Geschichte. Die historische Erneuerung dieser rmanjer Heiligtums hätten wir ohne Ihre selbstlose Hilfe nicht durchführen können – Sie haben den historischen Moment erkannt und es ermöglicht, dass wir vollenden, wovon wir bis dahin nur hatten träumen können. Dafür werden Sie mit goldenen Buchstaben in die Geschichte der Krajina eingetragen werden, die sich erinnert und nicht vergisst.
Die Geschichte der Krajina hat auch Petar Karađorđević nicht vergessen – damals Fürst und später König –, der in der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts als Petar Mrkonjić in die Krajina kam, um im Befreiungskampf der serbischen Aufständischen unter Führung von Petar Pecija und Golub Babić zu helfen. Deshalb erinnern wir uns bis heute an Petar Karađorđević und erwähnen ihn, und Mrkonjić Grad trägt heute seinen Namen. Nach ihm geriet die Krajina in Vergessenheit bei Mutter Serbien. Doch die Augen der Krajina blieben auf die Mutter gerichtet, in der Hoffnung auf ihre Rückkehr und ihre warme Umarmung. In diesem Warten vergingen Jahrzehnte um Jahrzehnte, und die Krajina wartete – und erlebte – gerade Sie, Herr Vučić, der sich nach Petar Karađorđević auch an uns erinnerte, die das historische Schicksal an den Rand des Abgrunds geführt hat. Ob wir bestehen bleiben oder verschwinden werden, hängt von vielem ab, vor allem aber von uns selbst, von unserer Opferbereitschaft, aber auch von jenen, die Serbien und die Republika Srpska führen. Deshalb bitten wir Sie demütig, Herr Präsident, mit der Kraft Ihrer Autorität unseren Kampf ums Überleben in der Krajina zu unterstützen, in den Gegenden, in denen wir seit jeher die Mehrheitsbevölkerung waren. Diese Gebiete sind weit größer als die vier Gemeinden, die ich erwähnt habe. Die Kirche wird bei ihrem Volk bleiben, doch damit die Kirche dem Volk nützt, muss sie stark und gefestigt sein und ihr Klerus der historischen Aufgabe gewachsen – denn so, wie wir heute handeln, so wird es uns in den kommenden Jahrzehnten und Jahrhunderten ergehen.“
Episkop Sergije Vučiću: Vaše ime će biti ispisano zlatnim slovima u krajiškoj istoriji
Episkop bihaćko-petrovački Sergije izjavio je danas da bez pomoći i brige predsednika Srbije Aleksandra Vučića ne bi bila moguća istorijska obnova manastira Rmanj, jednog od najznačajnijih duhovnih i kulturnih središta u Bosanskoj Krajini.
Njegov govor iz zgrade Predsedništva prenosimo u celosti.
"Poštovani gospodine predsedniče Republike Srbije, došli smo danas ovde, u Beograd, prestoni grad Srbije i svih Srba, da Vam iskažemo zasluženu zahvalnost, istinsko poštovanje i bratsku ljubav za sva ona dobročinstva koja ste prethodnih godina učinili nama, prekodrinskim Srbima, uključujući i nas u eparhiji bihaćko-petrovačkoj-rmanjskoj, u kojoj smo decenijama bili ostavljeni i zaboravljeni od svih.
Zaborav je teži od egzodusa koji smo doživeli, jer mali čovek ima snage da se bori dok zna da je nekome stalo do njega. Prave i istinske podrške nikada nije bilo, zato što su područja Bosanskog Grahova,Glamoča, Drvara i Bosanskog Petrovca bila ostavljena na milost i nemilost onima koji su nas i prognali. Zahvaljujući Vama i Vašoj brizi, obnovili smo drevni manastir Rmanj, koji danas nakon obnove sija kao nikada u svojoj prošlosti. Istorijsku obnovu rmanjske svetinje ne bismo mogli izvesti bez Vaše nesebične pomoći, prepoznali ste istorijski trenutak i učinili da završimo ono o čemu smo do tada mogli samo sanjati. Po tome ćete biti upisani zlatnim slovima u krajišku istoriju koja pamti i ne zaboravlja.
Krajiška istorija nije zaboravila ni Petra Karađorđevića, tada kneza, a posle kralja koji je u drugoj polovini 19. veka došao u Krajinu kao Petar Mrkonjić da pomogne u oslobodilačkoj borbi srpskih ustanika, predvođenih Petrom Pecijom i Golubom Babićem. Zbog toga, Petra Karađorđevića i danas pamtimo i pominjemo, a Mrkonjić Grad po njemu nosi današnje ime. Nakon njega, Krajina je pala u zaborav majke Srbije. Ali su krajiške oči ostale zagledane u majku, nadajući se njenom povratku i njenom toplom zagrljaju. U tom iščekivanju, prošle su decenije i decenije, a Krajina je čekala i dočekala upravo Vas, gospodine Vučiću, da se nakon Petra Karađorđevića setite i nas koje je istorijska sudba dovela na ivicu ponora. Da li ćemo opstati, ili nestati zavisi od mnogo toga, ali najviše od nas samih, od naše spremnosti na žrtvu, ali i od onih koji vode Srbiju i Srpsku. Zato Vas najponiznije molimo, gospodine predsedniče, da snagom Vašeg autoriteta, podržite našu borbu za opstanak u Krajini, u krajevima u kojima smo oduvek bili većinski narod. Ti krajevi su mnogo širi od 4 opštine koje sam pomenuo. Crkva će ostati sa svojim narodom, ali da bi crkva bila u koristi narodu, ona mora biti snažna i jaka, a njeno sveštenstvo na visini istorijskog zadatka, jer kako budemo činili danas, tako će nam biti u narednim decenijama i vekovima.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije izjavio je danas da bez pomoći i brige predsednika Srbije Aleksandra Vučića ne bi bila moguća istorijska obnova manastira Rmanj, jednog od najznačajnijih duhovnih i kulturnih središta u Bosanskoj Krajini.
www.b92.net