-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
G
Guest
Guest
Das ist also dein Fenster zur virtuellen Welt! Sieht gut aus.
PS:Lad gerad das Bild hoch.
PS:Lad gerad das Bild hoch.
G
Guest
Guest
Hatt irgendwie nicht geklappt.Egal hier ein Bild aus dem Netzt:
wie gorss ist er 19 oder 17
G
Guest
Guest
Dobojlija schrieb:
17 Zoller.Aber Lautsprech brauchst du doch gar nicht?Hast doch onboard!
Auobusi su se probijali polako kroz policijske sigurnosne konrole, i zaustavili se nekih stotinjak metara od marakane. Dok smo mi prilazili stadionu iz obliznjeg zbunja i drveca izbijale su glave "ukrasene" miroljubivim obiljezijima "srpskog pacifizma", bilo je cak i djece od nekih deset godina koja su nosila na glavama sajkace i subare sa kokardama, to kad sam vidio stvarno mi se smucilo, jer nisam mogao nikako da
skontam kako je moguce da neko vaspitava sopstvenu djecu da im glavno i jedino u zivotu bude hranjenje mitologijske mrznje prema svemu sto je iole drugacije. A ova slika: glava sa kokardama koje se javljaju iz sumaraka vise je nego dobra metafora, ali ostavljam svakom da to protumaci na sopstveni nacin.
Ispred ulaza 19 i 20 (sektor 1) smo cekali dok je obezbjedjenje prepipavalo nase momke do gaca(ali doslovno) mnogima su trazili da se cak i izuju, ne bil stagod nasli.Poslije torture sa obezbjednjem ulazak na marakanu, nema govora izgleda skroz zajebano, ogromna je, simbol nekadasnje nam drzave, veliko,silno a opet jadno s obzirom ko su domaci navijaci(pogotovo na ovoj utakmici). Mi smo svi usli(nekih dva sata prije pocetka tekme),poceli smo pjevati iz sveg glasa nase pjesme, koje su sadrzale uvijek i samo uvijek rijec Bosna! Bio je dobar osjecaj, citavom maraknom je odjekivalo: "Bosnom behar probeharao...", naravno ovo zadovoljstvo nam se pruzilo jer domaci navijaci nisu bili jos usli, ali svejedno ipak je to u usred Beograda,u po marakane.
Kako se blizio pocetak utakmice stadion se poceo puniti, odmah po ulasku na istok i jug navijaci(ako se to tako zove) iz Republike Šumske, poceli su sa atacima prvo verbalnim a onda i sitnim predmetima (upaljaci, gvozdenjaci...) da bi pola sata prije pocetka nasrnuli na nas sa kamenjem i stolicama, ali icemo redom.
Kada su nasi izasli na zagrijavanje prisli su nasoj tribini kolko je to bilo moguce, jer su rizikovali da ih pogode divljaci sa istoka, pozdravili nas sto nam je dalo jasan znak da cijene sav nas trud i izlaganje riziku, mada je Barbarezov pogled imao najvise tezine.
Sto se tice nasih zastava i obljezja svi veliki transparenti su bili obojeni u zuto-plavo mogli su samo asocirati na nesto sto je bosansko. U pravu je momak iz novog sada koji je rekao da je bila jedna zelena zastava sa 3 polumjeseca(dimenzija 50x30cm) vidio sam jednog frajera sa majicom, turske zastave i jednog koji je imao palestinsku zastavu(ne znam da li su za nekog ova obiljezja teroristicka, ali ono sto je sigurno da to niko nije bio od ekipe BH Fanaticosa i pravih BH patriota). Uostalom ja nisam duzan da odgovaram sta su drugi radili jer ovo pisem u svoje ime, kao sto sam u svoje ime i ime moje domovine isao tam
K!?
Od jutros sam pricao sa par drugova koju su pratili TV prenos, nisam mogao vjerovati kako je reziser ovog prenosa dobro "izreziro" ono sto se moglo vidjeti preko TV. Na kraju ispade mi smo bili ti koji su izazvali incidente, mi smo bili ti koji smo poceli razbijati glave jedni drugima, strasno!!!! Cak je u jednom trenutku spiker na stadionu "zamolio domace navijace da ne nasjedaju na provokacije gostiju" Ej!!!!!da poludis!
Naravno, vi niste mogli vidjeti veliki transparent na jugu "Noz,zica, Srebrenica" koji je bio "ukrasen" sa dva skorpiona(odvratno to se zove fasizam!!!), transparent iste tematike je bio izmedju sjevera i zapada, gomila pijanih i nacionalizmom podojenih cetnika(nije nikakva uvreda vec naprosto jasna identifikacija) sa subarama i ostalim nama vrlo poznatim znakovljem, majicama ratnih zlocinaca,...
Sigurno niste mogli vidjeti kada su, uz nijemo dopustanje policajaca, presli tampon zonu i skinuli neke nase transparente(Jablanica, Kozarac ovaj su poslije i zapalili uz opste divljacko odusevljenje mase)Isti su probali uraditi i sa transparentima na frontalnoj ogradi, medjutim kada su se priblizili ogradi, uskacuci u onaj kanal na dnu tribina, docekao ih jedan celavi Robijas koji je pridoslici bukvalno razvalio brnjicu, vjerujem da ni do sada nije doso sebi i uspio prebrojati zube u sopstvenoj glavi. Laughing
Jutros citam u novinama i na netu da je na kraju bilo podjednako stradali, ali bojim se da to nije ni blizu realnoj slici na tribinama, jer ono sto sam ja vidio su bili da mi je poznanik s kojim sa zajedno putovo gotovo izgubio oko i nakraju zavrsio u hitnoj, vidio desetak momaka sa zavojima oko glave, osjetio kovanicu po sopstveno tintari(koju sam ponjio kao "suvenir") kamencinu na butini(njega nisam ponio ali zato masnicu masala jesam). Optuzbe na nas racun su vise nego maliociozne jer prvo su nas u potpunosti istresli na ulazu, tako da nismo imali stabacati, drugo mislim da je bilo vise nego ocigledno koje prvi poceo odkidati stolice....
Podrudicu se da ostatak i kraj napisem sto brze. Very Happy Zavisno od obaveza
Pozdrav do narednog citanja
skontam kako je moguce da neko vaspitava sopstvenu djecu da im glavno i jedino u zivotu bude hranjenje mitologijske mrznje prema svemu sto je iole drugacije. A ova slika: glava sa kokardama koje se javljaju iz sumaraka vise je nego dobra metafora, ali ostavljam svakom da to protumaci na sopstveni nacin.
Ispred ulaza 19 i 20 (sektor 1) smo cekali dok je obezbjedjenje prepipavalo nase momke do gaca(ali doslovno) mnogima su trazili da se cak i izuju, ne bil stagod nasli.Poslije torture sa obezbjednjem ulazak na marakanu, nema govora izgleda skroz zajebano, ogromna je, simbol nekadasnje nam drzave, veliko,silno a opet jadno s obzirom ko su domaci navijaci(pogotovo na ovoj utakmici). Mi smo svi usli(nekih dva sata prije pocetka tekme),poceli smo pjevati iz sveg glasa nase pjesme, koje su sadrzale uvijek i samo uvijek rijec Bosna! Bio je dobar osjecaj, citavom maraknom je odjekivalo: "Bosnom behar probeharao...", naravno ovo zadovoljstvo nam se pruzilo jer domaci navijaci nisu bili jos usli, ali svejedno ipak je to u usred Beograda,u po marakane.
Kako se blizio pocetak utakmice stadion se poceo puniti, odmah po ulasku na istok i jug navijaci(ako se to tako zove) iz Republike Šumske, poceli su sa atacima prvo verbalnim a onda i sitnim predmetima (upaljaci, gvozdenjaci...) da bi pola sata prije pocetka nasrnuli na nas sa kamenjem i stolicama, ali icemo redom.
Kada su nasi izasli na zagrijavanje prisli su nasoj tribini kolko je to bilo moguce, jer su rizikovali da ih pogode divljaci sa istoka, pozdravili nas sto nam je dalo jasan znak da cijene sav nas trud i izlaganje riziku, mada je Barbarezov pogled imao najvise tezine.
Sto se tice nasih zastava i obljezja svi veliki transparenti su bili obojeni u zuto-plavo mogli su samo asocirati na nesto sto je bosansko. U pravu je momak iz novog sada koji je rekao da je bila jedna zelena zastava sa 3 polumjeseca(dimenzija 50x30cm) vidio sam jednog frajera sa majicom, turske zastave i jednog koji je imao palestinsku zastavu(ne znam da li su za nekog ova obiljezja teroristicka, ali ono sto je sigurno da to niko nije bio od ekipe BH Fanaticosa i pravih BH patriota). Uostalom ja nisam duzan da odgovaram sta su drugi radili jer ovo pisem u svoje ime, kao sto sam u svoje ime i ime moje domovine isao tam
K!?Od jutros sam pricao sa par drugova koju su pratili TV prenos, nisam mogao vjerovati kako je reziser ovog prenosa dobro "izreziro" ono sto se moglo vidjeti preko TV. Na kraju ispade mi smo bili ti koji su izazvali incidente, mi smo bili ti koji smo poceli razbijati glave jedni drugima, strasno!!!! Cak je u jednom trenutku spiker na stadionu "zamolio domace navijace da ne nasjedaju na provokacije gostiju" Ej!!!!!da poludis!
Naravno, vi niste mogli vidjeti veliki transparent na jugu "Noz,zica, Srebrenica" koji je bio "ukrasen" sa dva skorpiona(odvratno to se zove fasizam!!!), transparent iste tematike je bio izmedju sjevera i zapada, gomila pijanih i nacionalizmom podojenih cetnika(nije nikakva uvreda vec naprosto jasna identifikacija) sa subarama i ostalim nama vrlo poznatim znakovljem, majicama ratnih zlocinaca,...
Sigurno niste mogli vidjeti kada su, uz nijemo dopustanje policajaca, presli tampon zonu i skinuli neke nase transparente(Jablanica, Kozarac ovaj su poslije i zapalili uz opste divljacko odusevljenje mase)Isti su probali uraditi i sa transparentima na frontalnoj ogradi, medjutim kada su se priblizili ogradi, uskacuci u onaj kanal na dnu tribina, docekao ih jedan celavi Robijas koji je pridoslici bukvalno razvalio brnjicu, vjerujem da ni do sada nije doso sebi i uspio prebrojati zube u sopstvenoj glavi. Laughing
Jutros citam u novinama i na netu da je na kraju bilo podjednako stradali, ali bojim se da to nije ni blizu realnoj slici na tribinama, jer ono sto sam ja vidio su bili da mi je poznanik s kojim sa zajedno putovo gotovo izgubio oko i nakraju zavrsio u hitnoj, vidio desetak momaka sa zavojima oko glave, osjetio kovanicu po sopstveno tintari(koju sam ponjio kao "suvenir") kamencinu na butini(njega nisam ponio ali zato masnicu masala jesam). Optuzbe na nas racun su vise nego maliociozne jer prvo su nas u potpunosti istresli na ulazu, tako da nismo imali stabacati, drugo mislim da je bilo vise nego ocigledno koje prvi poceo odkidati stolice....
Podrudicu se da ostatak i kraj napisem sto brze. Very Happy Zavisno od obaveza
Pozdrav do narednog citanja
G
Guest
Guest
:satisfied: Kann ich mir vorstellen.Mein TV boxen sind kaputt,das hört sich grausam an.Dobojlija schrieb:ma ich hab mein Technics lautsprecher angeschlossen 80 watt purer bass
Itnoniranjem nase himne upotpunosti se probudila i "domaca" publika koja je zvizdanjem(gotovo iste siline ko kad je isla Hej Sloveni,hehehehehe) dala nam do znanja da je vise nego neprijateljski nastrojena prema nama i nasoj ekipi,naravno ocekivano, samo malo se zezam. Dok su nasi momci na terenu onako drveni poceli da se brane tako smo i mi poceli da vracamo ono sto su "domaci" bacali na nas,ali zelim da napomenem da su nase vodje navijaca branile svojim da to rade, mada ne vjerujem da iko moze da odogovori momka koji gleda kako mu prijatelju razbijaju glavu i kako jos skandiraju da smo ***kice, a dosli smo u po Beograda poslije puta od nekoliko stotina kilometara,zatvoreni u kavez na tribinama braneci se kako je to bilo jedino moguce. A bilo je moguce samo tako sto smo vracali ono cime su nas gadajli, i odkidajuci stolice koristeci ih kao zastitu i odbranu. Stvarno sam ponosan na sve nase navijace jer nije bilo nimalo lako braniti se i izbjeci salvu predmeta sa juga i istoka. Neki su odmah po pocetku utakmice, ne zeleci rizikovati sopstveni zivot napustili stadion, donekle razumjem ali njima na cast.
I ne mogu se nikako oteti dojmu da je srbijanska policija mogla i morala napraviti vece tampon zone jer ogradu kaveza visoku dva metra sa udaljenosti od nekih dvadesetak metara nije bilo nikakve poteskoce prebaciti. Jer koliko me pamcenje sluzi, a sluzi, oni su prije godinu dana na Kosevu bili vise nego dobro zasticeni.Valjda uefini komesari imaju oci i valda je neko od nasih novinara fotoreptora bio tamo, mada sam vidio sopstvenim ocima kada je neki frajer iz obezbjedjenja sklonio fotoreportere da ne slikaju on sta se desava.
Dadose nam go, stvarno nas je sve to sasjeklo, nakon toliko predjenih kilometara nade i vjere u nase u momke oni su nas razocarali svojim drvenim nogama.Meni se stvorio neki tezak pritisak u plucima, u momentu bilo mi je tesko disati. A onda nakon soka iz sveg glasa:"Bosna, Bosna....."
Moram vam priznati da sam gotovo manje gledao utakmicu nego sto sam gledao s koje ce strane doletiti kamen, stolica, ili baklja. Stvarno mi je bilo muka slusajuci fanaticno deranje "domacih":"Noz,zica,Srebrenica", skandiranje imena ratnih zlocinaca, horsko pjevanje cetnickih pjesama aktuelnih s pocetka devedesetih.Sve to je vise nego podsjecajuce na svo zlo i ludilo koje nam se desilo.
Na poluvremenu neke od nasih koji su bili povrijedjeni su prebacili u bolnicu, cak smo se bojali koliko su dobronamjerni "izlivi" pomoci obezbjedjenja,jer nakon svega sto su dopustili da se desi, mislim...dobro se prave budale.
Nastavak utakmice donio je bitne promjene: nasi su poceli igrati i napadati, a nas su specijalci satjerali ispod onog natkrivenog dijela, tako da vise nije bilo puno povrijedjenih. Polako se nevjerica pocela uvlaciti u nas, ali nismo odustajali i navijali smo koliko je grlo izdrzalo. Pred kraj utakmice bacili su na nasu tribinu(kavez) nekakve eksplozivne naprave (megapedarde ili sta vec) a cujem da je Baho nacionale rekao da su to bombe(mada se tako i nama cinilo), ali u svakom slucaju hvala mu jer je on na kraju bio jedina veza izmedju nas i vas koji ste bili pred TV-om,i putem njega ste bili svjesni u kakvoj smo opasnosti. Barbarez je dotrcao do sudije trazeci da nas neko zastiti, ovakve stvari se ne zaboravljaju nikad!
Kraj donese opste slavlje domacih, mars na drinu odjekuje, oni divljaci opet krecu sa gadjanjem, meni vise nije ni bilo vazno i da me nesto spuca. Kad sam vidio jednog Fanaticosa(gromada od covjeka) i meni krenu suza nisam mogao izdrzati, stvarno sam vjerovo da ce nasi srcanoscu i borbenoscu anulirati svu buku sa tribina, **bi ga -drama(ko sto kazu oni legendarni Mostarci).
Drzali su nas dva-tri sata na stadionu dok se sve nije rascistilo, a zato vrijeme mi ne bi bili mi da ne napravimo neki shou,dok su specijalci bilo oko nas mi smo navijali za fizikanere koju su oko terena na atletskoj stazi skupljali neke barikade, cak su se i oni specijalci poceli smijati. Kad smo izlazili neki nasi su ponjeli ostatke slomljenih stolica za uspomenu, pa je i ta situacia unjela malo vedrine na nasa lica.
Van stadiona nikog nije bilo samo policija i poneki prolaznik, ona gomila divljaka se valjda uputila ka gradu da slavi,a imali su vise nego razlog za to-Mundijal nas nedosanjani san. Dovezli su iz bolnice nekoliko nasih i ubacili ih u autobuse.Uz policijsku pratnju napustamo Beograd, prepustamo ga mraku koji ga je pokrio zadnjih dvadesetak godina, stvarno mi je ostala odvratna slika grada cijoj sam se velicini kao djecacic prije petnaest godina divio. Tako je to sve se mijenja.
Nas je cekao opet dug put ka domovini,samo sto je ovaj bio mucan i strasno tezi nego onaj na koji smo krenuli puni nade. Onako utuceni,porazeni ipak uzdignute glave i s ponosom vracamo se kuci jer znamo da smo hrabro uputili tamo gdje nas najvise mrze, sve zbog ljubavi prema ovoj napacenoj zemlji, nasoj domovini. A bogami nisu nas ni osramotili nasi momci drzali su se onoliko koliko su mogli,ipak ostaje zal sto smo rano primili gol koji je sve s**bo.
Evo zakljucujem ovu svoj impresum, uz zivotinjsku zelju za revansom i osvetom,koja ce vjerujem pod uticajem razuma napustiti.Ali ipak ono sto znam i sto cu trajno zapamtiti je to da u zivotu nikad nisam osjetio toliko mrznje.
Ako pored komentara imate neka pitanja bit cu rad da vam odgovorim onoliko koliko moja saznanja sezu, jer sve napisano je samo subjektivni dojam i svjedocenje, a oni koju su bili neka me isprave ako sam negdje nesto propustio ili pogresno vidio.
I ne mogu se nikako oteti dojmu da je srbijanska policija mogla i morala napraviti vece tampon zone jer ogradu kaveza visoku dva metra sa udaljenosti od nekih dvadesetak metara nije bilo nikakve poteskoce prebaciti. Jer koliko me pamcenje sluzi, a sluzi, oni su prije godinu dana na Kosevu bili vise nego dobro zasticeni.Valjda uefini komesari imaju oci i valda je neko od nasih novinara fotoreptora bio tamo, mada sam vidio sopstvenim ocima kada je neki frajer iz obezbjedjenja sklonio fotoreportere da ne slikaju on sta se desava.
Dadose nam go, stvarno nas je sve to sasjeklo, nakon toliko predjenih kilometara nade i vjere u nase u momke oni su nas razocarali svojim drvenim nogama.Meni se stvorio neki tezak pritisak u plucima, u momentu bilo mi je tesko disati. A onda nakon soka iz sveg glasa:"Bosna, Bosna....."
Moram vam priznati da sam gotovo manje gledao utakmicu nego sto sam gledao s koje ce strane doletiti kamen, stolica, ili baklja. Stvarno mi je bilo muka slusajuci fanaticno deranje "domacih":"Noz,zica,Srebrenica", skandiranje imena ratnih zlocinaca, horsko pjevanje cetnickih pjesama aktuelnih s pocetka devedesetih.Sve to je vise nego podsjecajuce na svo zlo i ludilo koje nam se desilo.
Na poluvremenu neke od nasih koji su bili povrijedjeni su prebacili u bolnicu, cak smo se bojali koliko su dobronamjerni "izlivi" pomoci obezbjedjenja,jer nakon svega sto su dopustili da se desi, mislim...dobro se prave budale.
Nastavak utakmice donio je bitne promjene: nasi su poceli igrati i napadati, a nas su specijalci satjerali ispod onog natkrivenog dijela, tako da vise nije bilo puno povrijedjenih. Polako se nevjerica pocela uvlaciti u nas, ali nismo odustajali i navijali smo koliko je grlo izdrzalo. Pred kraj utakmice bacili su na nasu tribinu(kavez) nekakve eksplozivne naprave (megapedarde ili sta vec) a cujem da je Baho nacionale rekao da su to bombe(mada se tako i nama cinilo), ali u svakom slucaju hvala mu jer je on na kraju bio jedina veza izmedju nas i vas koji ste bili pred TV-om,i putem njega ste bili svjesni u kakvoj smo opasnosti. Barbarez je dotrcao do sudije trazeci da nas neko zastiti, ovakve stvari se ne zaboravljaju nikad!
Kraj donese opste slavlje domacih, mars na drinu odjekuje, oni divljaci opet krecu sa gadjanjem, meni vise nije ni bilo vazno i da me nesto spuca. Kad sam vidio jednog Fanaticosa(gromada od covjeka) i meni krenu suza nisam mogao izdrzati, stvarno sam vjerovo da ce nasi srcanoscu i borbenoscu anulirati svu buku sa tribina, **bi ga -drama(ko sto kazu oni legendarni Mostarci).
Drzali su nas dva-tri sata na stadionu dok se sve nije rascistilo, a zato vrijeme mi ne bi bili mi da ne napravimo neki shou,dok su specijalci bilo oko nas mi smo navijali za fizikanere koju su oko terena na atletskoj stazi skupljali neke barikade, cak su se i oni specijalci poceli smijati. Kad smo izlazili neki nasi su ponjeli ostatke slomljenih stolica za uspomenu, pa je i ta situacia unjela malo vedrine na nasa lica.
Van stadiona nikog nije bilo samo policija i poneki prolaznik, ona gomila divljaka se valjda uputila ka gradu da slavi,a imali su vise nego razlog za to-Mundijal nas nedosanjani san. Dovezli su iz bolnice nekoliko nasih i ubacili ih u autobuse.Uz policijsku pratnju napustamo Beograd, prepustamo ga mraku koji ga je pokrio zadnjih dvadesetak godina, stvarno mi je ostala odvratna slika grada cijoj sam se velicini kao djecacic prije petnaest godina divio. Tako je to sve se mijenja.
Nas je cekao opet dug put ka domovini,samo sto je ovaj bio mucan i strasno tezi nego onaj na koji smo krenuli puni nade. Onako utuceni,porazeni ipak uzdignute glave i s ponosom vracamo se kuci jer znamo da smo hrabro uputili tamo gdje nas najvise mrze, sve zbog ljubavi prema ovoj napacenoj zemlji, nasoj domovini. A bogami nisu nas ni osramotili nasi momci drzali su se onoliko koliko su mogli,ipak ostaje zal sto smo rano primili gol koji je sve s**bo.
Evo zakljucujem ovu svoj impresum, uz zivotinjsku zelju za revansom i osvetom,koja ce vjerujem pod uticajem razuma napustiti.Ali ipak ono sto znam i sto cu trajno zapamtiti je to da u zivotu nikad nisam osjetio toliko mrznje.
Ako pored komentara imate neka pitanja bit cu rad da vam odgovorim onoliko koliko moja saznanja sezu, jer sve napisano je samo subjektivni dojam i svjedocenje, a oni koju su bili neka me isprave ako sam negdje nesto propustio ili pogresno vidio.