Monte-Grobar
Spitzen-Poster
Hey Dobojlija, wie gefällt dir meine Signatur? Ich hoffe sie gefällt Albanesi etc. auch 
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Bio,vidio,vratio se u jednom komadu....
koga ineresuje moje impresije nek procita,bujrum!
Krenusmo put Beograda oko osam sati. Iz Sarajeva sa parkinga na Vrbanji krenulo je 7 autobusa(koliko sam ja uspio da prebrojim). Prva bakljada za zagrijavanje, i poslije natezanja oko ostalih karata, svi u autobuse.Ekipa u autobusu do **ja, bilo je najvise Rodjenih iz Mostara i BH Fanaticosa(Bengal i ekipa), nema price momci su provala, zajebancija i navijacko pjevanje tokom citavog puta bilo je visokog nivoa. Bilo je tu i Dragana i Sasa, i Emira i Davora, i Mića i Vedrana, al ne znam da li to i treba spominjati,al eto samo zbog onih koji su nas najavljivali kao neke "muslimanske navijace" iz Fedracije, mi smo svi skupa bili samo ponosni Bosanci i Hercegovci, spremni da damo Sergeju i ostalim, bezuslovnu podrsku na grotlu Marakane, samo to i nista vise!
Poslije par sati voznje dosli smo do raskrsnice Sicki most(blizu Tuzle) tu smo se sastali sa pridoslim Fukarama i Robijasima. Sve je bilo zuto-plave boje, pjevalo se, skandiralo iz svog glasa, uvjezbavale nove pjesme. A delirijum je nastao kad je naisao jedan stari fico, koga je vozio neki simpaticni dedo sa francuskom kapicom, raja iskoci pred ficu neki su ga poceli ljubiti(ficu vjerovali ili ne)malo ljuljanja istog, dedo nam zasvira par put i odveze se ka jednom od obliznjih sela. Zanimljivo neko predlozi da ficu zajedno sa dedom "instaliramo" na nekom od autobusa, lafo za srecu,hahahahha.
A onda ka Orasju, prodjosmo u Gradačcu pored kule Zmaja od Bosne, pomislih u tom trenutku ima tu neke simbolike, mozda je to znak da ovaj put nije uzaludan i da ce teska bitka koja nam slijedi biti dobivena!
Vec na granicnom prelazu uocismo par Srbenda iz tkz.Rebublike Sumske(svima nama mrske), koji su prvo onako stidljivo a onda polako divljacki poceli da se plaze i pokazuju svoja tri prsta. Neke smo cak ispratili i aplauzom uz skandiranje koje aludira na primitivizam i bedastocu postupaka nacionalisticko opijenih ludaka("Glupane,glupane....napusi se****....")
Malo su nas peglali na Hrvatskoj granici, mada nismo kontali zasto jer smo samo u tranzitu, a sta cete glume ljudi Evropljene.Smile Tu smo vidjeli jedan zanimljiv par casnih sestara koje su picile prilicno brzo na svojim biciklima, tako im se podigao onaj plast pa gledajuci ih kako nestaju u daljini cinilo mi se kao da su Batman i Robin, pohitali u akciju. Hrvatsku smo prozujali gotovo neopazeno, radnici koji su krpili pojedine dionice autoputa dali su nam podrsku naravno i mi smo njima uzvratili sa par sirena.
Dodjosmo i do srbijanske granice, e tu je vec bio znatan priliv gore spomenuti zivotinjki sa troprstim znakom raspoznavanja, jedan je cak izasao iz auta("zamotanog" u trobojku sa SDS znakom) da nam pokaze svoje junacko srpsko dupe, al ajd dobro covjek ponosan sto ima dupe i to naravno niko drugo doli srpsko. Policajac koji nam je pogledao dokumente bio skroz korektan, van svakog ocekivanja cak nam je pozelio srecu i uz zelju da pobjedi bolji.
Na granici srbijanska zandarmerija obucena u one nindja-kornjace odjelo nas je sacekala i formirala kolonu, bila je to scena kao iz filmova: 9 autobusa u koloni i izmedju svakog se nalazilo po jedan dzip sa specijalcima, iznad nas helikopter je kruzio cijelo vrijeme, svi pobocni putevi(na kojima su kolone divljaka iz RŠ "rezale" na nas) su bili blokirani, na svakom od nadvoznjaka ispod kojih smo prolazili bilo je nekoliko policajaca. Nema govora sve je ukazivalo je ce nasa bezbjednost(barem onoliko koliko se ocekuje po nekim kriterijima) biti na nivou, medjutim pokazalo se "nesto" drugacije, al o tom poslije...
Dok smo jurili u koloni autoputom "Bratstva i jedinstva", polako smo poceli da se spremamo, oblacimo dresove, salove, zastave...mada me je ubijala u pojam i stvarala nervozu voznja,duga gotova sat vremena, kroz onu monolitnu ravnicu.
Napokon tabla - Beograd 20km, uh bice vrelo,blizi se ulazak u grad "predstolnicu svih Srba". Prelazimo Savu, splavovi, neboderi, trosne "real-socijalisticke" zgrade, veliki sjajni bilbordi, milicijske stojadinke, veleljepna beogradska Arena, stvarno cudan mix...Zbunjeni pogledi ljudi izgleda nisu nas ocekivali u ovolikom broju, al eto ima i nas sa **udima- BH Fanaticosa! Zastave stavljamo sirom na prozore, pjesma odjekuje iz nasih autobusa stvrano smo im pokazali onaj nas inat i ponos silni bosanski!!
(nastavak sta se tacno desavalo na marakani slijedi dok se malo naspavam)
koga ineresuje moje impresije nek procita,bujrum!
Krenusmo put Beograda oko osam sati. Iz Sarajeva sa parkinga na Vrbanji krenulo je 7 autobusa(koliko sam ja uspio da prebrojim). Prva bakljada za zagrijavanje, i poslije natezanja oko ostalih karata, svi u autobuse.Ekipa u autobusu do **ja, bilo je najvise Rodjenih iz Mostara i BH Fanaticosa(Bengal i ekipa), nema price momci su provala, zajebancija i navijacko pjevanje tokom citavog puta bilo je visokog nivoa. Bilo je tu i Dragana i Sasa, i Emira i Davora, i Mića i Vedrana, al ne znam da li to i treba spominjati,al eto samo zbog onih koji su nas najavljivali kao neke "muslimanske navijace" iz Fedracije, mi smo svi skupa bili samo ponosni Bosanci i Hercegovci, spremni da damo Sergeju i ostalim, bezuslovnu podrsku na grotlu Marakane, samo to i nista vise!
Poslije par sati voznje dosli smo do raskrsnice Sicki most(blizu Tuzle) tu smo se sastali sa pridoslim Fukarama i Robijasima. Sve je bilo zuto-plave boje, pjevalo se, skandiralo iz svog glasa, uvjezbavale nove pjesme. A delirijum je nastao kad je naisao jedan stari fico, koga je vozio neki simpaticni dedo sa francuskom kapicom, raja iskoci pred ficu neki su ga poceli ljubiti(ficu vjerovali ili ne)malo ljuljanja istog, dedo nam zasvira par put i odveze se ka jednom od obliznjih sela. Zanimljivo neko predlozi da ficu zajedno sa dedom "instaliramo" na nekom od autobusa, lafo za srecu,hahahahha.
A onda ka Orasju, prodjosmo u Gradačcu pored kule Zmaja od Bosne, pomislih u tom trenutku ima tu neke simbolike, mozda je to znak da ovaj put nije uzaludan i da ce teska bitka koja nam slijedi biti dobivena!
Vec na granicnom prelazu uocismo par Srbenda iz tkz.Rebublike Sumske(svima nama mrske), koji su prvo onako stidljivo a onda polako divljacki poceli da se plaze i pokazuju svoja tri prsta. Neke smo cak ispratili i aplauzom uz skandiranje koje aludira na primitivizam i bedastocu postupaka nacionalisticko opijenih ludaka("Glupane,glupane....napusi se****....")
Malo su nas peglali na Hrvatskoj granici, mada nismo kontali zasto jer smo samo u tranzitu, a sta cete glume ljudi Evropljene.Smile Tu smo vidjeli jedan zanimljiv par casnih sestara koje su picile prilicno brzo na svojim biciklima, tako im se podigao onaj plast pa gledajuci ih kako nestaju u daljini cinilo mi se kao da su Batman i Robin, pohitali u akciju. Hrvatsku smo prozujali gotovo neopazeno, radnici koji su krpili pojedine dionice autoputa dali su nam podrsku naravno i mi smo njima uzvratili sa par sirena.
Dodjosmo i do srbijanske granice, e tu je vec bio znatan priliv gore spomenuti zivotinjki sa troprstim znakom raspoznavanja, jedan je cak izasao iz auta("zamotanog" u trobojku sa SDS znakom) da nam pokaze svoje junacko srpsko dupe, al ajd dobro covjek ponosan sto ima dupe i to naravno niko drugo doli srpsko. Policajac koji nam je pogledao dokumente bio skroz korektan, van svakog ocekivanja cak nam je pozelio srecu i uz zelju da pobjedi bolji.
Na granici srbijanska zandarmerija obucena u one nindja-kornjace odjelo nas je sacekala i formirala kolonu, bila je to scena kao iz filmova: 9 autobusa u koloni i izmedju svakog se nalazilo po jedan dzip sa specijalcima, iznad nas helikopter je kruzio cijelo vrijeme, svi pobocni putevi(na kojima su kolone divljaka iz RŠ "rezale" na nas) su bili blokirani, na svakom od nadvoznjaka ispod kojih smo prolazili bilo je nekoliko policajaca. Nema govora sve je ukazivalo je ce nasa bezbjednost(barem onoliko koliko se ocekuje po nekim kriterijima) biti na nivou, medjutim pokazalo se "nesto" drugacije, al o tom poslije...
Dok smo jurili u koloni autoputom "Bratstva i jedinstva", polako smo poceli da se spremamo, oblacimo dresove, salove, zastave...mada me je ubijala u pojam i stvarala nervozu voznja,duga gotova sat vremena, kroz onu monolitnu ravnicu.
Napokon tabla - Beograd 20km, uh bice vrelo,blizi se ulazak u grad "predstolnicu svih Srba". Prelazimo Savu, splavovi, neboderi, trosne "real-socijalisticke" zgrade, veliki sjajni bilbordi, milicijske stojadinke, veleljepna beogradska Arena, stvarno cudan mix...Zbunjeni pogledi ljudi izgleda nisu nas ocekivali u ovolikom broju, al eto ima i nas sa **udima- BH Fanaticosa! Zastave stavljamo sirom na prozore, pjesma odjekuje iz nasih autobusa stvrano smo im pokazali onaj nas inat i ponos silni bosanski!!
(nastavak sta se tacno desavalo na marakani slijedi dok se malo naspavam)
Izvor: http://www.vrisak.info/index.php?option=com_content&task=view&id=101&Itemid=27
Autor: Vinko Mišković
cetvrtak, 13 listopad 2005
Utakmica Srbije i BiH u Beogradu najbolje je dočarala realnost bosanskohercegovačke svakodnevice i životnih uvjeta u kojima opstaju njeni građani. Jedanaestorica utopijskih boraca za pravdu uzalud su 90 minuta pokušavali tim istim građanima pokazati i dokazati da nije sve tako sivo kako se njima u njihovim životima čini. Međutim, slijed okolnosti, vanjski faktori i licemjernost stvarne zbilje bila je jača od želje, volje i htijenja jedanaestorice bh lavova.
Licemjerstvo te zbilje plod je dugogodišnjeg rada naših glupih i šupljeglavih političara, počevši od svih tročlanih Predsjedništava, pa do svih Premijera i njihovih ministara. Dok se u većini zemalja u politiku ide politizirati i kreirati, kod nas se u politiku ide bogatiti i baljezgati. Baljezgaju svi o zajedništvu, o pluralizmu, o modernom bratstvu i jedinstvu, a ispod stola prodaju banke, prodaju telekomunikacije, prodaju dušu inozemnim hijenama, odavajući sliku zemlje i nacije bez identiteta i definicije, kakvim nas te hijene i cio ostali svijet smatra. Dok oni zajedno ručaju i opijaju, Zeničanin ne može u Banja Luku, a da ne bude pretučen, Sarajlija umire u zatočeništvu cijeli rat, a onda se nađe u nečemu po imenu «Srpsko Sarajevo» gdje susreće iste one koji su ga bili zatočili kako bolje od njega žive; Mostarac gleda kako će dočekati sutra, dok mu prozor zamračuje mramorna zgradurina nekog preko jutra postalog tajkuna, i tako u nedogled.
Nađe se tamo neki utopist Slišković koji skupi nekolicinu učenika utopista i kaže im «haj'mo dokazati svima da može drugačije». Okupiše se podareni milijunima podsmijeha od strane njihovih šefova i popljuvani od strane tih političara koji su doveli do toga da je to za što se bore utopija. Jedini njihov benzin je bio poklič i nada malog građanina koji kao stijena trpi sve udarce, a nikako da pukne.
Počeli su od nule i stvorili su nešto što je za malo moglo biti svjetsko čudo. Ali, moglo je biti, na žalost. Kad sam shvatio da nije? Kad je Graham Poll produžio utakmicu na 8 minuta u Španjolskoj, a trebao je 5. «Šta je tebi, da tamo neka Bosna i Hercegovina pobijedi Španjolsku u Španjolskoj?! Bolan, pa oni nemaju niti predsjednika države, a niti državu, ratovali 5 godina i danas jedva da imaju šta jesti... oni da pobijede svjetsku silu?!» Kad sam vidio da Grk sudi u Beogradu. Pa bolje bi bilo da su Srbinu dali da sudi. Možda bi imao dostojanstva na tren prekinuti utakmicu (kako pravila nalažu) ako postoji sumnja da itko od navijača može izgubiti život, kad su zrakom odjekivale eksplozije; možda bi imao dostojanstva ne baš tako otvoreno prekidati sve akcije bezveznih gostiju; možda bi izvadio koji karton nakon šamaranja Bolića i Bartolovića, možda bi...
Možda bi nam ugled bio veći da nam ambasadori i konzuli znaju neki strani jezik, kako im to posao nalaže, da nam «predsjednici» nisu toliki glupani da nisu svojim siromaštvom opće kulture plod sprdnje svjetskih «kolega», da nam zemljom ne vlada strani diktator koji brani neki sporazum potpisan od strane redom ratnih zločinaca (recite mi jednu državu u kojoj i neko glupo Rješenje ima pravni validitet ukoliko je potpisan od strane osobe koja je sudski osuđena, a kamoli da je to Ustav jedne države), da nam...
Glupi su političari da bi znali da je najbrži put do tog zajedništva baš kroz sport i kulturu koje za protagoniste imaju najbolje primjere tog zajedništva. Pa tko to nije zapazio dlan na srcu i Grlića i Barbareza i Milenkovića dok je svirala bezrječita himna. Nisu ti isti političari koji u sport i kulturu ulažu koliko Saudijska Arabija ulaže u vatikanske muzeje. Jebe se njih!!! Važno je da imaju svoja vozila, svoje kućerine i svoje fotelje, a to što narod nema kruha, to je problem naroda. I Rimljani u svoj svojoj poganosti nisu davali kruha, ali jesu igara. Nama će i to oduzeti. Pogledaj košarku. Reprezentacija nam se komotno može zvati «Bosna Asa BiH team».
Ne mogu ništa drugo nego skinuti kapu Baki i njegovim borcima. Možda se izgubili na travnjaku, za mene ste pobjednici!!!
Autor: Vinko Mišković
cetvrtak, 13 listopad 2005
Utakmica Srbije i BiH u Beogradu najbolje je dočarala realnost bosanskohercegovačke svakodnevice i životnih uvjeta u kojima opstaju njeni građani. Jedanaestorica utopijskih boraca za pravdu uzalud su 90 minuta pokušavali tim istim građanima pokazati i dokazati da nije sve tako sivo kako se njima u njihovim životima čini. Međutim, slijed okolnosti, vanjski faktori i licemjernost stvarne zbilje bila je jača od želje, volje i htijenja jedanaestorice bh lavova.
Licemjerstvo te zbilje plod je dugogodišnjeg rada naših glupih i šupljeglavih političara, počevši od svih tročlanih Predsjedništava, pa do svih Premijera i njihovih ministara. Dok se u većini zemalja u politiku ide politizirati i kreirati, kod nas se u politiku ide bogatiti i baljezgati. Baljezgaju svi o zajedništvu, o pluralizmu, o modernom bratstvu i jedinstvu, a ispod stola prodaju banke, prodaju telekomunikacije, prodaju dušu inozemnim hijenama, odavajući sliku zemlje i nacije bez identiteta i definicije, kakvim nas te hijene i cio ostali svijet smatra. Dok oni zajedno ručaju i opijaju, Zeničanin ne može u Banja Luku, a da ne bude pretučen, Sarajlija umire u zatočeništvu cijeli rat, a onda se nađe u nečemu po imenu «Srpsko Sarajevo» gdje susreće iste one koji su ga bili zatočili kako bolje od njega žive; Mostarac gleda kako će dočekati sutra, dok mu prozor zamračuje mramorna zgradurina nekog preko jutra postalog tajkuna, i tako u nedogled.
Nađe se tamo neki utopist Slišković koji skupi nekolicinu učenika utopista i kaže im «haj'mo dokazati svima da može drugačije». Okupiše se podareni milijunima podsmijeha od strane njihovih šefova i popljuvani od strane tih političara koji su doveli do toga da je to za što se bore utopija. Jedini njihov benzin je bio poklič i nada malog građanina koji kao stijena trpi sve udarce, a nikako da pukne.
Počeli su od nule i stvorili su nešto što je za malo moglo biti svjetsko čudo. Ali, moglo je biti, na žalost. Kad sam shvatio da nije? Kad je Graham Poll produžio utakmicu na 8 minuta u Španjolskoj, a trebao je 5. «Šta je tebi, da tamo neka Bosna i Hercegovina pobijedi Španjolsku u Španjolskoj?! Bolan, pa oni nemaju niti predsjednika države, a niti državu, ratovali 5 godina i danas jedva da imaju šta jesti... oni da pobijede svjetsku silu?!» Kad sam vidio da Grk sudi u Beogradu. Pa bolje bi bilo da su Srbinu dali da sudi. Možda bi imao dostojanstva na tren prekinuti utakmicu (kako pravila nalažu) ako postoji sumnja da itko od navijača može izgubiti život, kad su zrakom odjekivale eksplozije; možda bi imao dostojanstva ne baš tako otvoreno prekidati sve akcije bezveznih gostiju; možda bi izvadio koji karton nakon šamaranja Bolića i Bartolovića, možda bi...
Možda bi nam ugled bio veći da nam ambasadori i konzuli znaju neki strani jezik, kako im to posao nalaže, da nam «predsjednici» nisu toliki glupani da nisu svojim siromaštvom opće kulture plod sprdnje svjetskih «kolega», da nam zemljom ne vlada strani diktator koji brani neki sporazum potpisan od strane redom ratnih zločinaca (recite mi jednu državu u kojoj i neko glupo Rješenje ima pravni validitet ukoliko je potpisan od strane osobe koja je sudski osuđena, a kamoli da je to Ustav jedne države), da nam...
Glupi su političari da bi znali da je najbrži put do tog zajedništva baš kroz sport i kulturu koje za protagoniste imaju najbolje primjere tog zajedništva. Pa tko to nije zapazio dlan na srcu i Grlića i Barbareza i Milenkovića dok je svirala bezrječita himna. Nisu ti isti političari koji u sport i kulturu ulažu koliko Saudijska Arabija ulaže u vatikanske muzeje. Jebe se njih!!! Važno je da imaju svoja vozila, svoje kućerine i svoje fotelje, a to što narod nema kruha, to je problem naroda. I Rimljani u svoj svojoj poganosti nisu davali kruha, ali jesu igara. Nama će i to oduzeti. Pogledaj košarku. Reprezentacija nam se komotno može zvati «Bosna Asa BiH team».
Ne mogu ništa drugo nego skinuti kapu Baki i njegovim borcima. Možda se izgubili na travnjaku, za mene ste pobjednici!!!
G
Guest
Guest
Bei uns wart ihr noch Willkommen.Sogar gehupt haben sie für euch...hehe.
G
Guest
Guest
Na das im Text: "Malo su nas peglali na Hrvatskoj granici, mada nismo kontali zasto jer smo samo u tranzitu, a sta cete glume ljudi Evropljene.Smile Tu smo vidjeli jedan zanimljiv par casnih sestara koje su picile prilicno brzo na svojim biciklima, tako im se podigao onaj plast pa gledajuci ih kako nestaju u daljini cinilo mi se kao da su Batman i Robin, pohitali u akciju. Hrvatsku smo prozujali gotovo neopazeno, radnici koji su krpili pojedine dionice autoputa dali su nam podrsku naravno i mi smo njima uzvratili sa par sirena " 