B0šNjAk
kշለjisռik
Slavenski jezici su podskupina Indoeuropskih jezika. Spadaju u podskupinu satem-jezika, zajedno s baltičkim jezicima (sa kojima su neposredni srodnici i tvore zajedničku granu, baltičko-slavensku), armenskim jezikom, indoiranskom skupinom jezika, anatolijskim ili luvo-hetitskim jezicima i toharskim jezicima.
Podjela slavenskih jezika
Zapadnoslavenski jezici
Ima 7 živih jezika i dva izumrla:
a. češko-slovački jezici (3)
a1. češki jezik (SIL oznaka: ces; ISO 639-1 oznaka: cs; ISO 639-2(B) oznaka, cze; ISO 639-2(T) oznaka: ces)
a2. slovački jezik (SIL oznaka: slk; ISO 639-1 oznaka: sk; ISO 639-2(B) oznaka: slo; ISO 639-2(T) oznaka: slk)
a3. knaanski jezik - izumrli židovsko-slavenski jezik (SIL oznaka: czk; ISO 639-2 oznaka: sla)†
b. lužičkosrpski jezici (2) (ISO 639-2 oznaka: wen)
b1. gornjolužičkosrpski jezik (SIL oznaka: hsb; ISO 639-2 oznaka: hsb)
b2. donjolužičkosrpski jezik (SIL oznaka: dsb; ISO 639-2 oznaka: dsb)
c. lehitski ili lehički (4)
c1. polabski jezik † (SIL oznaka: pox; ISO 639-2 oznaka: sla)
c2. kašupski jezik (SIL oznaka: csb; ISO 639-2 oznaka: csb)
dijalekti:slovinački dijalekt - izumro početkom 20. st.
c3. poljski jezik SIL oznaka: pol; ISO 639-1 oznaka, pl; ISO 639-2 oznaka, pol)
c4. šleski jezik SIL oznaka: szl
Istočnoslavenski jezici
4 priznata jezika:
a1. bjeloruski jezik 8.618.630 govornika (SIL oznaka: bel; ISO 639-1 oznaka: be; ISO 639-2 oznaka: bel)
a2. rusinski jezik 623.960 govornika (SIL oznaka: rue; ISO 639-2 oznaka: sla)
1. zapadnorusinski mikrojezik mikrojezik bez kodnog imena
a3. ruski jezik 143.553.950 govornika (SIL oznaka: rus; ISO 639-1 oznaka: ru; ISO 639-2 oznaka, rus)
a4. ukrajinski jezik 37.029.730 govornika (SIL oznaka: ukr; ISO 639-1 oznaka: uk; ISO 639-2 oznaka: ukr)
razni drugi govori
suržik - međujezik u Ukrajini
trasjanka - međujezik u Bjelorusiji
sibirski jezik - umjetni jezik, inačica ruskoga
Južnoslavenski jezici
7 priznatih jezika jedan u fazi dobivanja identifikatora
a1. bošnjački jezik 2.203.800 govornika (SIL oznaka: bos; ISO 639-1 oznaka: bs; ISO 639-2/3 oznaka: bos)
a2. bugarski jezik 9.097.220 govornika (SIL oznaka: bul; ISO 639-1 oznaka: bg; ISO 639-2 oznaka: bul)
a3. hrvatski jezik 5.546.590 govornika (SIL oznaka: hrv; ISO 639-1 oznaka: hr; ISO 639-2/3 oznaka: hrv)
a4. makedonski jezik, 2.113.170 govornika (SIL oznaka: mkd; ISO 639-1 oznaka: mk; ISO 639-2(B) oznaka: mac; ISO 639-2(T) oznaka: mkd) nepriznat u Grčkoj i Bugarskoj
a5. slovenski jezik 1.909.050 govornika (SIL oznaka: slv; ISO 639-1 oznaka: sl; ISO 639-2 oznaka: slv)
a6. srpski jezik 7.020.550 gvornika (SIL oznaka: srp; ISO 639-1 oznaka: sr; ISO 639-2/3 oznaka: srp)
a7. starocrkvenoslavenski - † (SIL oznaka: chu; ISO 639-1 oznaka: cu; ISO 639-2 oznaka: chu)
U fazi međunarodnog priznanja i doobivanja kodnog naziva
a1. crnogorski jezik, bez SIL-ove oznake. Službeni jezik Crne Gore.
Izumrli jezik:
a1. srpsko-hrvatski jezik† koji doista nikada nije ostvaren kao jedan standardni jezik jer su bez obzira na sve nasilne pokušaje unifikacije opstali standardni jezici hrvatski jezik i srpski jezik, čak i sam kontroverzni naziv jezika u bivšoj SFRJ nikada nije prihvaćen premda je ustavno bio služben. Od 1. rujna 2008. godine konačno je prestao postojati kodni naziv i ime za taj neostvareni i nepoželjni hibrid te od tada više ne postoji u međunarodnoj klasifikaciji. Još se ponegdje spominje jedino kao naziv za "srednjojužnoslavensku" skupinu jezika.
Historijski razvoj bosanskog jezika
Postanak i historijski razvoj standardnog jezika neke zajednice, u ovom slučaju nacionalne zajednice Bošnjaka, uveliko zavisi o samodefiniciji te zajednice, ili o profilu i vidu narodnosne kristalizacije. U slučaju bošnjačke nacije nekoliko činilaca je odigralo važnu ulogu:
* jezični temelj te zajednice je zapadnoštokavski idiom kakav se profilirao tokom 3 vijeka uoči osmanlijskog osvajanja
* uticaj islamsko-orijentalne kulture, te leksičkih osobina orijentalnih jezika (arapskog, turskog i perzijskog), snažno su obilježili bosanski jezik na različite načine u različitim vremenima
* relativna zakašnjelost nacionalne emancipacije Bošnjaka u odnosu na srpsku i hrvatsku imala je za posljedicu da se bosanski jezik, kao standardni jezik, ili propisani jezički sistem, sporo odvajao od "srpsko-hrvatske" jezične matrice, kakva je nametana u 20. vijeku
* za razliku od Hrvata i Srba, Bošnjaci su imali i jednu dosta značajnu prednost: jezičnodijalekatsku uravnoteženost. Posmatra li se jezičnodijalekatska situacija Srba, a pogotovo snažne regionalnodijalekatske centrifuglane tendencije u Hrvata, tada se može reći da je u dobroj mjeri nivelirana situacija u pogledu narječja kojim govore Bošnjaci, predstavljala pozitivan element za jezičnu unifikaciju.
Raspadom Jugoslavije i za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu otpočela je konačna standardizacija bosanskog jezika, i to u rječnicima Alije Isakovića, pravopisu Senahida Halilovića i gramatikama Dževada Jahića i Senahida Halilovića. Odlike bosanskog standardnog jezika su, po propisima tih djela, češća upotreba orijentalizama ("turcizmi" i "arabizmi") i očuvanje fonema "h" i "f" u izvjesnom broju riječi kao odraz posebnosti govora Bošnjaka.
Podjela slavenskih jezika
Zapadnoslavenski jezici
Ima 7 živih jezika i dva izumrla:
a. češko-slovački jezici (3)
a1. češki jezik (SIL oznaka: ces; ISO 639-1 oznaka: cs; ISO 639-2(B) oznaka, cze; ISO 639-2(T) oznaka: ces)
a2. slovački jezik (SIL oznaka: slk; ISO 639-1 oznaka: sk; ISO 639-2(B) oznaka: slo; ISO 639-2(T) oznaka: slk)
a3. knaanski jezik - izumrli židovsko-slavenski jezik (SIL oznaka: czk; ISO 639-2 oznaka: sla)†
b. lužičkosrpski jezici (2) (ISO 639-2 oznaka: wen)
b1. gornjolužičkosrpski jezik (SIL oznaka: hsb; ISO 639-2 oznaka: hsb)
b2. donjolužičkosrpski jezik (SIL oznaka: dsb; ISO 639-2 oznaka: dsb)
c. lehitski ili lehički (4)
c1. polabski jezik † (SIL oznaka: pox; ISO 639-2 oznaka: sla)
c2. kašupski jezik (SIL oznaka: csb; ISO 639-2 oznaka: csb)
dijalekti:slovinački dijalekt - izumro početkom 20. st.
c3. poljski jezik SIL oznaka: pol; ISO 639-1 oznaka, pl; ISO 639-2 oznaka, pol)
c4. šleski jezik SIL oznaka: szl
Istočnoslavenski jezici
4 priznata jezika:
a1. bjeloruski jezik 8.618.630 govornika (SIL oznaka: bel; ISO 639-1 oznaka: be; ISO 639-2 oznaka: bel)
a2. rusinski jezik 623.960 govornika (SIL oznaka: rue; ISO 639-2 oznaka: sla)
1. zapadnorusinski mikrojezik mikrojezik bez kodnog imena
a3. ruski jezik 143.553.950 govornika (SIL oznaka: rus; ISO 639-1 oznaka: ru; ISO 639-2 oznaka, rus)
a4. ukrajinski jezik 37.029.730 govornika (SIL oznaka: ukr; ISO 639-1 oznaka: uk; ISO 639-2 oznaka: ukr)
razni drugi govori
suržik - međujezik u Ukrajini
trasjanka - međujezik u Bjelorusiji
sibirski jezik - umjetni jezik, inačica ruskoga
Južnoslavenski jezici
7 priznatih jezika jedan u fazi dobivanja identifikatora
a1. bošnjački jezik 2.203.800 govornika (SIL oznaka: bos; ISO 639-1 oznaka: bs; ISO 639-2/3 oznaka: bos)
a2. bugarski jezik 9.097.220 govornika (SIL oznaka: bul; ISO 639-1 oznaka: bg; ISO 639-2 oznaka: bul)
a3. hrvatski jezik 5.546.590 govornika (SIL oznaka: hrv; ISO 639-1 oznaka: hr; ISO 639-2/3 oznaka: hrv)
a4. makedonski jezik, 2.113.170 govornika (SIL oznaka: mkd; ISO 639-1 oznaka: mk; ISO 639-2(B) oznaka: mac; ISO 639-2(T) oznaka: mkd) nepriznat u Grčkoj i Bugarskoj
a5. slovenski jezik 1.909.050 govornika (SIL oznaka: slv; ISO 639-1 oznaka: sl; ISO 639-2 oznaka: slv)
a6. srpski jezik 7.020.550 gvornika (SIL oznaka: srp; ISO 639-1 oznaka: sr; ISO 639-2/3 oznaka: srp)
a7. starocrkvenoslavenski - † (SIL oznaka: chu; ISO 639-1 oznaka: cu; ISO 639-2 oznaka: chu)
U fazi međunarodnog priznanja i doobivanja kodnog naziva
a1. crnogorski jezik, bez SIL-ove oznake. Službeni jezik Crne Gore.
Izumrli jezik:
a1. srpsko-hrvatski jezik† koji doista nikada nije ostvaren kao jedan standardni jezik jer su bez obzira na sve nasilne pokušaje unifikacije opstali standardni jezici hrvatski jezik i srpski jezik, čak i sam kontroverzni naziv jezika u bivšoj SFRJ nikada nije prihvaćen premda je ustavno bio služben. Od 1. rujna 2008. godine konačno je prestao postojati kodni naziv i ime za taj neostvareni i nepoželjni hibrid te od tada više ne postoji u međunarodnoj klasifikaciji. Još se ponegdje spominje jedino kao naziv za "srednjojužnoslavensku" skupinu jezika.
Historijski razvoj bosanskog jezika
Postanak i historijski razvoj standardnog jezika neke zajednice, u ovom slučaju nacionalne zajednice Bošnjaka, uveliko zavisi o samodefiniciji te zajednice, ili o profilu i vidu narodnosne kristalizacije. U slučaju bošnjačke nacije nekoliko činilaca je odigralo važnu ulogu:
* jezični temelj te zajednice je zapadnoštokavski idiom kakav se profilirao tokom 3 vijeka uoči osmanlijskog osvajanja
* uticaj islamsko-orijentalne kulture, te leksičkih osobina orijentalnih jezika (arapskog, turskog i perzijskog), snažno su obilježili bosanski jezik na različite načine u različitim vremenima
* relativna zakašnjelost nacionalne emancipacije Bošnjaka u odnosu na srpsku i hrvatsku imala je za posljedicu da se bosanski jezik, kao standardni jezik, ili propisani jezički sistem, sporo odvajao od "srpsko-hrvatske" jezične matrice, kakva je nametana u 20. vijeku
* za razliku od Hrvata i Srba, Bošnjaci su imali i jednu dosta značajnu prednost: jezičnodijalekatsku uravnoteženost. Posmatra li se jezičnodijalekatska situacija Srba, a pogotovo snažne regionalnodijalekatske centrifuglane tendencije u Hrvata, tada se može reći da je u dobroj mjeri nivelirana situacija u pogledu narječja kojim govore Bošnjaci, predstavljala pozitivan element za jezičnu unifikaciju.
Raspadom Jugoslavije i za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu otpočela je konačna standardizacija bosanskog jezika, i to u rječnicima Alije Isakovića, pravopisu Senahida Halilovića i gramatikama Dževada Jahića i Senahida Halilovića. Odlike bosanskog standardnog jezika su, po propisima tih djela, češća upotreba orijentalizama ("turcizmi" i "arabizmi") i očuvanje fonema "h" i "f" u izvjesnom broju riječi kao odraz posebnosti govora Bošnjaka.