Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Srpski heroji !!!

  • Ersteller Ersteller Gast829627
  • Erstellt am Erstellt am
MILUNKA SAVIĆ - SRPSKA JOVANKA ORLEANKA !

Nakon Prvog svetskog rata, zanemarena i od svih napuštena, penziju je radeći 20 godina kao pomoćna radnica, stekla u Državnoj hipotekarnoj banci. Ipak, odbila je ponudu da se preseli u Francusku i da dobija francusku vojnu penziju. Umesto toga, ona će izabrati da živi u Beogradu, ali ljudi su brzo zaboravili njene zasluge.Za vreme Drugog svetskog rata 10 meseci je zatočena u logoru Banjica.Prethodno je pred svoje tri ćerke bila teško pretučena. Posle dolaska komunista na vlast ona pada u potpuni zaborav, od kada se ona definitivno smatra za nepoželjnu osobu u svojoj sopstvenoj zemlji i biva primorana da živi život preživljavajući kao čistačica . Zbog pritužbi građana Beograda i jednog novinskog teksta koji je uzburkao javnost grad Beograd se smilovao i dodelio joj mali stan u kome je živela do svoje smrti 1973.

Umrla je u Beogradu 5. oktobra 1973.Sahranjena je na Novom groblju u aleji velikana uz najviše državne i vojne počasti.


Ranjena devet puta, rodila troje dece, ponizena, zaboravljena. Heroina, da, al koliko mi zao da je tako morala da doceka starost.
Drzavi trebaju heroji, al posle ih zaborave ili ih se stide.

Nek joj je laka crna zemlja.

*meni je lepa
 
444px-Sin%C4%91eli%C4%87_at_%C4%8Cegar_Hill.jpg


Stevan Sinđelić


Stevan Sinđelić war ein serbischer Wojwodenführer im Ersten Serbischen Aufstand. Wikipedia


Geboren: 1770, Svilajnac

Gestorben: 31. Mai 1809, Niš




Stevan Sinđelić wurde in Vojska in Pomoravlje geboren. Da sein Vater sehr früh verstarb, wurde der junge Stevan von seiner Mutter Sinđelija zwecks seiner Erziehung zum „Fürsten“ Petar geschickt. Als Fürsten wurden damals Anführer von Dörfern oder Dorfgemeinschaften genannt, die als Mittler zwischen der osmanischen Obrigkeit und der serbischen Bevölkerung dienten und zugleich für deren Abgaben verantwortlich waren. Dort musste er u.a. Kühe hüten, lernte aber zugleich einflussreiche Leute dieser Gegend kennen. Mit 21 kehrte er zurück zu seiner Mutter, die mittlerweile im Dorf Grabovac zum zweiten Mal geheiratet hatte. Er selbst heiratete kurz darauf Milunka, mit der er die Söhne Petar und Milan sowie die Tochter Tamanija hatte.
Bei den Vorbereitungen zum Aufstand wurde Karađorđe auf Sinđelić aufmerksam und vertraute ihm die Rekrutierung von Soldaten in Pomoravlje an. Im Unabhängigkeitskrieg Serbiens gegen das Osmanische Reich ragte er mit Mut, Kühnheit und Disziplin hervor. Er wurde zum Wojwoden von Pomoravlje ernannt und erhielt daraufhin eine größere Anzahl von Soldaten unter sein Kommando.
In der Schlacht von Čegar im Jahre 1809, als er die ausweglose Situation seiner von ursprünglich 3-4.000 auf etwa 900 Mann reduzierten Truppen sah, ergriff er eine Pistole und schoss damit in ein Pulverfass, welches eine Kettenreaktion auslöste. Durch die Explosionen kamen er und fast alle am Kampf teilnehmenden Soldaten zu Tode. Dadurch sollte eine Gefangennahme durch osmanische Truppen verhindert werden, bei der sicher war, dass die Aufständischen zu Tode gequält würden. Der osmanische Sultan Mahmud II. ließ daraufhin als Mahnmal gegen weitere Aufstände die Ćele Kula errichten.
Nach Stevan Sinđelić sind heute zahlreiche Straßen, Schulen, Krankenhäuser, Kasernen und Auszeichnungen benannt. Anders als andere serbische Wojwoden, die mitsamt ihren Männern geflohen waren, hielt er bis zuletzt die Stellungen, weswegen er für viele Serben als ein Sinnbild für Treue und Pflichterfüllung gilt. Anders als z.B. der Draufgänger Veljko Petrović galt er als ruhig und überlegend. Stevan Sinđelić wird zusammen mit Karađorđe und Veljko Petrović zu den drei großen Helden des Ersten Serbischen Aufstandes gerechnet.
 
der serbische General Jovan Divjak, der Sarajevo zu Zeiten der Belagerung verteidigte, sich heute für Waisenkinder einsetzt (natürlich für die aller Ethnien) und dem dieser lächerliche Versuch der serbischen Staatsanwaltschaft, ihn auszuliefern, nichts anhaben konnte.

Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.

Danke Buddha für Jovo.
Ein Held der Nation !

- - - Aktualisiert - - -

Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
 

Anhänge

    Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
[h=2]SRPSKI HEROJI - OKO SOKOLOVO[/h]

ZAPISI RATNIH DOBROVOLJACA
Jest - to sam ja, Dragutin Matić


Sad se o njemu sve zna: to je najpoznatiji ratni izvidjač u istoriji Srpske vojske. Oko Sokolovo. Pravo ime Dragutin Matić. Ratna fotografija je obilazila zemljinu kuglu. Služila je kao simbol odanosti vojnika ratnom zadatku radi odbrane Otadžbine, kao simbol koncetracije čoveka u opasnom vremenu - ratu, kao simbol budnosti, predanosti, ozbiljnosti u obavljanju ratnog zadatka...Kružila, kružila. Ulazila u ratne albume, krasila pozivnice za proslavu ratnih dogadjaja, bila nezamenljiv pratilac publikacija o teškim danima, velikim borbama, sjajnim pobedama srpske vojske, o tome da je ''srpski opanak spasao evropsku civilizaciju"...
A on, taj ratnik - Oko Sokolovo - nije ni znao da je snimak uspeo, da je fotograf - reporter preživeo, i da je njegov ratni lik ovekovečen. I tek posle pedeset godina od fotografisanja - ratnik vidi sebe. Iznenadi se, zanemi, zaćuti, filmskom brzinom kroz misli prolete ratni dani, drugovi, gladovanja, ranjavanja...
- Jest' - to sam ja. Zaista me slikao...
I priseća se da se oko njega, kad je posao na zadatak motao neki novinar, "šta li'", kako ga je slikao i otišao. Da, bilo je pre pedeset godina.



dragutin_matic.jpg



Dragutin Matić - Oko Sokolovo - rodjen je 10. januara 1888. godine u selu Kaletincu ispod litica Suve Planine. Najmladje je, šesto dete, siromašnih poljoprivrednika. Godine 1910. odlazi u vojsku, u tada najelitniji rod - konjicu, jer je iz porodice koja je gajila konje. Kao konjanik jahao je tik uz Princa Djordja Karadjordjevića. Kad je završio to vojevanje, 1912. godine, počinje rat sa Turcima za oslobodjenje južnih delova Otadžbine. Završismo sa Turcima "loše - crno" , prodje Kumanovska, prodje Bitoljska bitka. Ćekamo, veli, civilno odelo. Ali - opet ratna truba: rat sa Bugarima. I njih, reče, sredimo. Opet bez civilnog odela. Dolazi Prvi svetski rat - Cer, Kolubara, Albanija, Krf, Solun, Kajmakčalan, Gorničevska...
Ratnik se vraća tek 1919. godine svome slobodnom domu. Sin je imao godinu dana kada je tata krenuo u vojsku, sada je u 11. godini. Ne poznaju se. Ali - dug je odužen prema Otadžbini.
Ratniku Dragutinu Matiću podignut je veličanstveni spomenik na trgu ispred opstine Gadžin Han. Osveštao ga je vladika niski Irinej, bilo je vojnih počasti i drugih svečanosti, otkriven je 1998. godine u okviru proslave osamdestogodišnjice oslobodjenja Srbije''.
 
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.



Prije 13 godina, 30. maja 1993 godine na Trebevicu su poginuli heroji Prvog bataljona Prve brdske brigade. Nek im je rahmet i vjecna slava
 

Anhänge

    Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Zurück
Oben