10.aprila 1378
Blagočastivno i dostoljepno pohvaliti istin` noju vjeroju i željanoje slovo prinesti k`svojemu blagodjetelju,vladicje Hristu.Imže vsač`skaja s`tvorenja i javljenja biše na hvaloslovije Bož`stv`nago smotrenija.Ježe milosrdova o rode človč`scjem,jegože s`tvori v` prečisti obraz svojego Bož`stva.I dast jemu oblast i razum,jako biti jemu vsjemi zemlj`nimi jest`stvi i razumjeti i tvoriti sud i pravdu po srjede zemlje.Takožde že i mene,svojemu rabu,za milost svojego Bož`stva,darova,procisti mi otrasli blagosadnjej v` rode mojem.
I spodobi me sugubim vjencem,jako oboja vladić`stvija ispravljati mi,prveje ot isprva - v` blagodarovan`njej nam Zemlje Bosne.Potom,že Gospodu mojemu Bogu spodobl`šu me nasljedovati prjestol mojih prjeroditelj`,gospode srbske,za nje bo ti bjehu moji prjeroditeljije,v` zemlj`njem carstvje carstvovaše,i na nebesnoje carstvo preselili se.Mene že videštu zemlju prjeroditelj` mojih po njih ostavl`šu i ne imuštu svojego pastira.I idoh v` srbskuju zemlju,željaje i hote ukrjepiti prjestol roditelj` mojih.I tamo š`dšu mi,vjenčan bih Bogom darovanim mi vjencem na Kraljevstvo prjeroditelj mojih jako biti mi o Hriste Isuse blagovjernomu i Bogom postavljenomu Stefanu,Kralju Srbljem i Bosne i Pomoriju i Zapadnim stranam.I.potom,načeh s` Bogom kraljevati i praviti prestol srbskije zemlje,željaje padšaja sa v`zdvignuti i razoršaja se ukrjepiti.
I došadšu mi zemlje Pomorskije i tu priš`dšu pred slavni i dobronaročiti grad Dubrovnik,i tu izidoše pred Kraljevstvo mi vsepočteni vlastele Dubrovasci.s` vsakoju slavoju i č`stiju.
I upomenuše Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh,koje su imali s praroditelji Kraljevstva mi,z gospodom Bos`nskom...
U ovoj povelji Kralj Tvrtko potvrdjuje Dubrovcanima sve ugovore i privilegije ranijih Bosanskih vladara,proglasavajuci se nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune.Tvrtkovo proglasenje nosuiocem i srpske,pored Bosanske Krune,je bilo zasnovano,prije svega,na njegovom vojnom osvajanju znacajnog dijela Raske (Srbije),imajuci u vidu i cinjenicu da se Tvrtko suocava sa problemima pri postizanju medjunarodnog priznanja Bosanske Krune,te mu je u tome pogledu njegovo proglasenje nosiocem srpske,pored Bosanske Krune,znacajno olaksalo medjunarodno priznanje Bosanske Krune,Bosne kao Kraljevine i ustolicenje sebe kao Kralja.Pored vojnog zaposjedanja dijela Raske (Srbije),kao osnov za svoje proglasenje nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune,Tvrtko koristi svoj rodoslov,jer je jedna od njegovih baba (Jelisava),bila kci Raskoga Kralja Dragutina i Ugarske Princeze (katolkinje),te je po toj vrlo tankoj zenskoj liniji bio rodjak Urosu nejakom,i to tek u cetvrtom koljenu,a posto je Srbija (Raska) tada bila zemlja u rasulu,bez vladara,nije naisao na nikakvo znacajno protivljenje unutar Srbije.To nije nista neuobicajeno,jer su se i neki Madjarski vladari takodjer proglasavali nosiocima srpske,pored Madjarske Krune,u svrhu Madjarskih interesa,a ne srpskih,naravno.Tako se i Bosanski Kralj Tvrtko proglasava nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune,zbog Bosanskih interesa,a ne srpskih,naravno,jer ga nikada nije ni najmanje zanimalo da uspostavi potpunu vlast nad Srbijom/Raskom,njegovi ciljevi su bili potpuno drugaciji:medjunarodno priznanje Bosanske Krune,odnosno ustolicenje sebe kao Kralja i Bosne kao Kraljevine,te velika ekonomska dobit kroz ubiranje Mitrovdanskog prinosa koji su Dubrovcani placali nosiocu srpske krune,te poslije Tvrtkovog proglasenja nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune,taj novac ne ide u Srbiju,nego u Bosnu,dakle jedino sto je Tvrtka stvarno zanimalo bilo je dobrobit Bosne.
Literatura:
F. Miklošić : Monumenta CLXXXII