E
Emir
Guest
Krivaja obezvrijeđena za 313 miliona maraka
Dok teku prvi dani od registracije Krivaje 1884 i rok od 60 dana za eventualne žalbe, neminovno se nameće pitanje da li je zaista sudbina 1.900 radnika razlog da Federalna vlada "injektira" u privatiziranu firmu tridesetak miliona KM u narednih sedam godina, da promijeni čak i zakone da bi dovela preduzeće u povoljan položaj...
Zbog toga su mnogi prerađivači drveta već najavili žalbe Konkurencijskom vijeću BiH i Ustavnom sudu.
Odgovor Suda
Općinski sud Zenica nam je u pismenom odgovoru na naš upit potvrdio da je Krivaju 1884 registrirao sudija Ramo Ljevaković, za kojeg je ranije Kantonalni sud donio odluku o izuzeću iz predmeta. Vrhovni sud Federacije BiH, u svojoj odluci, ranije je prenio nadležnost za registraciju na Općinski sud u Tuzli.
- Prijava za registraciju Krivaje 1884 koju smo primili 5. oktobra (broj 043-0-Reg-10-001463) novi je predmet na koji se ne odnosi odluka o izuzeću sudije. Općinski sud u Zenici mjesno je nadležan za registraciju jer se odluka Vrhovnog suda kojom je usvojen prijedlog ne može odnositi na ovaj postupak - odgovoreno nam je na naš upit.
Iz dopisa Suda saznajemo i da su, za razliku od prethodne četiri neuspješne registracije, gdje je priložen nalaz revizorske kuće Rebalans iz Tešnja, ovaj put osnivači Krivaje 1884 konačno postupili po zakonu i priložili nalaz ovlaštenog sudskog vještaka, a ne revizorske kuće. Bilo bi smiješno da nije žalosno kada smo utvrdili da se vještak iz Zenice Vitomir Tošanović navodi i kao vlasnik Rebalansa.
Vještak Tošanović, baš kao i ranije njegova revizorska kuća, napravili su nalaz "prilagođen zahtjevima Federalne vlade", po kojima je, da bi odnos privatnika Mujanovića i državne Krivaje bio 70-30, trebalo obezvrijediti Krivaju. To je učinjeno tako što je procijenjen gubitak i obaveze Krivaje tako da se u odnosu na ukupnu vrijednost hiljada dunuma zemljišta, milionski vrijednih mašina, objekata u više gradova, kada se sve sabere i oduzme, dođe do apsurda da cijela kompanija vrijedi mizernih 4,2 miliona KM.
Prema Statutu Krivaje, osnovna vrijednost firme na kraju 2006. iznosila je 317,8 miliona KM. Nepune tri godine kasnije procijenjena je na 4,2 miliona KM! Iz nalaza vještaka vidimo, naprimjer, da sva vozila preduzeća vrijede 212.000 KM, iako samo jedan (od stotina) njen kamion vrijedi toliko.
Zanimljivo je i da je, iako država u novoj Krivaji 1884 ima 30 posto vlasništva, Ismet Mujanović, jedan od trojice braće koji su do prije nekoliko godina isključivo trgovali prehrambenim proizvodima, postao "direktor bez ograničenja u ovlaštenjima".
Može i za marku
Nova Krivaja registrirana je i za lov, ribolov, trgovinu i uvoz prehrambenih artikala, hotelijerstvo, trgovinu automobilima, te svim mogućim i nemogućim artiklima.
Proizvodnja je svedena na sadašnju djelatnost Krivaje, dok je većina registracije istovjetna djelatnosti drugih firmi braće Mujanović u Zavidovićima i okolini.
Na kraju, nije sporno da se firma u gubicima proda (zajedno s gubicima i dugovima) nekom poduzetniku i za jednu marku. Međutim, sudeći po potezima koje vode Vahid Hećo i Mustafa Mujezinović posljednjih mjeseci, što je na kraju ovjereno i Aneksom Ugovora o novoj Krivaji, dugovi ostaju Federaciji, a firma, bar u papirima, trojici privatnika.
Slučaj hotela "Kristal"
Generalni direktor državne Krivaje Nurija Prijić svojom izjavom (GD-195/08 od 5. 3. 2008.) potvrdio je da je hotel "Kristal" dat pod hipoteku radi dobivanja kredita. No, IP Krivaja se obavezala da će izmiriti eventualne obaveze prema korisniku hipoteke ako ne uspije u parnici. Time je Prijić poklonio hotel braći Mujanović, a dugove Federaciji.
Početna cijena hotela u maloj privatizaciji iznosila je četiri miliona KM, tek 200.000 manje nego što su dva-tri mjeseca kasnije Mujanovićima prodati i hotel i dvadesetak pogona, lakirnica, vozila, kranovi, sa mašinama, zgradama, zemljištem u BiH i inozemstvu.
Dok teku prvi dani od registracije Krivaje 1884 i rok od 60 dana za eventualne žalbe, neminovno se nameće pitanje da li je zaista sudbina 1.900 radnika razlog da Federalna vlada "injektira" u privatiziranu firmu tridesetak miliona KM u narednih sedam godina, da promijeni čak i zakone da bi dovela preduzeće u povoljan položaj...
Zbog toga su mnogi prerađivači drveta već najavili žalbe Konkurencijskom vijeću BiH i Ustavnom sudu.
Odgovor Suda
Općinski sud Zenica nam je u pismenom odgovoru na naš upit potvrdio da je Krivaju 1884 registrirao sudija Ramo Ljevaković, za kojeg je ranije Kantonalni sud donio odluku o izuzeću iz predmeta. Vrhovni sud Federacije BiH, u svojoj odluci, ranije je prenio nadležnost za registraciju na Općinski sud u Tuzli.
- Prijava za registraciju Krivaje 1884 koju smo primili 5. oktobra (broj 043-0-Reg-10-001463) novi je predmet na koji se ne odnosi odluka o izuzeću sudije. Općinski sud u Zenici mjesno je nadležan za registraciju jer se odluka Vrhovnog suda kojom je usvojen prijedlog ne može odnositi na ovaj postupak - odgovoreno nam je na naš upit.
Iz dopisa Suda saznajemo i da su, za razliku od prethodne četiri neuspješne registracije, gdje je priložen nalaz revizorske kuće Rebalans iz Tešnja, ovaj put osnivači Krivaje 1884 konačno postupili po zakonu i priložili nalaz ovlaštenog sudskog vještaka, a ne revizorske kuće. Bilo bi smiješno da nije žalosno kada smo utvrdili da se vještak iz Zenice Vitomir Tošanović navodi i kao vlasnik Rebalansa.
Vještak Tošanović, baš kao i ranije njegova revizorska kuća, napravili su nalaz "prilagođen zahtjevima Federalne vlade", po kojima je, da bi odnos privatnika Mujanovića i državne Krivaje bio 70-30, trebalo obezvrijediti Krivaju. To je učinjeno tako što je procijenjen gubitak i obaveze Krivaje tako da se u odnosu na ukupnu vrijednost hiljada dunuma zemljišta, milionski vrijednih mašina, objekata u više gradova, kada se sve sabere i oduzme, dođe do apsurda da cijela kompanija vrijedi mizernih 4,2 miliona KM.
Prema Statutu Krivaje, osnovna vrijednost firme na kraju 2006. iznosila je 317,8 miliona KM. Nepune tri godine kasnije procijenjena je na 4,2 miliona KM! Iz nalaza vještaka vidimo, naprimjer, da sva vozila preduzeća vrijede 212.000 KM, iako samo jedan (od stotina) njen kamion vrijedi toliko.
Zanimljivo je i da je, iako država u novoj Krivaji 1884 ima 30 posto vlasništva, Ismet Mujanović, jedan od trojice braće koji su do prije nekoliko godina isključivo trgovali prehrambenim proizvodima, postao "direktor bez ograničenja u ovlaštenjima".
Može i za marku
Nova Krivaja registrirana je i za lov, ribolov, trgovinu i uvoz prehrambenih artikala, hotelijerstvo, trgovinu automobilima, te svim mogućim i nemogućim artiklima.
Proizvodnja je svedena na sadašnju djelatnost Krivaje, dok je većina registracije istovjetna djelatnosti drugih firmi braće Mujanović u Zavidovićima i okolini.
Na kraju, nije sporno da se firma u gubicima proda (zajedno s gubicima i dugovima) nekom poduzetniku i za jednu marku. Međutim, sudeći po potezima koje vode Vahid Hećo i Mustafa Mujezinović posljednjih mjeseci, što je na kraju ovjereno i Aneksom Ugovora o novoj Krivaji, dugovi ostaju Federaciji, a firma, bar u papirima, trojici privatnika.
Slučaj hotela "Kristal"
Generalni direktor državne Krivaje Nurija Prijić svojom izjavom (GD-195/08 od 5. 3. 2008.) potvrdio je da je hotel "Kristal" dat pod hipoteku radi dobivanja kredita. No, IP Krivaja se obavezala da će izmiriti eventualne obaveze prema korisniku hipoteke ako ne uspije u parnici. Time je Prijić poklonio hotel braći Mujanović, a dugove Federaciji.
Početna cijena hotela u maloj privatizaciji iznosila je četiri miliona KM, tek 200.000 manje nego što su dva-tri mjeseca kasnije Mujanovićima prodati i hotel i dvadesetak pogona, lakirnica, vozila, kranovi, sa mašinama, zgradama, zemljištem u BiH i inozemstvu.
