Ivo2 schrieb:
Wo steht irgendwas über den Faschismus in Serbien, welches hier das Thema ist und nicht Pavelic oder die Ustasa.
ahhhhhh....
Na dann lies mal das hier, was "Pogledi" ueber den Faschismus in Serbien schreibt...
-------------------------------
LjOTICEVCI
(Iz knjige Miloslava Samardzica "General Draza Mihailovic i opsta istorija cetnickog pokreta")
Pod Nedicevom komandom, doduse vise formalno, nalazile su se i oruzane formacije pokreta "Zbor" Dimitrija Ljotica, tzv. ljoticevci ("Srpski dobrovoljacki korpus"). "Zbor" je bio profasisticki pokret i jos pre rata je odrzavao veze sa Hitlerovom Nacionalsocijalistickom partijom. Ideoloski, program "Zbora" podseca na ideje Benita Musolinija: trazi ukidanje svih politickih stranaka i obrazovanje parlamenta od predstavnika pojedinih staleza (zemljoradnika, lekara, advokata...) srazmerno njihovom ucescu u broju stanovnika. "Zbor" je ucestvovao na izborima 1935. i 1938. godine, ali dobio je tako malo glasova da ni njegov predsednik nije usao u parlament. Medjutim, znacaj ljoticevaca, kao nemackih ljudi od poverenja, naglo raste sa okupacijom Srbije, svejedno sto Ljotic nije uzeo ni jednu funkciju u okupacionoj upravi, nego je delovao iz senke. Prema Predragu Ivanovicu, piscu knjige "Ko su ljoticevci", Dimitrije Ljotic i Nemci nisu ispostovali treci uslov pod kojim se Nedic prihvatio polozaja predsednika "srpske vlade". Bila je to mogucnost da u slucaju potrebe obrazuje oruzanu silu od 50.000 ljudi radi zavodjenja reda u Srbiji. Vec dva dana po formiranju vlade, 31. avgusta 1941, general Nedic je od Nemaca zatrazio odobrenje o obrazovanju vojske od 30.000 ljudi, ali oni su odgovorili da toliki broj nece biti potreban posto "Zbor" organizuje odrede od svojih dobrovoljaca. Za razliku od nedicevaca, ljoticevci su u potpunosti bili na sledovanju nemacke vojske.35
U poverljivom izvestaju nemackog komandanta Srbije komandi Jugoistoka od 7. marta 1943. godine, o ljoticevcima se kaze:
"Pokret "Zbor" predstavlja jednu vrstu nacionalsocijalisticke partije, koju je, kratko vreme po preuzimanju vlasti u Rajhu, formirao izvesni Ljotic i vodi je do sada. Njena nacela su: borba protiv slobodnih zidara, protiv Jevreja, protiv komunista, protiv zapadnjackog kapitalizma i njegovih oblika dotrajalosti. Njihovi spoljnopoliticki ciljevi su: tesno povezivanje uz Nemacku jedne nezavisne Srbije, koja se ogranicava na svoje nacionalne osnove...
U svojim poslednjim naredjenjima Draza Mihailovic je borbu protiv Srpskog dobrovoljackog korpusa stavio ispred borbe protiv nemackog Vermahta...
Svrha Srpskog dobrovoljackog korpusa (je u) iskoriscavanju onih snaga srpskog naroda koje u ideoloskom smislu stoje najblize nacionalsocijalizmu i koje isceljenje Srbije vide u zajednickom putu s Nemackom. Dobrovoljci su jedine srpske snage koje se istovremeno mogu angazovati i protiv komunista i Draze Mihailovica."36
U prvoj tacki ljoticevske zakletve govori se o "vernoj sluzbi srpskom narodu", ali se vec iz stavke dva vidi njihov ratni cilj: "Sve one koji spolja ili iznutra narusavaju miran zivot gradjana, narocito komuniste i pripadnike Draze Mihailovica, nemilosrdno cu tuci u borbi i dati, ako ustreba, i svoj zivot."37
Mada se njihova propaganda, kao uostalom i nemacka, jer je to bilo prihvatljivije masama, najvise usmeravala protiv komunista, ljoticevci su se ipak vise borili protiv cetnika, pre svega zato sto tokom veceg dela rata u Srbiji nije ni bilo vecih komunistickih jedinica.
Ljoticevskim korpusom je komandovao bivsi jugoslovenski pukovnik - a ranije austrougarski oficir - Kosta Musicki. Ljotic je kasnije unapredio Musickog u cin generala. Posto je pridobio samo manji broj aktivnih oficira, Ljotic je dodeljivao cinove aktivistima "Zbora", od kojih je najpoznatiji Marisav Petrovic. Ovakve komandante Drazini oficiri nazivali su "stuka oficirima", dok su za ljoticevce cesto koristili termin "krdzalije" (prema arnautskim pljackaskim bandama, koje su Turci upotrebljavali kao svoje pomocne odrede).
Sveukupno, Dimitrije Ljotic je leta 1943. godine imao 3.200 vojnika,38 svrstanih u cetiri bataljona. Kasnije je formiran i peti bataljon, pa je i brojno stanje ljoticevaca povecano. U poslednjoj fazi rata bataljoni se preimenuju u pukove. Cetiri puka bila su pod komandom nemacke 104. lovacke divizije, a jedan pod komandom 1. carskog bugarskog okupacionog korpusa.
Ljoticev korpus je, dakle, imao brojno stanje kao i jedan od vecih cetnickih korpusa. Ali, dok je na primer major Dragutin Keserovic uvek mogao da racuna na svih 3-5.000 vojnika svog Rasinskog korpusa, sa Ljoticem to nije bio slucaj. Naime, Nemci su rasporedili ljoticevce po raznim krajevima, jer su im ovi, jedini Srbi od poverenja, svugde bili potrebni kao tumaci, poznavaoci terena i domacih prilika, i sl. Borbena vrednost ljoticevaca bila je mala i zbog mesanja partijske sa vojnom organizacijom. Sam Ljotic, mada je imao cin pukovnika, nije ucestvovao u borbama, ni u ovom ni u prethodnim ratovima (bio je bolnicar). Istorija ne belezi ni jednu bitku ljoticevaca. Bez Nemaca pored sebe, vodili su samo manje borbe. A zajedno sa Nemcima najvece su sledeca tri njihove borbe: septembra 1943. kod Sece Reke protiv Crnogorske cetnicke brigade (doziveli su tezak poraz), krajem februara 1944. protiv Gorske kraljeve garde kod Topole (takodje su porazeni) i marta iste godine na Ibru protiv komunista (i jedni i drugi tvrde da su pobedili).
Tako, sa vojne tacke gledista ljoticevci nisu bili znacajan faktor. Medjutim, cetnicima su naneli mnogo zla, sto potkazivanjem Nemcima, sto cinjenjem svirepih zlocina. Jedan od njihovih najvecih zlocina je ubistvo Simke Miletic, majke majora Dragoslava Racica, u selu Godacica ispod Gledica leta 1944. godine. Simka nije htela da bezi zajedno sa ukucanima, rekavsi da ni jedna vojska ne dira babe. Ljoticevci su je surovo pretukli i posle nekoliko dana je preminula.39 Saradnja cetnika sa ljoticevcima, kao na primer sa nedicevcima, nije bila moguca zbog njihove fanaticne vere u Hitlera.
Dimitrije Ljotic je do kraja zivota verovao u nemacku pobedu, sto se vidi iz njegovog clanka "Novi rat", objavljenog u zvanicnom listu "Zbora" "Nasa borba" 7. aprila 1945. godine (poginuo je u saobracajnoj nesreci u Sloveniji, istog meseca). U tom clanku vodja "Zbora" je predlagao Nemcima da povedu gerilski rat na svojoj teritoriji, to jest da se bore do poslednjeg:
"Nemacka ne moze da polozi oruzje, ona mora da se bori i ona ce se boriti pri cemu ce da provodi i razvije principe nove strategije, one cije su se konture ukazale od 1941. godine u Jugoslaviji. Uslovi, vrlo povoljni, za to postoje, a prvi je uslov da ima ko hoce da se bori. Prvo mora postojati vodjstvo koje hoce da se bori. Takvo vodjstvo Nemacka ima i u to niko ne moze sumnjati..."40
U clanku "Iza tmastih oblaka sija zlatno Bozije sunce", objavljenom u slavu Hitlerove okupacije Cehoslovacke 1939. godine, Ljotic ovako opisuje vodju Treceg rajha:
"Hitler je orudje Promisla Bozijeg. Ali orudje koje se vec vise zaustaviti ne moze do potpunog ispunjenja postavljenog mu zadatka..."41
NAPOMENE
35 Opsirnije: P. Ivanovic, Ko su ljoticevci.
36 i 37 Zbornik dokumenata, tom XII, knjiga 3, 146-149.
38 Zbornik dokumenata, tom XII, knjiga 3, 147.
39 Prema svedocenju autoru u porodici Miletic.
40 Nasa borba, 7. april 1945.
41 P. Ivanovic, Ko su ljoticevci, 34.
http://www.pogledi.co.yu/nedic_ljotic/ljotic.php
-----------------------------