hatte ich bereits im pf gepostet. aus dem forum der srpska radikalna stranka. ansichten eines neo-ljoticevac über draza und den ravno gorski pokret:
Primecujem da neki ucesnici foruma smatraju istinske srpske velicine izdajnicima, a tipove sumnjivog morala i ideja - junacima. Stanoje i Orfej pokazuju neke manjkavosti u poznavanju stvari na koje moram ukazati.
Kapitulacija Jugoslavije 1941. i okupacija
Kapitulacija neke zemlje nije nekakva haoticna pojava, vec je medjunarodno-pravno regulisan pojam. Potpisivanje kapitulacije je prihvatanje nekog dokumenta koji regulise obaveze, ali i prava. PO konvencijama koje regulisu kapitulaciju, nije dozvoljeno suspendovati vise od 30% zakona okupirane zemlje i uzeti vise od 30% nacionalnog proizvoda. Za vreme okupacije, civilna vlast je bila nasa, sudovi su izricali presude "U ime Kralja". Srbijom je administrirala "komesarska uprava", kao privremeno resenje. Potpisivanjem kapitulacije, vojska Kraljevine Jugoslavije bila je rasformirana. Drazini cetnici, samozvana JVuO, nisu bili "regularna vojska", vec ustanici koji nisu priznavali kapitulaciju.
Draza i Ljotic
Draza je bio covek prosecnih vojnickih i politickih sposobnosti. Istorijska zbivanja u koje se upleo daleko su prevazilazila njegove sposobnosti da iz istih nadje izlaz. Sa druge strane, Ljotic je bio izrazito ostroumniji od Draze, bolje je razumeo svetsku politiku i politicka kretanja. Da je Draza vise slusao Ljotica, bolje bi prosao. Drazina glupava ideja da pred kraj rata ode u Bosnu i tamo saceka saveznicko iskrcavanje pokazuje da Draza zaista nije razumeo sta se oko njega desava i koji je ishod dogadjaja u kojima se nalazi.
Tacno je da Draza nije voleo Ljotica. Jedan od razloga bilo je Ljoticevo otvoreno kritikovanje nacina i metoda cetnickog "ustanka", jer je u njemu prepoznao cinjenicu da srpskom narodu u to vreme (pocetkom okupacije, 1941. godine), takav ustanak nece nista doneti osim bespotrebnih stradanja, dok ce jedini koji ce iz toga izvuci korist biti komunisti. I zaista, Drazin ustanak je dao snazan vetar u jedra upravo komunistima, cije ideje i motivi nisu bili ni patriotski ni nacionalnog usmerenja. da nije bilo cetnicko-komunistickog divljanja, Srbija bi bila samo jedna od okupiranih drzava u kojoj se ne bi desavalo nista strasno.
Sumanuti "ustanak" 1941. i njegove posledice
Cetnicki i partizanski "ustanci" 1941. bili su potpuno nepotrebna i besmislena avantura, srpsko-srpski gradjanski rat koji je kostao zivota 25.000 Srba (20.000 su Nemci streljali u odmazdama, a oko 5000 je stradalo u medjusobnim obracunima partizana i cetnika). Zbog "ustanka" u Srbiji, Hitler licno je 16. septembra 1941. doneo cuvenu "Naredbu o represalijama", koja je podrazumevala streljanje 100 ljudi za ubijenog Nemca. Sa druge strane, poginulo je ravno 160 Nemaca. Da li takav ucinak opravdava tolika stradanja? Kakve su koristi imali Srbi od svega toga?
Drazin "ustanak" nije imao ni idejne ni politicke snage da se odupre komunistickoj revoluciji. Ljotic je to znao i na to ukazivao Drazi. Ljotic je bio za energican obracun sa komunistima i gusenje ustanka, a Drazino delovanje je samo pomagalo komunistima. Draza i cetnici su rat izgubili ne zbog Cercila, vec zbog svoje nesposobnosti, bezidejnosti i nedostataka politicke snage. Kada je Cercil video da od cetnika nema nikakve vajde, okrenuo se komunistima i za to je kriv Draza, a ne Cercil. Mastanje o tome sta bi bilo da je Draza pobedio nema smisla, jer kako je radio, Draza nije imao teoretske sanse da pobedi. ali, nije problem njegova licna sudbila, vec sudbina naroda i srpskih glava koje je on svojim nakaradnim delovanjem vezao za svoju sudbinu.
"Nojhauzenov plan" - najopasnija posledica "ustanka"
Zbog nemira u Srbiji, nemacki general Nojhauzen je Hitleru predlozio mere kojima bi se "ustanak" ugusio. Po tom cuvenom "Nojhauzenovom" planu, Srbija ne bi bila pravni subjekt, vec bi bila podeljena izmedju NDH, Madjarske, Bugarske i Albanije, dok bi Nemci samo zadrzali upravu nad Beogradom. Ustase, balisti i ostali su jedva docekali takvu ideju dajuci garancije da se nemiri u Srbiji biti uguseni za 48 sati, samo da ih Nemci u Srbiju puste. Razmere takvog stradanja ne smem ni da zamislim.
Sta je uradio Ljotic?
Videvsi opasnost od cetnicko-komunistickog ludila, Ljotic je uspeo da obori nesposobnu "komesarsku upravu" i da svojim delovanjem privoli Nemce da nam dozvole formiranje vlade, sa daleko vecim mogucnostima. Predlozio je da predsednik vlade bude Milan Nedic, kao licnost od velikog ugleda, postenja i autoriteta. Nedic prvo nije hteo da prihvati ovu obavezu, ali su ga Nemci ucenili da ako ga ne prihvati i ako ne smiri stanje u Srbiji, da ce da puste ustase i baliste, pa nek oni po Srbiji prave reda. Nedic je napravio svesnu zrtvu, Iako je znao da ce prihvatanjem mesta predsednika vlade stradati bez obzira kako se rat zavrsi, prihvatio se tog strasnog bremena, iako sam od toga nije imao nikakve koristi i otklonio opasnost od Srbije. Nedic je tada imao 65 godina, bio je solunski junak, bio je castan oficir. Ne vidim onda zbog cega je Draza koji je mnogo doprineo u izazivanju takvog stanja - "oslobodilac", a Ljotic i Nedic koji su spasili hiljade srpskih glava - "kvislinzi"?
- Draza je bio nesposobni politicki diletant i slepac, koji se jednostavno zatekao u dogadjajima koje nije mogao ni da razume, a kamoli da razmrsi i da u skladu sa time, pravilne odluke donese. Kako je mislio i sta je radio, tako je i prosao. Narocito je zalosno sto Draza nije znao osnovne stvari o komunistima, potpuno ih nije razumeo.
- Dalekovidost nije osobina zbog koje bi narod pre prisao jednom coveku nego drugom. Razlog zasto je Draza bio popularniji od Ljotica u narodu nije u nekoj "visokoj" ideologiji, vec u prostoj cinjenici sto je Ljotic od svojih sledbenika zahtevao beskompromisnu borbu za ideju, disciplinu, zrtvu, velika pregnuca, moralnu cistotu, dok je Drazin program bio obican banditizam.
- Danas kad citas Ljoticeve tekstove iz 30-tih godina, mislices da je u pitanju savremeni politicki analiticar. Njegovi tekstovi su mozda aktuelniji nego u vreme kada su napisani. Ljotic je politicki genije, jedan od retkih srpskih politicara koji su uspeli da proniknu u sustinu svetskih zbivanja i politickih procesa. Posle despota Stefana Lazarevica, Ljotic je srpski politicar sa najdubljom politickom vizijom. Draza prema Ljoticu je kao djak prvak koji stoji pred profesorom!