eto vidis...svako ce svoju intepretaciju:
Kada je policija opkolila odmetnike, pukovnik Stojanovic pozvao je Azema Bejtu da se predaju ali umesto odgovora dobili su metke.Naredjena je paljba.Ceo dan i noc su trajale borbe.Selo je bilo razruseno do temelja i oko 125 mrtvih odmetnika.Azema Bejtu nisu pronasli.
Tek mnogo godina kasnije saznalo se da ga je iz obruca srpske vojske spasla njegova zena i "ratna" drugarica Cerima,zvana SOTA GALICA .Tesko ranjen,na putu je umro a telo mu je baceno u jedno jamu u selu Prcevu.Svi odmetnici koji su uspeli da se spasu,zakleli su se tada da njegov grob nikada nece odati.
Odali su ga 1971. kada su navodno njegove kosti pronadjene a on proglasen siptarskim nacionalnim "herojem".Sota Galica nastavila je posao svoga muza.Napadala je Srbe gde god je stigla ,ubijala,odsecala usi po cemu je njen muz bio poznat,a onda je jednog dana ,kako je ostalo u narodnom pamcenju, uhvatila na planini Mokri,sestoro srpske dece,cobancica, vezala ih i zalozila vatru.
Dok su deca vristala umiruci u stravicnim mukama,ona je oko vatre igrala samrtnu igru,pevajuci iz sveg glasa: "Sote,mori sote,sote masala,davno zalim, sote mori,da te igram ja".
Decenijama je zvuk ove pesme u koju su utkani krici stradale srpske dece veselo odzvanjao Srbijom.Sada ga je sve manje.Istorija ga je konacno obelodanila jezivu pricu o njenom nastanku."