Dobro pitanje Bambi. Cobra je vec napisao, nije samo rijec o zaradi. Svi koji smo vani imali smo neke svoje razloge za odlazak (dal' ekonomske, dal' politicke ili nesto trece) koji su nam u datom momentu bili presudni za donosenje odluke. Ovisno o razlozima odlaska smo i planirali gdje idemo, sto zelimo postici odlaskom i ako se uopste zelimo vratiti, nakon koliko vremena to mislimo uciniti. Moja odluka tada o odlasku je bila definitivna, trazio sam apsolutnu promjenu nakon rata (sve do 1995/1996 zivio sam dolje), sto je vjerovatno razlog zbog kojeg sam svoj zivot usmjerio prema tome cilju i mislim da sam u tome uglavnom uspio jer o povratku za sada ne razmisljam. Vjerujem da pri donosenju odluka svi prvo razmisljamo o tome kako ce one utjecati na nasu djecu i kako ce neka buduca promjena prebivalista utjecati na njih. Ono podsvjesno, sebicno "ja" vise ne postoji, jer to "ja" ukljucuje i moju djecu, uzu i do nekog stupnja i siru porodicu - barem ja tako gledam. U rodnom kraju nema posla, nema mladih vise, porusene kuce, tj. pustos prava, tako da ta opcija nema niti smisla. Naravno za puno gastosa je "romanticna" slika, kada budu isli u penziju, da "zadnje" dane uzivaju u svom zavicaju, ali nikada neznas sta ti zivot sve sprema.
