Anto Nobilo, poznati hrvatski odvjetnik, dobar poznavatelj prilika u Haškom tribunalu i branitelj generala HVO-a Tihomira Blaškića, ranije je za agenciju Anadolija u više navrata iznio uvjerenje da će Hrvatska u Hagu biti proglašena agresorom na BiH. Isticao je da je situacija ozbiljna i da će presuda proizvesti šok i biti ''vrlo loša za Hrvatsku''.
"Tamo neće pisati izrijekom agresija, jer u međunarodnom pravu u Haškom tribunalu nije tretiran agresorski rat kao kazneno djelo. Ali, ako imate kvalifikaciju međunarodnog oružanog sukoba, koji se vodio u Bosni i Hercegovini, između Hrvata i Bošnjaka, a u kojem je Hrvatska učestvovala. Onda je nedvojbeno da je Hrvatska bila agresor čim je ratovala u BiH. Zbog toga sam ja apsolutno siguran da će to tako biti", kazao je Nobilo za agenciju Anadolija.
Jedan od ključnih dokaza agresorske uloge Hrvatske u BiH su, kako ukazuju povjesničari i istraživči, na stotine stranica stenograma razgovora snimljenih u kabinetu hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana tokom 90-tih godina prošlog stoljeća, a koje je sam hrvatski predsjednik dao snimiti ''iz povijesnih razloga''. Ti stenogrami su korišteni kao dokaz i u Haškom tribunalu.
Tako se otkriva da je Tuđman, suprotno mišljenjima kako je bošnjačko-hrvatski sukob splet nesretnih okolnost tokom rata u BiH, još u prvoj polovici 1991. godine računao na dijelove BiH.
"I, prema tome, i sa našeg gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji i problem, postoji potreba da se riješi u svojoj biti, je li... Jer je uspostavljanje Bosne, granica BiH poslije Drugog svjetskog rata jeste povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća. Rješenje se nalazi u razgraničenju (unutar) BiH. Mislim da ćemo postići zbog toga što to odgovara i Srbiji i Hrvatskoj, podjednako, a što muslimanska komponenta, zapravo i nema drugog izlaza nego da prihvati to rješenje", govorio je Tuđman, dvije godine prije početka tragičnih događaja koji će kulminirati stravičnim zločinima.
Tuđman je o operacijama Hrvatske vojske (HV) u BiH otvoreno govorio na sastanku sa ministrom odbrane Hrvatske Gojkom Šuškom, načelnikom Glavnog štaba Oružanih snaga RH, generalnom Jankom Bobetkom i saradnicima u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu 22. oktobra 1993. godine.
"Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku da pruže našu pomoć i angažiraju se u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa. Od tada pa nadalje, vođene su te operacije i imali smo stanoviti uspjeh. Ali, ta zadaća sasvim nije do kraja izvršena… Jasno, ja sam i tada rekao da treba svu tu pomoć pružati u vidu dobrovoljaca, ali sam izričito kazao – da je to problem – granica buduće Hrvatske države i da se prema tome treba odnositi veoma ozbiljno", govorio je tada Tuđman, više puta ponavljajući da su navedene teritorije ''strateški interes Hrvatske''.
No, tačno mjesec dana kasnije, 23. novembra 1993. godine, uspjesi HVO-a su zaustavljeni, a nekoliko ofanziva je slomljeno u srednjoj Bosni, naročito u Gornjem Vakufu. Tražeći detaljan izvještaj o „stanju na ratištima u BiH“, Tuđman kod Šuška i Bobetka protestira.
"Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojni neuspjeh. Ministre, ti znaš i sam da je danas i jedan od supredsjedatelja pitao, u tom sklopu, da li smo kadri i da li ćemo ovladati Gornjim Vakufom, i ja sam vama dao zadaću. To nije izvršeno i na taj način smo se i politički i vojnički kompromitirali. Dali smo, potvrdili smo na taj način, te prosudbe da vojnički nismo dorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fijasko!", ocijenio je Tuđman.
Nadalje, Tuđman je na istom sastanku optužio svoje suradnike jer su izdali dokument koji direktno potvrđuje učešće najvišeg vrha Hrvatske u ratu. Riječ je o dokumentu u kojem vrh Hrvatske imenuje sam Glavni stožer Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na čelu sa Antom Rosom, iako formalno nije bila u ratu sa Bosnom i Hercegovinom. Štaviše, dokument ima zaglavlje najviših organa Hrvatske, a potpisao ga lično ministar Šušak!
Tuđman je bio ogorčen zbog ovakve nesmotrenosti.
"Kako ste mogli, ministar obrane i načelnik Glavnog stožera, izdati ovakvu naredbu kojom potvrđujete da Hrvatska vodi rat, da je direktno upletena? Ja stalno naglašavam da ste sve ovo skupa morali graditi kao dobrovoljno, da su to dobrovoljci iz Hrvatske koji su napustili Hrvatsku vojsku, koji se bore tamo pod zapovjedništvom HVO-a, a vi ovdje imenujete Glavni stožer", ogorčeno konstatira Tuđman.
O angažiranosti hrvatskih oružanih snaga na teritoriju BiH u Tuđmnovim stenogramima govori se veoma opširno. Od položaja i stanja ljudstva i Materijalno-tehničkih sredstava (MTS), do rasprava o pojedinim zapovjednicima i drugim kadrovskim rješenjima. O angažiranju vojne sile Hrvatske u BiH veoma opširno je govorio i general Bobetko.
"Kompletna peta brigada sa svojim sastavom, znači, sa ovog vinkovačkog fronta, je postepeno povučena i našla se na tom ratištu u BiH. To je oko 2.500 ljudi plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim, dva tri časnika. Njihov glavni zadatak je bio na toj liniji gore kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu… Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da u idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga", govori je u međuvremenu preminuli Bobetko.
Tuđman potom predlaže angažiranje regularnih sastava Hrvatske vojske (HV) kod Stoca i sa saradnicima konstatira da su kod Blagaja pripadnici pete i druge brigade HV-a.
