mosnik
Ultra-Poster

Wenn du jetzt noch verstehen würdest dasIch habe deinen sranjo nicht verteidigt. Das ICTY hat ihn freigesproche
Mir ist schon bewusst, dass du kein Englisch verstehst, auch ist mir bewusst und du hast es viele Male bewiesen, dass dir die deutsche Sprache sehr viel Schwierigkeiten bereitet, deswegen nochmals auf Bosniakisch:
ICTY preinačuje nalaze o sudjelovanju Tuđmana i Šuška u zajedničkom zločinačkom pothvatu u Herceg-Bosni
Dana 19. srpnja, Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u predmetu Prlić odbilo je zahtjev Republike Hrvatske da sudjeluje u postupku kao amicus curiae (prijatelj suda). Hrvatska je podnijela zahtjev za status amicus curiae s ciljem da obrani prava predsjednika Franje Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske Janka Bobetka, tvrdeći da je Raspravno vijeće u predmetu Prlić pogrešno utvrdilo da su ti hrvatski dužnosnici bili članovi Zajedničkog zločinačkog pothvata (ZZP) s ciljem protjerivanja bosanskih Muslimana iz dijelova Bosne i Hercegovine pod hrvatskom kontrolom (tzv. Herceg-Bosna).
Hrvatska je nadalje tvrdila da je Raspravno vijeće pogriješilo kada je donijelo takve zaključke o Tuđmanu, Šušku i Bobetku, ne samo zato što za to nije bilo dokaza, već i zato što je time povrijeđena Europska konvencija o ljudskim pravima – jer su trojica pokojnih osoba imenovana članovima Zajedničkog zločinačkog pothvata, a da im nije dana mogućnost da se brane.
Hrvatska je zatražila status amicus curiae kako bi mogla osporiti nalaze Raspravnog vijeća u ime Tuđmana, Šuška i Bobetka.
...
Žalbeno vijeće odbilo je zahtjev Hrvatske da u postupku nastupi kao amicus curiae u korist Tuđmana, Šuška i Bobetka. U tom je kontekstu ipak jasno naglasilo:
„Raspravno vijeće nije donijelo izričite zaključke u vezi s [Tuđmanovim, Šuškovim i Bobetkovim] sudjelovanjem u Zajedničkom zločinačkom pothvatu (ZZP) i nije ih proglasilo krivima ni za jedan zločin.“
Time je zapravo poništeno ono što je Raspravno vijeće sugeriralo: članstvo Tuđmana, Šuška i Bobetka u Zajedničkom zločinačkom pothvatu s ciljem etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini.
Žalbeno vijeće naglasilo je načelo presumpcije nevinosti: nije donesena nikakva formalna kaznenopravna odluka protiv ove trojice hrvatskih političkih i vojnih čelnika, a država Hrvatska ostaje pravno nedirnuta.
Hier ist, was die ICTY Appeals Chamber (Berufungskammer) tatsächlich festgestellt hat – als Originalbeschluss im Rahmen der Berufung im Prlić-Fall:
Die Appeals Chamber stellte fest, dass die Trial Chamber keine ausdrücklichen Feststellungen getroffen habe bezüglich der Teilnahme von Tuđman, Šušak und Bobetko an einem Joint Criminal Enterprise (JCE) – und sie wurden nicht schuldig gesprochen für irgendwelche Verbrechen
Die Chamber präzisierte, dass Präsident Tuđman höchstens zweimal erwähnt wurde, jedoch nicht als Mitglied eines JCE, sondern als Kontaktperson der internationalen Gemeinschaft und bei einem Treffen mit Präsident Izetbegović – was ausreicht, um keine Mitgliedschaft im JCE zu begründen
Wichtige Passagen im Beschluss
Trial Chamber hat Tuđman, Šušak und Bobetko nicht in den JCE einbezogen – sie sind als Führungsfiguren der Republik Kroatien nicht Teil des gemeinsamen kriminellen Plans gewesen. Sie wurden nicht als Mitglieder eines JCE verurteilt oder als solche benannt
„The Trial Chamber made no explicit findings concerning [Tudjman’s, Šušak’s and Bobetko’s] participation in the JCE and did not find them guilty of any crimes.“
Fazit:
Die Berufungskammer hat klar und rechtlich bindend entschieden, dass die Trial Chamber keine Befunde gegen Tuđman, Šušak oder Bobetko erhoben hat, und keine Schuld gegen sie festgestellt wurde.
Damit wurde implizit die Interpretation des Trial Chamber aufgehoben, wonach diese Personen Teil eines JCE zur ethnischen Säuberung in Bosnien‑Herzegowina gewesen sein sollen.
Ich habe die für diese Feststellungen einschlägigen Paragraphen der Berufungskammer zitiert. Wenn Du das vollständige Urteil suchst, kannst Du direkt in der ICTY-Datenbank das „Prlić et al. Appeal Judgment (29 November 2017)“ nachlesen; dort findest Du die zitierten Paragraphen – insbesondere die Abschnitte um Richter Antonettis Ausführungen und die rechtlichen Würdigungen zu JCE und nationalen Akteuren.
Man Tote nicht schuldig sprechen kann …
Sie wurden benannt mit beweisen das sie ein Bestandteil der UZP .

aus welcher ustasa Quelle ist das dennŽalbeno vijeće odbilo je zahtjev Hrvatske da u postupku nastupi kao amicus curiae u korist Tuđmana, Šuška i Bobetka. U tom je kontekstu ipak jasno naglasilo:
„Raspravno vijeće nije donijelo izričite zaključke u vezi s [Tuđmanovim, Šuškovim i Bobetkovim] sudjelovanjem u Zajedničkom zločinačkom pothvatu (ZZP) i nije ih proglasilo krivima ni za jedan zločin.“
Time je zapravo poništeno ono što je Raspravno vijeće sugeriralo: članstvo Tuđmana, Šuška i Bobetka u Zajedničkom zločinačkom pothvatu s ciljem etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini.
Žalbeno vijeće naglasilo je načelo presumpcije nevinosti: nije donesena nikakva formalna kaznenopravna odluka protiv ove trojice hrvatskih političkih i vojnih čelnika, a država Hrvatska ostaje pravno nedirnuta.

Was ist das den für ne kranke Interpretation…
zjava Tužilaštva povodom presude u predmetu Tužilac protiv Jadranka Prlića i drugih
Tužilaštvo | Izjava | Haag | 29. novembar 2017.Tužilaštvo je zadovoljno presudom Žalbenog vijeća u predmetu Tužilac protiv Jadranka Prlića i drugih, koja je u najvažnijim aspektima potvrdila osuđujuće presude koje su donesene na suđenju Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću.
Žalbeno vijeće je potvrdilo da su šestorica optuženih, zajedno s tadašnjim visokim rukovodiocima Republike Hrvatske, bili ključni učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem etničkog čišćenja bosanskih Muslimana počinjenjem zločina protiv čovječnosti, teškim kršenjima Ženevskih konvencija i drugim ratnim zločinima.
Oni su dijelili zajednički cilj da preuzmu kontrolu nad teritorijom u Bosni i Hercegovini na koju su polagali pravo prisilnim raseljavanjem desetina hiljada bosanskih Muslimana, kako bi omogućili ujedinjenje hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovni.
Žalbeno vijeće je potvrdilo da je taj zločinački plan proveden etničkim čišćenjem bosanskih Muslimana iz njihovih domova i zajednica u više opština, uključujući Gornji Vakuf, Jablanicu, Prozor, Mostar, Ljubuški, Stolac i Čapljinu, u periodu od sredine januara 1993. do aprila 1994. Od opštine do opštine, snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) izvodile su vojne operacije koje su uključivale rasprostranjene i sistematske napade na civilno stanovništvo. Ti napadi doveli su do masovnih hapšenja i zatvaranja hiljada muslimanskih civila; razdvajanja muškaraca od žena, djece i starijih; zatočenja u nehumanim uslovima u jedinstvenoj mreži zatočeničkih centara HVO-a; ubistava i počinjenja mnogih drugih zločina.
Žalbeno vijeće je dalje potvrdilo da je HVO, počevši u junu 1993., držao istočni Mostar pod opsadom skoro deset mjeseci, tokom kojih je provodio kampanju zločina nad civilnim stanovništvom. Cilj je bio širenje terora među muslimanskim stanovništvom istočnog Mostara. Civilno stanovništvo, koje se usljed etničkog čišćenja Muslimana iz zapadnog Mostara i drugih lokacija više nego udvostručilo na otprilike 55.000, bilo je podvrgnuto konstantnom snajperskom djelovanju i granatiranju, te prisiljeno da živi u krajnje teškim uslovima. Već teška humanitarna situacija bila je još više pogoršana HVO-ovim namjernim sprečavanjem dostave humanitarne pomoći.
Kao što je u više navrata utvrđeno u predmetima pred Tribunalom, današnja presuda je potvrdila da je postojao međunarodni oružani sukob zato što je Hrvatska imala cjelokupnu kontrolu nad HVO-om, koji je počinio široko rasprostranjene zločine, što je dokazano u ovom predmetu. Hrvatska je razriješila dužnosti oficire Hrvatske vojske kako bi komandovali snagama HVO-a u Bosni i Hercegovini, pružala logističku podršku i slala snage Hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu kako bi direktno sudjelovale u sukobu. Žalbeno vijeće je potvrdilo zaključke Pretresnog vijeća da su ključni članovi tadašnjeg rokovodstva Hrvatske, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i Janka Bobetka, visokog generala Hrvatske vojske, dijelili zločinački cilj da etnički očiste bosanske Muslimane i doprijenili ostvarivanju tog cilja.
Odgovorni zvaničnici trebaju promovisati prihvatanje ovih činjenica kao osnovu za pomirenje. Patnja žrtava i preživjelih mora biti priznata.
Iako je utvrđeno da su ova šestorica optuženih odgovorna za ovu kampanju etničkog čišćenja, veći broj visoko i srednje rangiranih zvaničnika i komandanata još uvijek mora biti priveden pravdi za te zločine. Mnogi od njih dostupni su hrvatskom pravosuđu.
Tužilaštvo izražava svoju punu podršku Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i očekuje da ono hitno procesuira te slučajeve. Tužilaštvo takođe poziva hrvatske vlasti da dozvole da pravosudni proces krene naprijed nezavisno i nepristrasno, što uključuje i omogućavanje regionalne pravne saradnje.
Quelle