I
Indianer
Guest
dodo ist ja auch mein lieblingspolitiker in ex jugo
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Nachrichten aus Bosnien und Herzegowina
- Ersteller DZEKO
- Erstellt am
Azrak
SelamAleykum Balkan*****e
Quelle? Gibt es Bilder davon?
DZEKO
Besa Bese
Er war nicht da. Er bekam kein Visum.
mujaga
Gesperrt
[h=1]Mještani protiv predložene trase Koridora 5C južno od Mostara: Neka ide brdima, a ne preko kuća i oranica[/h]
Piše: R. D./Klix.ba
prije 10h 38 min
157
151
Mnogo se bure diglo na prezentaciji prijedloga trase Koridora 5C kroz mostarsko gradsko područje Jugoistok, koja je u petak održana u Blagaju.
1 / 17
Godinama se već lome koplja o tome kuda trasa autoputa treba da prođe južno od Mostara. Kad čujemo šta kažu predstavnici lokalne zajednice, ali i struka, nameće se zaključak da će trebati još dosta vremena da bi se usaglasile sve strane.
Nova prezentirana trasa južno od Mostara prolazi kroz vinograde, zaobilazi aerodrom te ide preko plodnih obradivih površina Ortješa, Kosora i Malog Polja, preko rijeka Bune i Bunice. Reagovali su mnogi, priča se ispolitizirala dodatno kad je rečeno da predložena trasa tjera povratnike koji su se posljednje decenije vratili u ovaj kraj.
Nakon jako žučne rasprave građani su projekat u potpunosti odbacili kao moguće rješenje, uz zahtjev da se uradi druga trasa koja bi išla obodom Podveležja.
Direktor Autocesta FBiH Adnan Terzić kaže da je ova trasa najpovoljnija i oko 200 miliona KM jeftinija od one na obroncima Podveležja. Također kaže da je ona danas i jedina moguća.
[h=2]Prepišimo od Hrvatske[/h]
Ugledna arhitektica dr. Maja Popovac, ekspertica iz oblasti prostornog uređenja, kaže da je ogorčena viđenim.
"Ne mogu vjerovati da je od 12 do 18 različitih trasa odabrana ona koja je po svakom parametru najgora. Ova trasa kosi se sa svim smjernicama projektiranja autoputeva, ja bih stvarno voljela vidjeti onoga koji je ovo projektovao. Umjesto da se put vodi stjenskim masivom, kod nas dionica ide središtem plodne doline, preko najplodnijih oranica koje ova zemlja ima, uz rijeku Neretvu koja je žila kucavica ovog kraja, preko dva prekrasna vodotoka Bune i Bunice. Kad vam na to još kažu da je ovo najbolja varijanta, vi morate onda zaključiti da je to bezobrazluk bez presedana“, rezignirana je Popovac. Daje primjer Hrvatske koja je kod gradnje svojih autoputeva brižno izbjegavala polja i oranice.
Problem je i što ovo nije samo cesta, već i koridor, mnogo širi pojam.
"Kad bi se po strani ostavili poljoprivrednici i to što bi oni pretrpjeli, ostaje da je ova trasa sa daleko najtežim utjecajem na životnu sredinu. Također smatram da je krajnje neodgovorno, da ne kažem težu riječ, ljudima u Blagaju i okolnim mjestima kazati kako je nakon gradnje autoputa oko Sarajeva kvalitet zraka na tim dionicama bolji nego je bio ranije", ističe Popovac i dodaje: "Odlično je što je ovo još uvijek samo projekat na nivou idejnog, jer više ne treba potrošiti niti jednu marku, niti jedan dan nekog crtača na ovu ideju. Jednostavno treba ponuditi drugo rješenje, neko koje će bolje poštovati ljude koji žive na ovom prostoru, te ono koje više ima sluha za stvarna bogatstva ovog prostora i kako ih poštivati. Nekad su iz Mostara za Beograd išla dva aviona cvijeća dnevno, to se proizvodilo baš na tim prostorima".
Salem Bubalo, direktor Zavoda za prostorno uređenje Mostara, moderirao je prezentaciju u Mostaru. Za naš portal kaže kako službe Grada Mostara ne mogu ništa više nego da trasu koja se usvoji na višim nivoima implementiraju u svoje prostorne planove.
"Naši pozitivni zakonski principi uključuju stav lokalne zajednice kao jako važan i svi mi koji smo bili u petak u Blagaju vidjeli smo kakav je on. Trebat će još mnogo energije da se kroz dijalog sa građanima i strukom nađe prava trasa autoputa. Ja sutra kad se provezem cestom, prođem i odem, ali ona ostaje tim ljudima i to treba poštovati", kazao je Bubalo.
Predstavnicima lokalne zajednice ovaj prijedlog je neprihvatljiv.
[h=2]Peticija sa 3.200 potpisa protiv[/h]
Haris Spahić, predstavnik lokalne zajednice s prostora Kosora i Malog Polja, jasan je da je ponuđena trasa potpuno neprihvatljiva ljudima koji žive na tom prostoru, vlasnicima kuća, vikendica i poljoprivrednicima koji žive od te zemlje.
"Najviše bi bili pogođeni baš poljoprivrednici jer bi gradnja ovom trasom značila da oni moraju seliti. Danas žive od te zemlje, od čega bi živjeli sutra?", pita Spahić, koji prenosi razočarenje komšija kad su u petak vidjeli prijedlog trase jer se do sada o njenom položaju samo špekuliralo. Strahuju da su dovedeni pred svršen čin.
Skupljeno je 3.200 potpisa peticije koja se protivi izgradnji autoputa ovom trasom, a Spahić dodaje: "Niko neće da izađe sa pravim kalkulacijama troškova, priča se o 200 miliona KM jeftinijoj dionici, ali niko ne želi da pokaže kako se došlo do toga i to je sumnjivo. Dionica koja ide brdima je mnogo bezbolnija".
[h=2]Omalovažavanje ljudi[/h]
Među onima čija kuća se nalazi neposredno na trasi je Adnan Bajramović. On se doselio u Malo Polje, izgradio kuću i tu zamislio svoj život. Sad se preko te lokacije povukla linija autoputa.
"Ovu trasu Koridora 5C vidim kao postizbornu podvalu narodu Hercegovine. Odavno me nije više bilo stid što sam građanin Bosne i Hercegovine nego na prezentaciji koju je organizovala Direkcija u Blagaju. Ovako omalovažavati ljude i njihovu imovinu krajnje je bezobrazno i nehumano. U ime Direkcije narodu je trasu predstavio Jasmin Bučo koji je rekao kako ih je Vlada zamolila da vizueliziraju mještanima trasu autoputa. Pošteno bi bilo da su makar koristili podloge na kojima se vide kuće i objekti preko kojih trasa prolazi, a ne nekakve podloge iz ko zna koje godine, sigurno otprije 2008. godine, jer nisam mogao pronaći svoju kuću. Pitao sam gospodina Buču zašto koriste stare podloge, na šta mi je odgovorio da je to zato što država nema para da snimi nove", razočaran je Bajramović.
Neizvjesnost za vlastite domove jedna je od većih nedaća koje čovjek može zamisliti.
"Zamislite kako oni vizueliziraju narodu i projektuju trasu, a nemaju stvarno stanje na terenu. Nude narodu prosperitet tako što će im uništiti domove i zemlju od koje žive, a zauzvrat u 21. vijeku nude vodu, kanalizaciju, asfalt, uličnu rasvjetu, freze, staklenike i kao šlag na kraju dvoranu u Blagaju. Na argumente jednog profesora da će zagaditi vodu, zrak i sve ostalo što se zagaditi može, imaju spremno rješenje. Kaže Bučo, ako ne vjerujete da nećemo zagaditi zrak, pozivamo vas da izvršimo mjerenja u Sarajevu. Doduše, nisu rekli hoće li mjeriti u parne ili neparne dane. Možda je samo još u Zenici čišći zrak nego u Sarajevu", razigniran je Bajramović, koji kao i većina drugih predlaže izmiještanje dionica na okolna brda.
Predložio je da sredstva koja su planirali uložiti u lokalnu zajednicu usmjere u tu trasu i svi će, kako kaže, biti zadovoljni.
"Naši političari će narodu u 21. stoljeću nuditi vodovod, a kako smo krenuli tako će biti i u 22. stoljeću. Kažu da je najveća širina autoputa 30 metara, niko se nije udostojio da objasni narodu koja je razlika između autoputa i koridora. Koliko ja znam, ne može se koridor zadovoljiti sa 30 metara širine, jer uz koridor ide i gasovod i naftovod i slično, ali je sada bitno progurati autoput, a poslije, naravno, imaš trasu i uzmi koliko ti treba. Jedino pozitivno u čitavom ovom neredu je što se narod ujedinio. Odavno nije bilo ovoliko sloge o nečemu u Mostaru. Mještani Blagaja, Malog Polja, Kosora, Ortiješa, Kočina, pa ako hoćete i Dračevica su prvi put, koliko mene sjećanje služi, složni o nečemu", zaključuje Bajramović te dodaje da vjeruje da će ovakav odnos vlasti prema ovim građanima dovesti do velikog broja problema.
"Trebali bi se svi staviti u kožu ljudi kojima će se rušiti kuća ili će im, kao u mom slučaju, put proći preko bašte i garaže, a ako budem imao sreće možda mi ostane pristupni put. Pošteno bi bilo reći zašto se odustalo od trase preko Podveležja i ko je krivac, a ne poturati ljudima kojekakve budalaštine o razvoju kraj autoputa jer se vjerovatno do sada nismo razvijali samo zato što nemamo autoputa", kaže naš sagovornik.
[h=2]Građani će samo izgubiti[/h]
Nedžad Klepo, turistički radnik iz Blagaja, mišljenja je da predložena trasa neće negativno utjecati na razvoj turizma, osim u slučaju da direktno prelazi preko nekog planiranog hotela ili kampa, ali ipak podržava proteste mještana Blagaja, Malog Polja i okolnih naselja.
"Autoput doživljavam kao putnu infrastrukturu koja se obično gradi van naseljenih, poljoprivrednih i sličnih područja ako za to postoje preduslovi, a kod nas postoje. Predložena trasa iznad Blagaja iz 2010/11. koju je podržala lokalna zajednica, odbačena je iz meni nepoznatih razloga. Podržavam nastojanje lokalne zajednice koja se suprostavlja prijedlogu trase autoputa, pošto direktno ugrožava njihovu privatnu imovinu, prvenstveno kao izvoru njihove egzistencije. Turisti će kao i do sada koristiti postojeće putne infrastrukture i dolaziti u našu zemlju, a svaki novi kilometar autoputa je dobrodošao, ako će biti izgrađen kroz poštivanje procedure planiranja i izgradnje, a naročito uz saglasnost lokalne zajednice, što očigledno nije ispoštovano kod posljednjeg prijedloga trase autoputa", kaže Klepo.
Hamzo Lizde vlasnik je udobne kuće za odmor na obali rijeke Bune u Malom Polju, 200 metara iznad mjesta kuda bi trasa autoceste trebala preći rijeku.
"Uopšte ne shvatam čija je ideja da se put gradi ovim krajem, suosjećam s ljudima koji će izgubiti kuće i njive, a moja nekretnina će drastično izgubiti na vrijednosti. Niko ovdje u Malom Polju, ali niu Blagaju, Kosoru, Buni, Hodbini neće imati korist od te gradnje. Nadam se da će ipak nadležni naći neko drugo mjesto da cesta prođe mimo nas. Mnogo mojih rođaka i prijatelja, koji imaju kuće u okolini misle isto. Malo Polje zadnjih godina postaje pravo turističko naselje, gdje su se izgradile mnoge vikendice sa bazenima. Ovo mjesto zbog svoje prirode i rijeke privlači mnoge da grade kuće i ulažu novac. Pored vikendaša, ovo naselje je poznato po plodnoj poljoprivrednoj zemlji gdje već lagano malopoljske jagode postaju brend dok se uzgajaju i mnoge druge vrste voća i povrća. Zemlja je na cijeni i uvjeren sam da izgradnja autoputa ovom trasom kroz naselje neće donijeti nikom ništa dobro", kaže Lizde.
Piše: R. D./Klix.ba
prije 10h 38 min
157
151
Mnogo se bure diglo na prezentaciji prijedloga trase Koridora 5C kroz mostarsko gradsko područje Jugoistok, koja je u petak održana u Blagaju.
1 / 17
Godinama se već lome koplja o tome kuda trasa autoputa treba da prođe južno od Mostara. Kad čujemo šta kažu predstavnici lokalne zajednice, ali i struka, nameće se zaključak da će trebati još dosta vremena da bi se usaglasile sve strane.
Nova prezentirana trasa južno od Mostara prolazi kroz vinograde, zaobilazi aerodrom te ide preko plodnih obradivih površina Ortješa, Kosora i Malog Polja, preko rijeka Bune i Bunice. Reagovali su mnogi, priča se ispolitizirala dodatno kad je rečeno da predložena trasa tjera povratnike koji su se posljednje decenije vratili u ovaj kraj.
Nakon jako žučne rasprave građani su projekat u potpunosti odbacili kao moguće rješenje, uz zahtjev da se uradi druga trasa koja bi išla obodom Podveležja.
Direktor Autocesta FBiH Adnan Terzić kaže da je ova trasa najpovoljnija i oko 200 miliona KM jeftinija od one na obroncima Podveležja. Također kaže da je ona danas i jedina moguća.
[h=2]Prepišimo od Hrvatske[/h]
Ugledna arhitektica dr. Maja Popovac, ekspertica iz oblasti prostornog uređenja, kaže da je ogorčena viđenim.
"Ne mogu vjerovati da je od 12 do 18 različitih trasa odabrana ona koja je po svakom parametru najgora. Ova trasa kosi se sa svim smjernicama projektiranja autoputeva, ja bih stvarno voljela vidjeti onoga koji je ovo projektovao. Umjesto da se put vodi stjenskim masivom, kod nas dionica ide središtem plodne doline, preko najplodnijih oranica koje ova zemlja ima, uz rijeku Neretvu koja je žila kucavica ovog kraja, preko dva prekrasna vodotoka Bune i Bunice. Kad vam na to još kažu da je ovo najbolja varijanta, vi morate onda zaključiti da je to bezobrazluk bez presedana“, rezignirana je Popovac. Daje primjer Hrvatske koja je kod gradnje svojih autoputeva brižno izbjegavala polja i oranice.
Problem je i što ovo nije samo cesta, već i koridor, mnogo širi pojam.
"Kad bi se po strani ostavili poljoprivrednici i to što bi oni pretrpjeli, ostaje da je ova trasa sa daleko najtežim utjecajem na životnu sredinu. Također smatram da je krajnje neodgovorno, da ne kažem težu riječ, ljudima u Blagaju i okolnim mjestima kazati kako je nakon gradnje autoputa oko Sarajeva kvalitet zraka na tim dionicama bolji nego je bio ranije", ističe Popovac i dodaje: "Odlično je što je ovo još uvijek samo projekat na nivou idejnog, jer više ne treba potrošiti niti jednu marku, niti jedan dan nekog crtača na ovu ideju. Jednostavno treba ponuditi drugo rješenje, neko koje će bolje poštovati ljude koji žive na ovom prostoru, te ono koje više ima sluha za stvarna bogatstva ovog prostora i kako ih poštivati. Nekad su iz Mostara za Beograd išla dva aviona cvijeća dnevno, to se proizvodilo baš na tim prostorima".
Salem Bubalo, direktor Zavoda za prostorno uređenje Mostara, moderirao je prezentaciju u Mostaru. Za naš portal kaže kako službe Grada Mostara ne mogu ništa više nego da trasu koja se usvoji na višim nivoima implementiraju u svoje prostorne planove.
"Naši pozitivni zakonski principi uključuju stav lokalne zajednice kao jako važan i svi mi koji smo bili u petak u Blagaju vidjeli smo kakav je on. Trebat će još mnogo energije da se kroz dijalog sa građanima i strukom nađe prava trasa autoputa. Ja sutra kad se provezem cestom, prođem i odem, ali ona ostaje tim ljudima i to treba poštovati", kazao je Bubalo.
Predstavnicima lokalne zajednice ovaj prijedlog je neprihvatljiv.
[h=2]Peticija sa 3.200 potpisa protiv[/h]
Haris Spahić, predstavnik lokalne zajednice s prostora Kosora i Malog Polja, jasan je da je ponuđena trasa potpuno neprihvatljiva ljudima koji žive na tom prostoru, vlasnicima kuća, vikendica i poljoprivrednicima koji žive od te zemlje.
"Najviše bi bili pogođeni baš poljoprivrednici jer bi gradnja ovom trasom značila da oni moraju seliti. Danas žive od te zemlje, od čega bi živjeli sutra?", pita Spahić, koji prenosi razočarenje komšija kad su u petak vidjeli prijedlog trase jer se do sada o njenom položaju samo špekuliralo. Strahuju da su dovedeni pred svršen čin.
Skupljeno je 3.200 potpisa peticije koja se protivi izgradnji autoputa ovom trasom, a Spahić dodaje: "Niko neće da izađe sa pravim kalkulacijama troškova, priča se o 200 miliona KM jeftinijoj dionici, ali niko ne želi da pokaže kako se došlo do toga i to je sumnjivo. Dionica koja ide brdima je mnogo bezbolnija".
[h=2]Omalovažavanje ljudi[/h]
Među onima čija kuća se nalazi neposredno na trasi je Adnan Bajramović. On se doselio u Malo Polje, izgradio kuću i tu zamislio svoj život. Sad se preko te lokacije povukla linija autoputa.
"Ovu trasu Koridora 5C vidim kao postizbornu podvalu narodu Hercegovine. Odavno me nije više bilo stid što sam građanin Bosne i Hercegovine nego na prezentaciji koju je organizovala Direkcija u Blagaju. Ovako omalovažavati ljude i njihovu imovinu krajnje je bezobrazno i nehumano. U ime Direkcije narodu je trasu predstavio Jasmin Bučo koji je rekao kako ih je Vlada zamolila da vizueliziraju mještanima trasu autoputa. Pošteno bi bilo da su makar koristili podloge na kojima se vide kuće i objekti preko kojih trasa prolazi, a ne nekakve podloge iz ko zna koje godine, sigurno otprije 2008. godine, jer nisam mogao pronaći svoju kuću. Pitao sam gospodina Buču zašto koriste stare podloge, na šta mi je odgovorio da je to zato što država nema para da snimi nove", razočaran je Bajramović.
Neizvjesnost za vlastite domove jedna je od većih nedaća koje čovjek može zamisliti.
"Zamislite kako oni vizueliziraju narodu i projektuju trasu, a nemaju stvarno stanje na terenu. Nude narodu prosperitet tako što će im uništiti domove i zemlju od koje žive, a zauzvrat u 21. vijeku nude vodu, kanalizaciju, asfalt, uličnu rasvjetu, freze, staklenike i kao šlag na kraju dvoranu u Blagaju. Na argumente jednog profesora da će zagaditi vodu, zrak i sve ostalo što se zagaditi može, imaju spremno rješenje. Kaže Bučo, ako ne vjerujete da nećemo zagaditi zrak, pozivamo vas da izvršimo mjerenja u Sarajevu. Doduše, nisu rekli hoće li mjeriti u parne ili neparne dane. Možda je samo još u Zenici čišći zrak nego u Sarajevu", razigniran je Bajramović, koji kao i većina drugih predlaže izmiještanje dionica na okolna brda.
Predložio je da sredstva koja su planirali uložiti u lokalnu zajednicu usmjere u tu trasu i svi će, kako kaže, biti zadovoljni.
"Naši političari će narodu u 21. stoljeću nuditi vodovod, a kako smo krenuli tako će biti i u 22. stoljeću. Kažu da je najveća širina autoputa 30 metara, niko se nije udostojio da objasni narodu koja je razlika između autoputa i koridora. Koliko ja znam, ne može se koridor zadovoljiti sa 30 metara širine, jer uz koridor ide i gasovod i naftovod i slično, ali je sada bitno progurati autoput, a poslije, naravno, imaš trasu i uzmi koliko ti treba. Jedino pozitivno u čitavom ovom neredu je što se narod ujedinio. Odavno nije bilo ovoliko sloge o nečemu u Mostaru. Mještani Blagaja, Malog Polja, Kosora, Ortiješa, Kočina, pa ako hoćete i Dračevica su prvi put, koliko mene sjećanje služi, složni o nečemu", zaključuje Bajramović te dodaje da vjeruje da će ovakav odnos vlasti prema ovim građanima dovesti do velikog broja problema.
"Trebali bi se svi staviti u kožu ljudi kojima će se rušiti kuća ili će im, kao u mom slučaju, put proći preko bašte i garaže, a ako budem imao sreće možda mi ostane pristupni put. Pošteno bi bilo reći zašto se odustalo od trase preko Podveležja i ko je krivac, a ne poturati ljudima kojekakve budalaštine o razvoju kraj autoputa jer se vjerovatno do sada nismo razvijali samo zato što nemamo autoputa", kaže naš sagovornik.
[h=2]Građani će samo izgubiti[/h]
Nedžad Klepo, turistički radnik iz Blagaja, mišljenja je da predložena trasa neće negativno utjecati na razvoj turizma, osim u slučaju da direktno prelazi preko nekog planiranog hotela ili kampa, ali ipak podržava proteste mještana Blagaja, Malog Polja i okolnih naselja.
"Autoput doživljavam kao putnu infrastrukturu koja se obično gradi van naseljenih, poljoprivrednih i sličnih područja ako za to postoje preduslovi, a kod nas postoje. Predložena trasa iznad Blagaja iz 2010/11. koju je podržala lokalna zajednica, odbačena je iz meni nepoznatih razloga. Podržavam nastojanje lokalne zajednice koja se suprostavlja prijedlogu trase autoputa, pošto direktno ugrožava njihovu privatnu imovinu, prvenstveno kao izvoru njihove egzistencije. Turisti će kao i do sada koristiti postojeće putne infrastrukture i dolaziti u našu zemlju, a svaki novi kilometar autoputa je dobrodošao, ako će biti izgrađen kroz poštivanje procedure planiranja i izgradnje, a naročito uz saglasnost lokalne zajednice, što očigledno nije ispoštovano kod posljednjeg prijedloga trase autoputa", kaže Klepo.
Hamzo Lizde vlasnik je udobne kuće za odmor na obali rijeke Bune u Malom Polju, 200 metara iznad mjesta kuda bi trasa autoceste trebala preći rijeku.
"Uopšte ne shvatam čija je ideja da se put gradi ovim krajem, suosjećam s ljudima koji će izgubiti kuće i njive, a moja nekretnina će drastično izgubiti na vrijednosti. Niko ovdje u Malom Polju, ali niu Blagaju, Kosoru, Buni, Hodbini neće imati korist od te gradnje. Nadam se da će ipak nadležni naći neko drugo mjesto da cesta prođe mimo nas. Mnogo mojih rođaka i prijatelja, koji imaju kuće u okolini misle isto. Malo Polje zadnjih godina postaje pravo turističko naselje, gdje su se izgradile mnoge vikendice sa bazenima. Ovo mjesto zbog svoje prirode i rijeke privlači mnoge da grade kuće i ulažu novac. Pored vikendaša, ovo naselje je poznato po plodnoj poljoprivrednoj zemlji gdje već lagano malopoljske jagode postaju brend dok se uzgajaju i mnoge druge vrste voća i povrća. Zemlja je na cijeni i uvjeren sam da izgradnja autoputa ovom trasom kroz naselje neće donijeti nikom ništa dobro", kaže Lizde.
mujaga
Gesperrt
[h=1]Na Vrelu Bosne i Bijambarama više od 250.000 posjetilaca u 2016. godini[/h]
F
FENA
prije 5h 41 min
2
16
Tokom 2016. godine na području Vrela Bosne i Bijambara boravilo je više od 250.000 posjetilaca s plaćenim ulaznicama. Na Vrelu Bosne 190.191, a na Bijambarama 63.981 posjetilac, kazao je Feni Mustafa Zvizdić, stručni saradnik za promociju i marketing Javne ustanove Zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo.
Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba
Naglasio je da je najveća posjeta na oba područja bila u julu i augustu, a najmanja u januaru i februaru.
Zvizdić je napomenuo da stanovništo ilidžanske općine na Vrelo Bosne ulazi besplatno, a djeca do šest godina na oba područja.
"Srednju bijambarsku pećinu tokom 2016. posjetilo je 22.866 turista. Najveća posjeta zabilježena je u augustu - 6.478 posjetilaca. Usluge turističkog voza koristilo je 51.730 posjetilaca. Najviše također u augustu - 14.785 posjetilaca", kazao je Zvizdić.
Naglasio je da interesiranje i broj stranih te domaćih posjetilaca zaštićenih područja raste svake godine.
"Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja intenzivno radi na unapređenju turističke ponude i zaštite ovih bosanskohercegovačkih dragulja", poručio je Zvizdić.
F
FENA
prije 5h 41 min
2
16
Tokom 2016. godine na području Vrela Bosne i Bijambara boravilo je više od 250.000 posjetilaca s plaćenim ulaznicama. Na Vrelu Bosne 190.191, a na Bijambarama 63.981 posjetilac, kazao je Feni Mustafa Zvizdić, stručni saradnik za promociju i marketing Javne ustanove Zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo.
Naglasio je da je najveća posjeta na oba područja bila u julu i augustu, a najmanja u januaru i februaru.
Zvizdić je napomenuo da stanovništo ilidžanske općine na Vrelo Bosne ulazi besplatno, a djeca do šest godina na oba područja.
"Srednju bijambarsku pećinu tokom 2016. posjetilo je 22.866 turista. Najveća posjeta zabilježena je u augustu - 6.478 posjetilaca. Usluge turističkog voza koristilo je 51.730 posjetilaca. Najviše također u augustu - 14.785 posjetilaca", kazao je Zvizdić.
Naglasio je da interesiranje i broj stranih te domaćih posjetilaca zaštićenih područja raste svake godine.
"Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja intenzivno radi na unapređenju turističke ponude i zaštite ovih bosanskohercegovačkih dragulja", poručio je Zvizdić.
[h=1]Capturing the Image of Ethnic Cleansing in Bosnia[/h]Photojournalist Ron Haviv’s shocking image of a Serbian paramilitary kicking a woman’s corpse during the Bosnian war is one of the subjects of a forthcoming documentary about his most significant pictures.
Igor Spaic BIRN Sarajevo[TABLE="class: photocaption, width: 640, align: center"]
[TR]
[TD]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]A Serbian paramilitary kicks the dead body of a woman in Bosnia in 1992. Photo: Ron Haviv/VII.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Ron Haviv’s 1992 picture of a Serbian paramilitary fighter kicking the lifeless body of a middle-aged woman who his comrades had killed just moments earlier may not have changed the course of the Bosnian war like Nick Ut’s famous photograph of a naked Vietnamese girl running away after a napalm attack in her village.
But to those who at that point had still not fully understood the term ‘ethnic cleansing’ - which reporters were using to describe what was going on in Bosnia and Herzegovina - the shocking photograph quickly explained how dirty the ‘cleansing’ really was.
Another photo that Haviv shot in Panama in 1989 captures newly-elected Vice-President Guillermo Ford fending off an attack by a paramilitary supporter of the dictatorial regime of Manuel Noriega.
The bloody shirt in the photo, the defensive pose and the soldier standing in the background, doing nothing to stop the attacker, inspired a revolution.
[TABLE="class: photocaption, width: 640, align: center"]
[TR]
[TD]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Panamanian Vice-President Guillermo Ford being attacked in 1989. Photo: Ron Haviv/VII.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Now the award-winning photographer and his friend, photojournalism professor Lauren Walsh, have decided to explore how and why these particular two of the thousands of pictures that Haviv has produced took on their own lives.
For their documentary, entitled ‘Biography of a Photo’, they traveled to Bosnia and Panama to interview people about what the two images meant for their societies.
“Do the photos still have meaning and if so, what is it?” Haviv explained in an interview with BIRN.
“There are a lot of correlations between the photo in Bosnia and the one in Panama. Although the photos are very different, the Panama one stands for the fight for democracy and obviously the photo here [in Bosnia] is a photo of a war crime, which in my opinion had no impact whatsoever when it was taken,” Haviv said.
Although the image prompted an international uproar at the time, it did nothing to change the course of the conflict. However, it did turn Haviv into a potential victim.
Taken from the small space between the front and back end of a truck in a street in the eastern Bosnian town of Bijeljina, the photo portrays a senseless act that defines the mindset of those who committed war crimes during the Balkan conflicts in the 1990s.
Haviv saw when the infamous Serbian nationalist Tigers unit, led by notorious Zeljko Raznjatovic, alias Arkan, arrive in Bijeljina. He took pictures when they took a Bosniak man and a woman out of their house, killed the man, and then the women. He took pictures when they brought out the sister of the women and shot her too, but somehow the perpetrators were not in any of the frames.
“I realised I had nothing to prove what happened, so I wanted to get a photo of the Tigers in the same frame as the bodies,” Haviv recalls.
Minutes later, a couple of fighters came around the corner and Haviv lifted his camera to capture them next to the bodies when another member of the paramilitary unit just walked into his frame and, for no reason, kicked the dead woman’s body.
The sound of Haviv’s camera made the soldiers turn around and see him but he just gave them a big smile.
Arkan demanded the film and promised to return it to Haviv after he had taken a look at the images. If he liked them, Haviv would get back the film.
But what Arkan did not know is that Haviv had previously hidden the roll with the image in the car, and had loaded a new roll and started taking more pictures.
“And then we had this ridiculous conversation about film labs in Belgrade, where I’m saying the labs there are very bad, let me process the film, I’ll bring you the pictures and you can tell me what I can use,” says Haviv.
“We argue for 15 minutes about film processing. So at this point I know my film is gone, but I want him to see I’m fighting really hard for this camera, and he doesn’t think there are any other pictures,” he adds.
Eventually Arkan took the film from Haviv’s camera, but the photographer drove back to Belgrade and filed the image from the hidden roll.
When the images were published, they produced nothing more than outrage and Arkan’s anger, including an alleged statement that he was looking forward to drinking Haviv’s blood.
[TABLE="class: photocaption, width: 640, align: center"]
[TR]
[TD]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Ron Haviv.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
For the next eight years, Haviv tried to keep out of Arkan’s way while still covering the Balkan conflicts.
“Other photographers were arrested because they looked like me, and I narrowly missed him, mostly in Kosovo,” he said.
It took time for the photo from Bosnia to become an image of some significance. The turning point may have been its display in the courtrooms of the United Nations war crimes tribunal in The Hague by prosecutors who were trying to describe ‘ethnic cleansing’ to the judges.
The photo then became one of the symbols of the Balkan conflicts, but was particularly significant for Bosniaks, who it reminds of the suffering they endured.
It also had other unintended consequences - a few years ago it was used as propaganda material in the war in Ukraine.
“A very famous Russian blogger had taken the Bosnia photograph from Bijeljina and had changed the caption. He wrote that the soldiers were not in fact Serbs, but were Ukrainian soldiers, and that the victims were not Bosnian Muslims, but were in fact ethnic Russians living in Ukraine,” says Haviv.
The blogger had a large following, and the photo went viral all over Russia. Haviv wrote a public statement explaining that the photo was from Bosnia not Ukraine, but he says the blogger had a much larger audience than him.
Eventually the blogger retracted it, but his retraction produced little reaction, and the photo was then displayed again with the same caption months later during a photographic exhibition in Moscow, says Haviv.
“I felt an amazing amount of disrespect for the victims in that photograph - for their sacrifice and their loss to be misused in that way. I felt also a punch in the idea of what journalism, in this case photojournalism, is supposed to be and how easily it’s becoming to knock that down,” he adds.
Haviv believes that what happened to his photograph is a small indication of the dangers that journalism and photojournalism are facing.
“This phenomenon has always been going on throughout photography, images being misused with captions being changed, different sides using photographs for different reasons,” he explains.
“But I think never before has it reached a point where it is now so dangerous, because the ability for imagery to spread so wide so quickly. And then even when there are corrections, it’s never able to correct the first instance,” he says.
Haviv and Walsh hope to have their film ready for the 2018 Sarajevo Film Festival.
- See more at: Capturing the Image of Ethnic Cleansing in Bosnia :: Balkan Insight
Igor Spaic BIRN Sarajevo[TABLE="class: photocaption, width: 640, align: center"]
[TR]
[TD]
[/TR]
[TR]
[TD]A Serbian paramilitary kicks the dead body of a woman in Bosnia in 1992. Photo: Ron Haviv/VII.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Ron Haviv’s 1992 picture of a Serbian paramilitary fighter kicking the lifeless body of a middle-aged woman who his comrades had killed just moments earlier may not have changed the course of the Bosnian war like Nick Ut’s famous photograph of a naked Vietnamese girl running away after a napalm attack in her village.
But to those who at that point had still not fully understood the term ‘ethnic cleansing’ - which reporters were using to describe what was going on in Bosnia and Herzegovina - the shocking photograph quickly explained how dirty the ‘cleansing’ really was.
Another photo that Haviv shot in Panama in 1989 captures newly-elected Vice-President Guillermo Ford fending off an attack by a paramilitary supporter of the dictatorial regime of Manuel Noriega.
The bloody shirt in the photo, the defensive pose and the soldier standing in the background, doing nothing to stop the attacker, inspired a revolution.
[TABLE="class: photocaption, width: 640, align: center"]
[TR]
[TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Panamanian Vice-President Guillermo Ford being attacked in 1989. Photo: Ron Haviv/VII.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Now the award-winning photographer and his friend, photojournalism professor Lauren Walsh, have decided to explore how and why these particular two of the thousands of pictures that Haviv has produced took on their own lives.
For their documentary, entitled ‘Biography of a Photo’, they traveled to Bosnia and Panama to interview people about what the two images meant for their societies.
“Do the photos still have meaning and if so, what is it?” Haviv explained in an interview with BIRN.
“There are a lot of correlations between the photo in Bosnia and the one in Panama. Although the photos are very different, the Panama one stands for the fight for democracy and obviously the photo here [in Bosnia] is a photo of a war crime, which in my opinion had no impact whatsoever when it was taken,” Haviv said.
Although the image prompted an international uproar at the time, it did nothing to change the course of the conflict. However, it did turn Haviv into a potential victim.
Taken from the small space between the front and back end of a truck in a street in the eastern Bosnian town of Bijeljina, the photo portrays a senseless act that defines the mindset of those who committed war crimes during the Balkan conflicts in the 1990s.
Haviv saw when the infamous Serbian nationalist Tigers unit, led by notorious Zeljko Raznjatovic, alias Arkan, arrive in Bijeljina. He took pictures when they took a Bosniak man and a woman out of their house, killed the man, and then the women. He took pictures when they brought out the sister of the women and shot her too, but somehow the perpetrators were not in any of the frames.
“I realised I had nothing to prove what happened, so I wanted to get a photo of the Tigers in the same frame as the bodies,” Haviv recalls.
Minutes later, a couple of fighters came around the corner and Haviv lifted his camera to capture them next to the bodies when another member of the paramilitary unit just walked into his frame and, for no reason, kicked the dead woman’s body.
The sound of Haviv’s camera made the soldiers turn around and see him but he just gave them a big smile.
Arkan demanded the film and promised to return it to Haviv after he had taken a look at the images. If he liked them, Haviv would get back the film.
But what Arkan did not know is that Haviv had previously hidden the roll with the image in the car, and had loaded a new roll and started taking more pictures.
“And then we had this ridiculous conversation about film labs in Belgrade, where I’m saying the labs there are very bad, let me process the film, I’ll bring you the pictures and you can tell me what I can use,” says Haviv.
“We argue for 15 minutes about film processing. So at this point I know my film is gone, but I want him to see I’m fighting really hard for this camera, and he doesn’t think there are any other pictures,” he adds.
Eventually Arkan took the film from Haviv’s camera, but the photographer drove back to Belgrade and filed the image from the hidden roll.
When the images were published, they produced nothing more than outrage and Arkan’s anger, including an alleged statement that he was looking forward to drinking Haviv’s blood.
[TABLE="class: photocaption, width: 640, align: center"]
[TR]
[TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Ron Haviv.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
For the next eight years, Haviv tried to keep out of Arkan’s way while still covering the Balkan conflicts.
“Other photographers were arrested because they looked like me, and I narrowly missed him, mostly in Kosovo,” he said.
It took time for the photo from Bosnia to become an image of some significance. The turning point may have been its display in the courtrooms of the United Nations war crimes tribunal in The Hague by prosecutors who were trying to describe ‘ethnic cleansing’ to the judges.
The photo then became one of the symbols of the Balkan conflicts, but was particularly significant for Bosniaks, who it reminds of the suffering they endured.
It also had other unintended consequences - a few years ago it was used as propaganda material in the war in Ukraine.
“A very famous Russian blogger had taken the Bosnia photograph from Bijeljina and had changed the caption. He wrote that the soldiers were not in fact Serbs, but were Ukrainian soldiers, and that the victims were not Bosnian Muslims, but were in fact ethnic Russians living in Ukraine,” says Haviv.
The blogger had a large following, and the photo went viral all over Russia. Haviv wrote a public statement explaining that the photo was from Bosnia not Ukraine, but he says the blogger had a much larger audience than him.
Eventually the blogger retracted it, but his retraction produced little reaction, and the photo was then displayed again with the same caption months later during a photographic exhibition in Moscow, says Haviv.
“I felt an amazing amount of disrespect for the victims in that photograph - for their sacrifice and their loss to be misused in that way. I felt also a punch in the idea of what journalism, in this case photojournalism, is supposed to be and how easily it’s becoming to knock that down,” he adds.
Haviv believes that what happened to his photograph is a small indication of the dangers that journalism and photojournalism are facing.
“This phenomenon has always been going on throughout photography, images being misused with captions being changed, different sides using photographs for different reasons,” he explains.
“But I think never before has it reached a point where it is now so dangerous, because the ability for imagery to spread so wide so quickly. And then even when there are corrections, it’s never able to correct the first instance,” he says.
Haviv and Walsh hope to have their film ready for the 2018 Sarajevo Film Festival.
- See more at: Capturing the Image of Ethnic Cleansing in Bosnia :: Balkan Insight
mujaga
Gesperrt
[h=1]Za ljubitelje skijanja Vlašić živi i po noći[/h] Zaljubljenicima u zimske čarolije ova je planina najatraktivnija, jer nudi alpsko, nordijsko i noćno skijanje
23.01.2017 15:17
Piše: Mirza DAJIĆ
Ski-centar Vlašić na Babanovcu, na nadmorskoj visini od 1.260 metara, posjeduje bogatu vanpansionsku ponudu, kao i veliki broj dobro opremljenih smještajnih kapaciteta (oko 800 ležaja u hotelskom smještaju i više od 11.000 u privatnim smještajnim kapacitetima – vikend-kuće) koji se nalaze neposredno uz skijaške staze. Ski-centar udaljen je 28 kilometara od Travnika.
Foto: Muhamed TUNOVIĆ
Naravno, zaljubljenicima u ski-sportove, Vlašić je najatraktivniji upravo u zimskoj sezoni, uz alpsko, nordijsko i noćno skijanje, te brojne šetališne staze. Na Babanovcu je sve do 1991. održavano međunarodno takmičenje u skijaškim skokovima - Pokal Vlašić. Skijaški centar opslužuje pet ski-liftova (dvosjed i vučnice) na sedam skijaških staza.
Tri puta sedmično na jednom od omiljenih ski-centara u našoj zemlji (staze Babanovac I i II) je i noćno skijanje, odnosno skijanje pod reflektorima. Kamera fotoreportera Muhameda Tunovića zabilježila je kako je to izgledalo proteklog vikenda. Svi zainteresovani za skijanje od 18.30 do 21.30 sati moraju izdvojiti 16 KM.
Foto: Muhamed TUNOVIĆ
Dnevna karta za staze Babanovac i Markovac od 9 do 16 sati iznosi 27 KM, poludnevna (od 9 do 12.30 ili od 12.30 do 16 sati) je 18, sedmična 162, sezonska bez noćnog skijanja - 420, te sezonska karta sa noćnim skijanjem - 490 KM.
Za baby lift Sunce dnevna karta (od 9 do 16 sati) je 15 KM, poludnevna (od 9 do 12.30 ili od 12.30 do 16 sati) je 12, a za noćno skijanje (od 18 do 21 sat) je 10 maraka. Za staze EKO FIS dnevna karta je 15 KM, poludnevna 12, a za noćno skijanje je 10 KM.
Na skijalištu je moguće iznajmiti skijašku opremu i angažirati instruktore škole skijanja. Iznajmljivanje kompletne ski-opreme je 20 KM, skija - 10, pancerica - pet, štapova - pet, daske za snowboard - 15, cipela za snowboard - pet i sanki - sedam maraka.
Visina snježnog pokrivača jučer je na Vlašiću iznosila 55 centimetara. Svi putevi do Vlašića su prohodni.
23.01.2017 15:17
Piše: Mirza DAJIĆ
Ski-centar Vlašić na Babanovcu, na nadmorskoj visini od 1.260 metara, posjeduje bogatu vanpansionsku ponudu, kao i veliki broj dobro opremljenih smještajnih kapaciteta (oko 800 ležaja u hotelskom smještaju i više od 11.000 u privatnim smještajnim kapacitetima – vikend-kuće) koji se nalaze neposredno uz skijaške staze. Ski-centar udaljen je 28 kilometara od Travnika.
Naravno, zaljubljenicima u ski-sportove, Vlašić je najatraktivniji upravo u zimskoj sezoni, uz alpsko, nordijsko i noćno skijanje, te brojne šetališne staze. Na Babanovcu je sve do 1991. održavano međunarodno takmičenje u skijaškim skokovima - Pokal Vlašić. Skijaški centar opslužuje pet ski-liftova (dvosjed i vučnice) na sedam skijaških staza.
Tri puta sedmično na jednom od omiljenih ski-centara u našoj zemlji (staze Babanovac I i II) je i noćno skijanje, odnosno skijanje pod reflektorima. Kamera fotoreportera Muhameda Tunovića zabilježila je kako je to izgledalo proteklog vikenda. Svi zainteresovani za skijanje od 18.30 do 21.30 sati moraju izdvojiti 16 KM.
Dnevna karta za staze Babanovac i Markovac od 9 do 16 sati iznosi 27 KM, poludnevna (od 9 do 12.30 ili od 12.30 do 16 sati) je 18, sedmična 162, sezonska bez noćnog skijanja - 420, te sezonska karta sa noćnim skijanjem - 490 KM.
Za baby lift Sunce dnevna karta (od 9 do 16 sati) je 15 KM, poludnevna (od 9 do 12.30 ili od 12.30 do 16 sati) je 12, a za noćno skijanje (od 18 do 21 sat) je 10 maraka. Za staze EKO FIS dnevna karta je 15 KM, poludnevna 12, a za noćno skijanje je 10 KM.
Na skijalištu je moguće iznajmiti skijašku opremu i angažirati instruktore škole skijanja. Iznajmljivanje kompletne ski-opreme je 20 KM, skija - 10, pancerica - pet, štapova - pet, daske za snowboard - 15, cipela za snowboard - pet i sanki - sedam maraka.
Visina snježnog pokrivača jučer je na Vlašiću iznosila 55 centimetara. Svi putevi do Vlašića su prohodni.
