Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Nachrichten aus Kroatien

Jetzt noch der Stich in Stracis Herz :lol:

Oslobodjenje-Zagreba-4.jpg


tito-300x140.jpg
 
GDJE JE BIO ZAGREBAČKI PARTIZANSKI KORPUS?

Neki nas još i danas, i to s visokih mjesta u politici – antihrvatskoj – hoće uvjeriti da njihova borba za Jugoslaviju nije bila zlo i da su komunistički zločini bili antifašizam. Povijesne činjenice, one od 1941. do 1990. godine i one od 1991. do 1995. godine ih u tome demantiraju, a njihovi putovi su obilježeni potocima suza i krvi i gomilama rasutih ljudskih kostiju. Bili su to putovi Staljinova i Titova komunističkog pakla, a ne De Gaulleova demokratskog antifašizma! Druga činjenica koju danas, 8. svibnja želimo spomenuti je ulazak u – nebranjeni – Zagreb, srpske – naglašavamo srpske – jugosoldateske, koja je Zagreb okupirala na isti način kao i ona iz prosinca 1918. godine i izvršila masovni pokolj nad Zagrepčanima 8. i 9. svibnja – i nastavila u tjednima i mjesecima koji su slijedili. Naime, hrvatske oružane snage i sve ostale vojske povukle su se iz Zagreba 6. i 7. svibnja. Divizije koje su prve ušle u Zagreb pripadale su Prvoj jugoslavenskoj armiji čiji je zapovjednik bio Peko Dapčević iz Beograda i Drugoj armiji – Koča Popović iz Crne Gore, a bile su Dvadeset prva i Dvadeset peta srpska divizija – obje iz centralne Srbije – sastavljene od onih koji su poslije listopada 1944. kokarde zamijenili petokrakama. Zatim, Šesta Lička – pod komandom Đoke Jovanića i Dvadeset osma Slavonska pod komandom Radojice Nenezića u čijem su sastavu i vodstvu bili prvenstveno Srbi – iz četničkih monarhističkih ili komunističkih krugova. Zagrebački partizanski 10. korpus – toliko razvikani – nalazio se tih dana na području Varaždina i bio im je dozvoljen ulaz u Zagreb preko Sljemena te Sesveta i Dubrave tek 9. svibnja poslije podne (2 dana kasnije) s tim da su jednu noć morali prenoćiti na otvorenome u Sesvetama, a drugu na tadašnjem Špartinu stadionu, jer su sve prostore u gradu bile zauzele srpske jedinice. Zagrebački partizanski korpus je 10. svibnja formalno preuzeo dužnost ‘Zagrebačkog garnizona’, da bi već 15. svibnja 1945. bio rasformiran i stavljen pod zapovjedništvo 2. Armije Koče Popovića. ‘Guverner’ okupiranog Zagreba je postao Mijalko Todorović-Plavi, rodom iz Kragujevca. O tome je pisao general Ivan Šibl u njegovoj knjizi ‘Sjećanja’.

Tito je 11. svibnja 1945. pohvalio jedinice koje su ‘oslobodile’ Zagreb i njihove zapovjednike:

– I. Jugo. armija – Peku Dapčevića – rođ. u Ljubotinu, Crna Gora;
– II. Jugo. armija – Koču Popovića – rođ. u Beogradu;
– general majore: Ljubu Vučkovića – rođ. u Cetinju, Crna Gora;
– Milutina Moraču – Srbina iz Glamoča;
– Mijalka Todorovića – rođ. u Kragujevcu;
– i pukovnika: Blažu Lampara – rođ. u Cetinju, Crna Gora.

Komandant tadašnje parade Jugoslavenske Armije održane u Zagrebu, 13. svibnja 1945., bio je Vaso Jovanović iz Podgorice u Crnoj Gori, komandant I. proleterske divizije. Nitko od ‘pohvaljenih’ nije bio Hrvat niti iz Hrvatske, pa neka nam se sada objasni da to nije bila okupacija?! Treća činjenica o kojoj je važno reći par riječi je sutrašnji ‘Dan Europe’ – iako taj dan ima razloga slaviti samo polovica Europe, druga polovica je samo zamijenila jedan totalitarizam drugim. Jasno je o tome rečeno u Rezoluciji Vijeća Europe, i Rezoluciji Europskoga parlamenta, a koje se u Hrvatskoj uporno prešućuju u političkim krugovima i medijima. Ako u današnjoj Hrvatskoj sinovi jugoslavenske ORJUNE, OZNE, KOSA, UDBE, i njihovi unuci, a čija su usta danas puna europejstva, misle da će s tim kovčegom zla ući u Europsku uniju, varaju se! Rado ćemo i mi dati svoj doprinos u borbi za takvu europsku Hrvatsku. T

Partizansko-udbaška stoka ne priznaje ni ono što je sama napisala. Ovo je sve uzeto iz kjige Ivana Šibla, partizanskoga generala. Ali antihrvatskim sotonama istina ništa ne znači.

Dobro oni znaju sta je istina....
 
https://protivstruje.wordpress.com/...i-protiv-okupatora-a-za-narodno-oslobodjenje/

Esej Dinka Šuljka, bivšeg HSS-ovca, partizana i masona tj. ultra liberala o zlodjelima tih istih partizana koji su sustavno uništavali vlastiti narod, nemjerljivo više nego tzv. “okupatori”, samo kako bi se dočepali vlasti, prenosimo iz “Hrvatske revije” 1976 god. Dinko Šuljak je pobjegao iz Titove Tvornice Smrti (TTS) u grad Davis u Kaliforniju nakon rata jer nije mogao podnijeti zločine Titove soldateske prije i nakon rata.

Jedan dio:
O imaginarnim borbama -sedam izmišljenih ofenziva— partizanskih odreda pišu se knjige i ovjekovječuje se ono, što se ustvari odvijalo u jednom neznatnom obliku i na ograničenom zemljopisnom području. Strateški te borbe vrlo malo su značile za značajan uspjeh partizanskih odreda, a još manje za konačnu pobjedu velikih Saveznika —SAD i Engleske. Ali usprkos stvarnoj situaciji na području današnje Jugoslavije, za vrijeme rata, na kojem je dominirala hrvatska vojska unutar Nezavisne Države Hrvatske, uspješno opirući se velikosrpskom hegemonizmu —u obliku četništva— i međunarodnom komunizmu, u obliku “narodno- oslobodilačkog pokreta”, veliki Saveznici prihvatili su Titovu “ubačenu patku” o partizanskom udjelu u ratu protiv nacističke Njemačke i fašističke Italije, i na zagovor Sovjetske Rusije prihvatili Tita u Teheranu i Jalti za svoga saveznika i nakon rata ustoličili ga u Beogradu za predsjednika nove, Federativne Narodne Republike Jugoslavije, stvorene u formi centralističkog federalizma, u kojoj je hrvatski narod lišen svojih suverenih prava i samostalnosti.
 
Zurück
Oben