U svom angažmanu, Hajdukovci su bili samo mali dio impresivnog doprinosa Dalmacije Narodnooslobodilačkoj borbi. Od nešto više od 40.000 stanovnika koliko ih je Split imao 1941. godine njih 12.500 kao naoružani borci sudjelovali su u NOVJ (od toga 1.100 žena); njih 1.500 poginulo je diljem Jugoslavije. Procjenjuje se da je još oko šest tisuća Splićana aktivno pomagalo Titovu vojsku, a do ukupnog broja simpatizera nemoguće je doći. Šesnaest tisuća ljudi bilo je utamničeno u splitskim zatvorima. Pet tisuća Splićana deportirano je u njemačke, talijanske i ustaške logore smrti. Više od tisuću poginulo ih je u bombardiranjima ili od posljedica bolesti i gladi. Obješeno ih je ili streljano 266, a 1.400 izbjeglo je iz grada. Fašistički i kolaboracionistički pokreti u Splitu su stajali neusporedivo slabije: u ustaškom pokretu aktivno je bilo 50, a u četničkom 45 ljudi.