Krivo me shvacas. Ja sam svjedok tog vrijemena i raspolozenja obicnih vojnika i rezervista, koji jos nisu ni napunili dvadeset godina, a nisu ni znali za koga i u ime cega da ratuju. Pa upravo tih 15% mobilisanih prilicno ljepo pokazuje, kakvo je bilo raspolozenje medju mladjim svijetom i prema ratovima i prema Slobinoj politici, inace jedinstvenoj mjesavini staljinizma, nacionalsocijalizma, antiglobalizma i modela juznoamerickih vojnih diktatura. Ja svakoga u Srbiji mogu potpuno razumjeti, da su vecina u zbjegovima kod prijatelja ili neke daljne rodbine, ili u inostranstvu bjezali, sve u svemu, svako zeli sacuvati zivu glavu, a ne ginuti za brkate JNA serife i njihove predratne privilegije. Blackjack je upravu, 1991. godine se nije znalo ko pije, a ko placa.
Masovnu podrsku te lude devedeste dale su uglavnom "sjede glave", ljudi koji su u Titovoj Jugoslaviji prozivjeli prakticni cijeli zivot, koji su u Milosevicu vidjeli novog "Tita", ljudi koji su u sliku tadasnjeg zloglasnog RTSa gledali kao na jedinu i apsolutnu istinu. Pa po bogu zemljace, ljudi su protiv njihove volje slati za Slavoniju u lazima, da se odrzavaju u Vojvodini neke vojne vjezbe, kad ono pravac Beli Manastir, Dalj, Vinkovci ili Vukovar. Meni su ljudi, tadasnji rezervisti pricali, kako je cesto dolazilo do svadja sa oficirima i da su jednom u kasnoj jeseni 1991. blokirali izlaz iz Pozarevca prema Beogradu, i nisu vise bili pozvani. Nije isti rat za jednog Sumadinca 1991. godina da se bori za licki krs kao za jednog Kordunasa, gdje su mu Vojnic i Gvozd okruzeni i vodi borba za opstanak prakticki na kucnom pragu. Kad je bio rat na Kosovu, sasvim drukcija slika, tu nije trebalo previse moljakati, rat je zakucao pred svojim vratima.