Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Never forget Oluja - Dort geschah die größte ethnische Säuberung Europas seit dem 2 WK.

Irgendwie sind alle Threads heute morgen ähnlich, Deggi vs den Rest, einige Kroaten hetzen antiserbisch, Deggi bringt fragwürdige Argumente ... :LOL:
Nah nah friendly fire gayt auch :lol:


Retardona
Um diese Inhalte anzuzeigen, benötigen wir die Zustimmung zum Setzen von Drittanbieter-Cookies.
Für weitere Informationen siehe die Seite Verwendung von Cookies.
 
Man beginnt eine Geschichte nicht am Ende.....


Um diese Inhalte anzuzeigen, benötigen wir die Zustimmung zum Setzen von Drittanbieter-Cookies.
Für weitere Informationen siehe die Seite Verwendung von Cookies.
 
Man beginnt eine Geschichte nicht am Ende.....


Um diese Inhalte anzuzeigen, benötigen wir die Zustimmung zum Setzen von Drittanbieter-Cookies.
Für weitere Informationen siehe die Seite Verwendung von Cookies.

Da haste recht, 1/3 Serben katholisieren, 1/3 in KZ umbringen. 1/3 vertreiben, oder wie War das Program Kroatiens?

Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
 
Du wolltest doch von Beginn an starten ...

Beginn, wenn man mal von den Krieg gegen die Osmanen absieht:




Kvaziteoretska osnovica onoga na čemu će Stojanović izgraditi svoje stajalište o biti odnosa Hrvata i Srba je ova: „Hrvati niti imaju posebnog jezika, niti zajednice običaja, niti čvrstoga jedinstva života, ni, što je glavno, svesti o međusobnoj pripadnosti i s toga ne mogu biti posebna narodnost.“ Iz toga „logično“ proizlazi da „Hrvati nisu ni pleme ni posebna narodnost“ nego se nalaze na prijelazu, „ali bez nade da će sačinjavati ikada posebnu narodnost“. To se neće dogoditi stoga što oni „u tuđem sluzi gledaju svoj ideal“ te ne mogu „više ništa ni tražiti nego da postanu svoj ideal – da postanu sluge“. Budući da „Hrvati nisu i ne mogu biti posebna narodnost“, oni su „na putu da postanu – srpska narodnost“. Taj „proces pretapanja nitko ne može zaustaviti“. On će se ubrzati u borbi koja se mora voditi „do istrage naše ili vaše“ u kojoj „jedna stranka mora podleći“. „Da će to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski položaj, okolnost, što žive svuda pomešani sa Srbima i proces opšte evolucije, po kome ideja Srpstva znači napredak.“

I sve to u Zagrebu, na ćirilici, u vrijeme kad su Srbi doživljavali najveći prosperitet na ovim prostorima, čiji je kapital npr. u trgovini (zajedno sa židovskim) nadmašivao hrvatski. Da tu nije riječ samo o novinskom uratku, nego o nacionalnom programu, govori činjenica da je navedeni članak nakon Beograda i Zagreba tiskan i u Novom Sadu u brošuri u kojoj Stojanović nastavlja s biologističkim diskursom o borbi „do istrage“, što će reći istrebljenja:




Dann folgte:
Im Königreich Jugoslawien (1918–41)
Die Vereinigung zum Königreich der Serben, Kroaten und Slowenen (ab 1929 Königreich Jugoslawien) wurde gegen die föderalistische, von der kroatischen politischen Elite vertretenen Konzeption durchgeführt und vom Kroatischen Sabor überhaupt nicht ratifiziert. Ihre Durchführung war zudem von politischen und militärisch-polizeilichen Repressionen begleitet – die am 5. Dezember 1918 in Zagreb veranstalteten friedlichen Demonstrationen wurden blutig erstickt (sogenannte Dezember-Opfer).

Die kroatische Frage. Diese Wendung bezeichnet den Kampf des kroatischen Volkes um die Anerkennung seiner nationalen Eigenartigkeit, vor allem in der Zwischenkriegszeit (1918–41).

Mit der Verabschiedung der aufgezwungenen Veitstagverfassung (1921), die sogar ohne qualifizierte Mehrheit angenommen wurde, ferner durch die Errichtung einer offenen Königsdiktatur (1929) und durch die Einführung der sogenannten Oktroyierten Verfassung (1931) befand sich das Königreich Jugoslawien in einer andauernden politischen Krise. Wegen der ungelösten nationalen, wirtschaftlichen und politischen Fragen herrschten im Land politische Unzufriedenheit und Spannungen. Die Staatskrise erreichte ihren Höhepunkt mit dem 1928 im Belgrader Parlament verübten Attentat auf kroatische Parlamentarier, bei dem auch der Anführer der kroatischen Opposition Stjepan Radić tödlich verletzt wurde. Diese Staatskrise übertrug sich immer stärker auf die Beziehungen zwischen den Kroaten und Serben.


Genau genommen hat es eigentlich mit Načertanije von Garašanin begonnen

Iako tajni dokument, Garašaninovo Načertanije je bilo zvaničan program dve srpske vlade - kneza Aleksandra Karađorđevića i kneza Mihaila Obrenovića. František Zah postaje u Srbiji ministar vojske, a kasnije đeneral i načelnik srpskog generalštaba.[7] Utemeljujući novu spoljnu politiku, Srbija napušta isključivu orijentaciju prema Rusiji, velikoj sili koja je bila neposredno zainteresovana za Balkan.[8]

Garašanin je za vreme kneza Aleksandra Karađorđevića bio pristalica borbe za velikosrpsku državu. Kasnije, kao ministar spoljnih poslova kneza Mihaila (1860—1868), Garašanin je evoluirao prema jugoslovenskom rešenju, uspostavljajući veze sa jugoslovenskim pokretom u Hrvatskoj (biskupom Štrosmajerom) i bugarskim revolucionarnim organizacijama.[3] Knez Mihailo Obrenović je sa bugarskim emigrantima u Bukureštu 14. januara 1867. zaključio Bukureštanski ugovor o zajedničkoj državi Srba i Bugara.

Austrija je saznala, tajno pribavila i poverljivo arhivirala Garašaninovo Načertanije 1883. godine.


 
Vucic čovjek koji je bio potrčko Šešelju, koji je govorio da treba ubiti 100 Bošnjaka za jednog Srbina, koji je govorio da Glina nikad neće biti u RH,...govori o protjerivanju i etničkom čišćenju. Pa imaš li ti i gram ljudskog srama?
Pa ti i tvoj mentor ste protjerivali hrvate iz Vojvodine gdje nije bilo rata, vadili ste Bošnjake iz vagona u Srbiji/Crnoj Gori smradu ljudski.
Kako te nije sramota govoriti o etničkom čišćenju.speaker velikosrpsko bajke i onog šverc komerc drkadzija sto seru o patriotismus gdje ste bili 5.8.1995 na frontu???
 
Zurück
Oben