Volkszählung 2013 in Bosnien

[DZEKO]

1911. Seljaci katolici u Bosni ne znaju za Hrvatsko ime


‘Bosna i Hercegovina i ustavne uredbe’ 1911. godine piše austro-ugarski diplomat A. Sheck:

“Kada se jednom srpskom /pravoslavnom/ seljaku postavi pitanje šta je, on samosvjesno odgovcara: ‘Srbin, gospodine', a kad se to isto pitanje postavi katoličkom seljaku, on stidljivo odgovara da je katolik. Ni od jednog bosanskog seljaka nisam čuo da je Hrvat. Nasuprot tome, bosanski intelektualci, zanatlije, trgovci katoličke vjere priznaju se bez izuzetka Hrvatima”

To pokazuje da širenje hrvatske nacionalne ideje još 1911. nije uzelo maha kod Bosnjackih katolika na selu.

Fratar Jukic banjalucanin u svom “Kolu” veli da Bosnjaci ne znadu za ime Hrvatsko.

Katolicki svecenik Matija Katancic

“Uvjericeš se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji narocito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali“.

Bošnjak katolicke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukiæ ce zabilježiti da u Bosni, u 19. stoljecu, “katolici ne znaju šta znaci rijec Hrvat, a kamoli da se oni osjecaju pripadnicima hrvatske nacije”.

Slicno kao i Srbi Hrvati su samo jedan konglomerat razlicitih naroda i plemena kojima je jedino zajednicko ime (koje je turskog porijekla),cak i dan danas da se jasno primjetiti ta izrazita nehomogenost Hrvata kao naroda sto se najasnije moze uociti ako se osmotri njihov narodni jezik,koji je i vise nego nehomogen.Ako bi smo sastavili zajedno Dalmatinca,Zagorca,Istrana i Slavonca i dali im zadatak da govore narodnim jezikom,tu niko nikog ne bi nista razumio.

Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.

 

[D86]

Ich denke die Zahl von uns wird gering sein und in Zukunft noch weiter sinken. Viele werden die Gelegenheit nutzen und BiH verlassen mit dem EU Beitritt Kroatiens, da so gut wie jeder ebenfalls den kroatischen Pass besitzt, was ich verstehe dort zu leben ist ein Albtraum. In Kroatien ist das leben schon hart aber in BiH würde keiner von meiner Familie mehr leben wollen, nicht mal die, welche gut 50 Jahre dort verbracht haben. Viele meiner Landsleute werden versuchen Richtung Westen sich eine Existenz aufzubauen, aber ich hoffe dennoch, dass wir zumindest auf 500 000 kommen da die Geburtenzahlen der Kroaten in Zentral BiH, Livno - Duvno und Hercegovina eigentlich positiv sind würde mich dies nicht mal überraschen nur leider ist die kroatische Bevölkerung in der Posavina fast schon Tod. Aber dennoch bin ich mir sicher, die Kroaten werden aus Bosnien nicht verschwinden, auch wenn es sich viele wünschen würden.

 

[Junuz_Đipalo]

Šejh Sudi - "Kako se općenito drži, on je rogjen u selu Sudići, koje spada pod sarajevski kotar. Od toga sela potječe mu i samo ime. Megju muslomanima Herceg-Bosne on je glasovit, kao muverrih (povjesničar), od kojega se sačuvao i dan danas tevarih (povijest) u rukopisu, gdje se izrično spominje Hrvatstvo Bosne i Hercegovine i kako su Bošnjaci i hercegovci Hrvati." Šejh Jujo (1650.-1707.) - "Bio je na daleko poznat u islamskom svijetu po narodnom tevatru (predaji), kao evlija (dobri). On je poznat i pod imenom Hadži Juja efendija. I ovaj dakle islamski muverihh, koji je cijeloga svoga vijeka ibadet (bogosluženje) Bogu činio, izrično nazivlje u svojim spisima Hercegovce i Bošnjake Nam-Hrvatima, dakle porijeklom, koljenom Hrvatima. Mezar (grob) ovog čuvenog evlije nalazi se u Mostaru." Mnogi se glasoviti turski paše i veziri nisu stidjeli svoga hrvatskoga podrijetla, pa su uza svoja imena stavljali pridjevak Hrvat. O njima piše dr. Safvetbeg Bašagić u svomu djelu Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb, 1931.). Evo ih nekoliko: Mahmutpaša Hrvat, koji "stoji na čelu svim vezirima, učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva", vezirom je postao nakon zauzeća Carigrada 1453.; Memipaša Hrvat iz Gradačca; Rustempaša Hrvat, rodom iz Sarajeva (kako misli Hamdija Kreševljaković); Sijavušpaša Hrvat; Tahvilpaša Kulenović Hrvat, sadrazam (veliki vezir) sultana Selima II. Iz carskih fermana (naredbi, zapovijedi) osmanskoturskih sultana i starih pisama jasno se vidi, da su hrvatskoga roda i koljena begovi Kulenovići, Kapetanovići, Evlijići, Filipovići i mnogi drugi. Sarajevski Mutevelići potomci su Muradbega Fardića, Hrvata iz Šibenika. Potomci srednjovjekovnoga bosanskohrvatskoga plemstva su Kopčići, Kulovići Hrasnice, Gradaščevići, Korići, Dugalići (Malkoči), Starčevići, Dženetići (nekad Rajkovići). Neka su prezimena sačuvana samo u bosanskih katolika i muslimana: Đikići, Svrze, Čengići, Križevci. Begovi Kulenovići bijahu hrvatski plemići, kojima su praoci bili hrvatski plemići još u doba hrvatskih narodnih vladara. Nakon Pacta conventa, ne htijući prihvatiti ugarskoga kralja za svoga kralja, odselili su se u Bosnu. U doba bosanskohrvatskoga kraljevstva pripadali su stališu velikaša. Velika je mogućnost, tako se govorilo, da je iz njihova roda Kulin-ban, po kojemu su dobili prezime Kulenović (Kulinović). "Begovi Kulenovići nikada nisu nijekali svoje hrvatstvo, nego su ga uvijek izticali. Malo je poznato, da je Ibrahim-paša Kulenović na saboru u Frankfurtu godine 1562. ponosno govorio 'svojim hrvatskim jezikom'" (dr. Džafer Kulenović, Izbor iz djela, Uzdanica d.d., Zagreb, 1992.).

Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.

Safvet-beg Bašagić


Čarobna kćeri prirode majske,
Otvori svoje kapije rajske,
O daj me pusti u bajni dvor!
Gdje milo poje
Pjesmice svoje
Istočnih vila veseli kor.

Da njime kajde u naše pjesme
Slijem, da teku ko rajske česme,
Jer hrvatskog jezika šum
Može da goji,
Može da spoji
Istok i zapad, pjesmu i um.

Sad silno huči, ko burno more,
Sad blago kao kroz vilin-dvore
Tajnih duhova čarobni poj,
A sada bruji,
Kao da zuji
Kroz bašču pčela prognani roj.

Sad opet nježno kao da tuži
Bulbulče malo na rumen-ruži,
Jadeći gorko na udes svoj. —
Tako se milje
I sve smilje
U tebi stapa, jeziče moj!




i zato u Oktobru ponosno se uspravi
i debeli X kraj 'Hrvat' stavi

 

[DZEKO]

Izlaganje Antuna Radica u „Domu” od 10.11.1904.

Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi jos prije 20 godina dosli tamo dalje u Hrvatsku, npr u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati- vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo medu gospodom, nego jos vise među seljacima: i to su bili ”Rasci„ i ”Sokci„- a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ime i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio?
Tko je te Hrvate tako rekuc stvorio?
To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starcevica ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”

Antun Radic u „Domu”od 3.12.1903 objašnjava kako su Slovenci pretvoreni u Hrvate.

„U staro vrijeme, i još pred 300 do 400godina nije oko Zagreba, Krizevaca,Siska, Pozege itd uopce u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita do mora, u cijeloj toj zemlji nije bilo ni jednog Hrvata: Hrvati su bili preko Velebita, blize moru, a oko Zagrba itd pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu sve su to bili Slovinci ili Slovenci. a DANAS SU TU HRVATI! A GDJE SU SLOVENCI? JESU LI SLOVENCI PROPALI? SUDITE, jesu li propali: kad je hr vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hravstki bani među Slovence, u Zagreb ali su se svejdeno zvali hr bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovenci imali hr bana, ali to njima nije bio tudji ban, jer su Slovinci govorili slično, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hr bana i hr valdu, poceli su ljudi sve po malo govoriti da je to i narod hrvatski. I tako su se Slovenci sve po malo provzali Hrvatima – izgubili su svoje ime, tako da danas ni 1 seljak oko Zagreba ne zna sto je to slovenac ili slovinac, nego kaže da je hrvat.

 

[Junuz_Đipalo]

:

Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.

Musa Ćazim Ćatić (Odžak, 1878.- Tešanj, 1915.):

Bosni

Ponosna je Bosna moj zavičaj mili,
Tu je sunce čija granulo menika,
Djedovi su moji za nju krvcu lili,
Njojzi bit ću i ja čelenka i dika.

Povrh nje su vijenci prohujali burni,
Mnogo nas je ljutih sapinjalo jada,
Oblaci se i sad nad njom kupe tmurni,
Ali Hrvat jošte bori se i nada.

O predrago ime! Hiljadu je ljeta,
Što kraljevskim sjajem ponad Duvna sinu,
Ali makar sudba zadesi nas kleta,
Ti nam spase ponos, prava i starinu.

Dok svetinje ove Hrvat čuva svoje
Nikada ga sila uništiti neće.
Isto i presjajno, kao sunce što je,
I njemu će sinut sunce stare sreće.

Moje mlado srce taj već časak sluti.
Bez muke i znoja, znadem neće doći.
Zato treba radit i ne počinuti
I kroz oštro trnje makar bilo proći.

Oj, premili rode! Tebe teško boli
Što nevjeru s bijede ti pretrpje mnogu,
Al ja baš te volim, što si bijedan toli
I jer pišem cijelim tebi pomoć mogu.

Radit ću za te i slobodu tvoju,
U sreći ću tvojoj plaću tražit trudu,
Uklanjat se neću ni muci ni znoju,
Ma okupo njime tvoju svetu grudu.

Postojbino draga Mladena i Tvrtka!
Hrvatstvo mi tvoje baštinstvo je sveto.
Ah, neka je samrt i teška i gorka,
Za spas tvoj i sreću, mog života eto!

:augenbrauen:

 

[DZEKO]

.

 

[Junuz_Đipalo]

bolje i turko nego srbo

 

[DZEKO]

Warte mal kurz hab Fehler gemacht.

 

[DZEKO]

So jetzt.

Poznati turski historièar, dr Osman Karatay

U potrazi za izgubljenim plemenom”

Osman Karatay u svojoj knjizi “U potrazi za izgubljenim plemenom” opisuje kako su tursko pleme, Kurbati (Bijeli Oguri), u drugoj polovici 6. stoljeæa Avari protjerali iz njihove tadašnje postojbine na sjeveru Kaspijskog mora, pa su oni došli u Galiciju, na jugu današnje Poljske. Nekoliko godina kasnije Avari su ih opet poèeli ugrožavati s juga, iz današnje Maðarske i Slovaèke. Kurbati Oguri, koji su, da bi vladali brojnijim Slavenima, morali primiti neke njihove obièaje i jezik, organiziraju Slavene u borbi protiv Avara, a posljednja etapa tog otpora bio je prodor u Dalmaciju, iz koje su tada èak i protjerali Avare, u zajednièkoj akciji s Bizantom i Francima. Ti malobrojni Turci, Oguri, s vremenom su se sasvim poslavenili, ali su svoje tradicionalno ime – Kurbat – “dali” novostvorenom narodu, tzv.”Hrvatima”.

Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.

 

[Junuz_Đipalo]

So jetzt.

Poznati turski historièar, dr Osman Karatay

U potrazi za izgubljenim plemenom”

Osman Karatay u svojoj knjizi “U potrazi za izgubljenim plemenom” opisuje kako su tursko pleme, Kurbati (Bijeli Oguri), u drugoj polovici 6. stoljeæa Avari protjerali iz njihove tadašnje postojbine na sjeveru Kaspijskog mora, pa su oni došli u Galiciju, na jugu današnje Poljske. Nekoliko godina kasnije Avari su ih opet poèeli ugrožavati s juga, iz današnje Maðarske i Slovaèke. Kurbati Oguri, koji su, da bi vladali brojnijim Slavenima, morali primiti neke njihove obièaje i jezik, organiziraju Slavene u borbi protiv Avara, a posljednja etapa tog otpora bio je prodor u Dalmaciju, iz koje su tada èak i protjerali Avare, u zajednièkoj akciji s Bizantom i Francima. Ti malobrojni Turci, Oguri, s vremenom su se sasvim poslavenili, ali su svoje tradicionalno ime – Kurbat – “dali” novostvorenom narodu, tzv.”Hrvatima”.

Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.

to smo ime dobili jer smo kuronje (kurbat = kurat = tursk. onaj s velikom kitom)
bosanci imaju velike kite
sad zbroji jedan i jedan, hrvoje-beže