Mile Mrkšić - general brani generala koji ga je vojnički porazio
Bio je svibanj 1995. U Krajini je zavladala panika jer su se mnogi tamošnji stanovnici tek otrijeznili i shvatili da Hrvatska, za razliku od 1991., ima vojnu moć. Veliku. Dio državne tvorevine pobunjenih Srba, Zapadna Slavonija pregažena je u Bljesku. Većina stanovništva bila je toliko šokirana da nisu pomogla nikakva zaustavljanja i jamstva međunarodne zajednice i Hrvatske – izbjegli su u BiH, u Republiku Srpsku. U Beogradu je Milan Martić, lider pobunjenika, histerično tražio pomoć svemoćnog Slobodana Miloševića. Srpski je vođa prethodno razgovarao s Momčilom Perišićem, glavnim vojnim liderom Miloševićeve Jugoslavije.
Zaključili su da je Martić “potpuno poludio”. Kao odmazdu za gubitak Zapadne Slavonije ispalio je rakete na Zagreb.
Milošević i Perišić skovali su plan – Republika Srpska je stabilizirana, tu stvari dobro stoje, ali treba spašavati Krajinu. U uspaničeni Knin i raspadajuću Krajinu morali su poslati svog jakog čovjeka, da spasi što se spasiti može. Izbor pada na Milu Mrkšića, general potpukovnika, odabranog i dokazanog ratnika. Mrkšić je podrijetlom Srbin iz Hrvatske, cijene ga kao ratnika i dobro će “sjesti” krajišnicima, procjenjuje Beograd. No, u prvim razgovorima Mrkšić se ne da. Ne odlazi mu se iz Beograda u kninski kaos. Lome ga, pritišću izravno i dugim telefonskim razgovorima pa je zov srbijanskog vožda Miloševića prejak za tog klasičnog jugoslavenskog generala. Mrkšića vode u Borovo Selo na krajinsku skupštinu, gdje ga izabiru za zapovjednika vojske RSK. Slavlja nema, kolona automobila već čeka Mrkšića.
– Idemo u Karađorđevo, čeka vas drug Milošević – rekoše mu. Za dva sata Milošević mu analizira kako su hrvatske snage već previše ojačale i ne može ih se više vojno pobijediti. – Imaš vremena do 11. mjeseca da stabiliziraš vojsku, a politički trebaš uvjeriti narod, vojsku i političare u Krajini da shvate kako će ostati u sastavu Hrvatske, u nekom suživotu...
Osuđen za Ovčaru
Kao nevoljki svjedok obrane hrvatskog generala Ante Gotovine! Gotovininu obranu vode dva Amerikanca, etnički Hrvat Luka Mišetić i Greg Kehoe, specijalac koji je obavio nekoliko izuzetnih poslova za američki State Department. Uza sve to još i bivši, dugogodišnji tužitelj Haaškog suda.
Njihova taktika obrane potpuno je iznenadila, pomalo i izbezumila i inače u procesu hrvatskim generalima zbunjene tužitelje.
Kao svjedoke obrane, Mišetić i Kehoe počeli su dovoditi visokopozicionirane Srbe. Prvo agenta vojnoobavještajne službe JNA Slobodana Lazarevića, koji je hladno i iscrpno obznanio kako je Beograd manipulirao krizom i tjerao hrvatske Srbe u sukob, pa ih potom napustio u najtežem trenutku. No, glavno je iznenađenje nastupilo ovih dana kada je obrana od suda zatražila da na klupu za svjedoke sjedne – general Mrkšić. Samo mjesec dana prije Mrkšiću je, u procesu protiv “vukovarske trojke”, bila potvrđena drugostupanjska i konačna presuda, kojom je osuđen na 20 godina zatvora zbog “pomaganja u ubojstvu 200 Hrvata na Ovčari”. Sud je u obrazloženju presude kazao da je Mrkšić propustio zaštititi zarobljene Hrvate, da je povukao Šljivančanina i njegove vojne policajce iz osiguranja i time Hrvate svjesno prepustio paravojsci i – masakru. Mrkšiću, sada dok čeka da vidi u koju će državu biti upućen na odsluženje kazne ratnog zločinca, prema vlastitom priznanju, nije više ni do čega, osim do “posjeta kćeri i zeta”.
Nije želio svjedočiti, no dobio je tzv. sub poenu, obvezujući nalog suda, i morao se pojaviti u sudnici. No, kada je počeo svjedočiti, vrlo brzo se zainteresirao, shvatio je da je ovo vojnička priča, u njemu se probudio profesionalac i počeo je tumačiti, pogledavajući prema hrvatskom generalu Gotovini, udaljenom samo nekoliko metara od njega, svoje dojmove o akcijama Gotovine. Nije ga želio braniti,
no ovako, samo govoreći istinito što se zbivalo, već nakon dva dana svjedočenja (koje će potrajati tjedan dana) uvelike je “prokrčio” put obrani Gotovine. I rušenju cijelih dijelova optužnice protiv hrvatskih generala.
Neslavan kraj
Istog tog svibnja 1995. Ante Gotovina već je general HV-a i ostvaruje koncepciju RH i međunarodne zajednice – ključnu pobjedu nad agresivnim srpskim snagama ostvariti u BiH. Mrkšićeve i Gotovinine snage prvi se put izravno sukobljavaju oko Dinare, pa je uslijedila Oluja. Gotovina pobjeđuje.
– Naravno da je prvo gađan moj štab, svaki bi vojnik to prvo napravio, i ja bih to napravio, znao sam to, izmakao sam se – svjedočio je Mrkšić o Gotovininu napadu na Knin. Kasnije je i upitao: – I danas me interesira: kako vam je uspjelo tako precizno gađati tako male ciljeve artiljerijom? Gotovini je pobjegao osmijeh.
Zato što to ostaje njegova vojna tajna, a vjerojatno i zato što je njegov izravni protivnik, general i zapovjednik srpskih snaga posvjedočio
da Gotovina nije, kao što u optužnici stoji, “neselektivno” granatirao. U svom dosadašnjem svjedočenju Mrkšić je potukao i tezu da su krajinski Srbi bježali zbog granatiranja, jer je evakuacija vojske i civila naređena iz vojničkih razloga – da ne ostanu odsječeni. Nakon gubitka rata, Mrkšić se nije usuđivao odmah vratiti u Beograd jer su ga optuživali da je kriv za vojni poraz. Nisu shvatili da je snage iz Obrovca i Benkovca morao povući kako ne bi ostali odsječeni. Ipak je prešao Drinu i “završio u kućnom pritvoru”.
Retroaktivno je umirovljen i “završio je radeći na zelenoj pijaci u Beogradu”.
Gotovina je pobjednički završio rat, bio je godinama na najvišim vojnim funkcijama, završava školovanje u SAD-u, no slijedi optužnica, bijeg i uhićenje. Već je više od tri godine u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu. Tamo se još nalazi i Mrkšić. Koji je Gotovininoj obrani u sudnici i zahvalio riječima: –
Hvala vam što ste me pozvali, nosio sam ovo u sebi 15 godina...
Mile Mrk?i? - general brani generala koji ga je vojni?ki porazio
