Velez
BH FANATIC
wieso den? ist don gesperrt?Schon mal daran gedacht, dass du die Antwort erst in einem Monat bekommst?
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Zmajevi
- Ersteller Kozarčanin
- Erstellt am
Velez
BH FANATIC
das sind nur ein kleiner teil der so denkt. eben solche die nur im internet einen auf fan machen aber noch nie live beim spiel waren ausser bh spielte gerade gegen das land in dem sie leben.
aber sonst unterstütze ich bhf und werde mich demnächst uclaniti.
T
The Rock
Guest
H
hahar
Guest
Velez
BH FANATIC
Marciano do Nascimento
Brazilac novi heroj « Hordi Zla »
Kada se nekada vratim Bosnu, a vratiću se, bit ću velika evropska zvijezda
Marciano Dos Nascimento, 26-godišnji Brazilac, po mnogo čemu je najzaslužniji što je FK “Sarajevo” osvojilo titulu nogometnog prvaka Bosne i Hercegovine; dok navijači Sarajeva slave titulu i kuju u zvijezde svoga sportskog heroja, Marciano pakuje kofere i sprema se za veliku evropsku karijeru; pred odlazak iz BiH ispričao je našem novinaru svoju prilično uzbudljivu bosansku avanturu sa sretnim završetkom
Kada je prije dvije godine stigao u BiH, najveći mu je bio problem naviči se na snijeg i niske temperature koje krajem godine okuju našu zemlju. U njegovom rodnom, milionskom Tiradentesu temperature su uvijek, i za najhladnijih dana, dvadesetak podioka iznad nule i snijeg je prvi put u životu vidio kada je stigao u zenički Čelik. Iz Brazila je došao sa dvojicom suigrača, Antonijem Kortezom i Narcisiom Korukom, pomalo iznenada, u aranžmanu koji je sa njima sklopio zenički menadžer sa španskom adresom Dino Pašalić. Pola godine po dolasku, pokazalo se kako je od njih trojice samo Marciano Dos Nascimento onaj koji može opravdati tvrdnje stručnjaka kako se u Brazilu “i na plaži može naći kvalitetan nogometaš“. Uz Baiana, nekadašnjeg nogometaša Širokog Brijega, Marciano je zasigurno najbolji stranac koji je nakon rata igrao na našim terenima, ove je godine sasvim sigurno najbolji nogometaš Premier lige i jedan od najzaslužnijih što je Sarajevo, nakon osam godina čekanja, ponovo prvak BiH.
“Dani po dolasku bili su mi možda najteži u životu”, priča nam Marciano pred posljednju ovosezonsku utakmicu Premier lige.
NISAM ZNAO DA U BiH VIŠE NEMA RATA
“Došao sam u zemlju o kojoj nisam znao ništa, jezik mi je bio nepoznat, novi ljudi, novi običaji. Bio je to prvi put da sam otišao od kuće, da sam se odvojio od porodice i trebalo se na to sve naviši. No, bio sam odlučan da uspijem, da se spremim za igranje u nekoj jačoj ligi, što je uostalom cilj svakog od nas koji dolazimo iz Brazila.”
Prvu mu je pomoć po dolasku pružio zemljak iz Brazila, koji kao humanitarac radi već desetak godina u Zenici. Primio ga je kod sebe, naučio ga osnovama bosanskog, kojeg danas odlično govori.
“U Brazilu mi je menadžer Dino Pašalić ispričao dosta o vašoj zemlji. Malo sam se plašio doći, jer sam na vijestima gledao o ratu i ubijanjima, no on mi je pojasnio da je sve to prošlost, da zemlja napreduje i da je za mene dobro da dođem. Sada mogu slobodno reći da se nisam pokajao.”
Kaže kako je njegova majka bila najveći protivnik odlaska u Bosnu, no on je nakon nekoliko dana razmišljanja odlučio da pokuša.
“Tada sam igrao u klubu koji se zove Altos i znao sam da mi je mala šansa, jer je zaista ogromna konkurencija, da uspijem potpisati ugovor sa nekim prvoligaškim klubom. Veliki je izazov igrati, recimo, za Sao Paolo, ali je i opasno, jer na svakoj utakmici tamo ili u Riju bude mrtvih, na tribinama ili oko stadiona, tako da sam shvatio da je bolje da pokušam napraviti karijeru u Evropi.”
Na njegovom je dolasku u Sarajevo insistirao trener Husref Musemić, koji ga je kratko trenirao u zeničkom klubu.
“On je bez konkurencije najbolji defanzivac u našoj ligi, mislim da ima potencijal da postane reprezentativac BiH. Igra izuzetno pošteno, daje sve od sebe. Nikada ga nisam vidio da je nekog namjerno udario na terenu, ima osječaj za loptu, za prostor, i nevjerovatno je napredovao za vrijeme koje igra ovdje.”
S druge strane, i Marciano, koji je za kratko vrijeme postao ljubimac navijača u Sarajevu, kaže kako nije vjerovao da će se tako zaljubiti u BiH.
“Ovdje mi je prekrasno, kao da nisam ni odlazio od kuće. Šta je najljepše od svega? Ljudi. Ljudi su otvoreni, srdačni, veseli kakvi smo i mi Brazilci. Svi žele znati sve o Brazilu, pitaju me za karneval u Riju, za Copacabanu. Iznenade se kada im pričam kako sam sa slavnim igračima igrao turnire na pijesku, uživaju slušati o svemu što ima veze s mojom domovinom.”
“IZ BRAZILA ME U SARAJEVU POSJETIO SAMO DAIDŽA”
Nekih se navika nije odrekao po dolasku u Bosnu, svakoga dana mora pojesti grah, koji je u njegovoj zemlji, kako nam pojašnjava, nacionalno jelo.
“Graha se ne mogu zasititi, grah i riža su kod nas svaki dan na stolu i kada ne pojedem grah, kao da nisam ništa jeo cijeli dan.”
Čovjek koji brine o njegovoj prehrani u Sarajevu, Mustafa Dučić, kaže kako nije mogao vjerovati da Marciano svaki dan po četiri ili pet puta jede grah.
“To mu je svakoga dana na jelovniku, čim ogladni, dođe kod mene na porciju. Svi smo mu savjetovali da jede lakšu hranu, piletinu ili tjesteninu, što je i preporuka za svakog sportaša. Ostali se igrači drže toga, no kod Marcijana se uvijek zna šta je glavno jelo. Kada je tek stigao, imali smo problema da mu nađemo stan, jer su mu svi kod kojih smo iznajmljivali prostor, nakon nekoliko dana otkazivali. Bilo je to zato što je uvijek sa njim bilo nekoliko Brazilaca koji su dolazili iz Zenice. Jedna me je gazdarica, kada mu je otkazala stan, nazvala i rekla ‘Nisam ja iznajmila stan družini Pere Kvržice’ i spustila slušalicu.”
Nakon što završi sezonu u “Sarajevu”, Marciano će se definitivno odseliti iz Bosne i prihvatiti jednu od ponuda koje mu u posljednjih dva mjeseca stižu gotovo svakodnevno. Kaže kako je sretan što će nakon više od godinu dana vidjeti porodicu u Brazilu i djevojku koja ga čeka kako bi zakazali vjenčanje.
“Nisam nikoga vidio dugo, samo mi je jednom dolazio u posjetu, kako vi to kažete, daidža”, kroz smijeh će Marciano, dodajući kako mu je ipak žao što odlazi iz zemlje u kojoj se nikada nije osjećao kao stranac.
“Ovdje sam ispunio sve svoje planove. Želio sam biti prvak sa Sarajevom, za mene je to, neka se drugi ne ljute, najveći klub u ovoj zemlji. Ali pričao sam sa šefom Musemićem, rekao sam mu da je moj brat, Jailson Jonas, možda i bolji igrač od mene i mislim da
će on naredne sezone igrati u Sarajevu. Brat može doći bez obeštećenja, a odličan
je igrač, može puno dati Sarajevu. Biće mi drago da dođe, da bude ovdje sretan kao što sam i ja bio i da onda ode u neki veliki evropski klub. Volio bih to, jer ću se ja sigurno vračati u BiH makar da posjetim prijetelje kojih sam ovdje stekao zaista mnogo.”
Dino Pašalić, Marcianov Menadžer
“Dinamo” i “Hajduk” nemaju para za njega, vodim ga u Bundesligu!
Kada je prije dvije i po godine iz Brazila stigao u zenički Čelik, njegov je menadžer Dino Pašalić, koji sa suvlasnicima svoje španske agencije ima kamp za nogometaše u Brazilu, kazao je kako će za pola godine Marciano biti najbolji igrač Premier lige i reprezentativac BiH.
“Pošto često obilazim stadione u Brazilu, Marciana sam zapazio na zagrijavanju, bio je rezerva i nije trebao igrati tu utakmicu, no jedan se igrač povrijedio i on je ušao u igru nakon pola sata utakmice”, kaže nam Dino Pašalić.
“Odmah sam vidio da se radi o izvanrednom igraču i ponudio sam mu da dođe jedno vrijeme u Bosnu, da se navikne na evropski način života, pa da poslije probamo napraviti inozemni aranžman.”
Sudeći po zanimanju klubova, Marciano će dobar ugovor potpisati već ovoga ljeta, hrvatski klubovi Dinamo, Hajduk i Rijeka bi ga odmah angažirali, no Pašalić želi da Brazilac ode u veći klub.
“Ima zanimanja za njega, ljudi znaju o kome se radi i kakav je igrač, što je pomalo neobično kada je riječ o igračima iz naših klubova. Iduće nedjelje zajedno putujemo u Brazil, pa ćemo tamo odlučiti kamo će dalje. Najvjerovatnije će to biti Belgija ili Njemačka, ima zanimanja i iz berlinske Herthe, no iskren da budem, potpisat će ugovor sa klubom koji ponudi najviše novca, jer više nikome nije važna liga u kojoj se igra, bila to Španija ili Ukrajina, važan je samo unosan ugovor. A Marciano će, nema dvojbi, za koji mjesec potpisati ’težak’ ugovor”.
Brazilac novi heroj « Hordi Zla »
Kada se nekada vratim Bosnu, a vratiću se, bit ću velika evropska zvijezda
Marciano Dos Nascimento, 26-godišnji Brazilac, po mnogo čemu je najzaslužniji što je FK “Sarajevo” osvojilo titulu nogometnog prvaka Bosne i Hercegovine; dok navijači Sarajeva slave titulu i kuju u zvijezde svoga sportskog heroja, Marciano pakuje kofere i sprema se za veliku evropsku karijeru; pred odlazak iz BiH ispričao je našem novinaru svoju prilično uzbudljivu bosansku avanturu sa sretnim završetkom
Kada je prije dvije godine stigao u BiH, najveći mu je bio problem naviči se na snijeg i niske temperature koje krajem godine okuju našu zemlju. U njegovom rodnom, milionskom Tiradentesu temperature su uvijek, i za najhladnijih dana, dvadesetak podioka iznad nule i snijeg je prvi put u životu vidio kada je stigao u zenički Čelik. Iz Brazila je došao sa dvojicom suigrača, Antonijem Kortezom i Narcisiom Korukom, pomalo iznenada, u aranžmanu koji je sa njima sklopio zenički menadžer sa španskom adresom Dino Pašalić. Pola godine po dolasku, pokazalo se kako je od njih trojice samo Marciano Dos Nascimento onaj koji može opravdati tvrdnje stručnjaka kako se u Brazilu “i na plaži može naći kvalitetan nogometaš“. Uz Baiana, nekadašnjeg nogometaša Širokog Brijega, Marciano je zasigurno najbolji stranac koji je nakon rata igrao na našim terenima, ove je godine sasvim sigurno najbolji nogometaš Premier lige i jedan od najzaslužnijih što je Sarajevo, nakon osam godina čekanja, ponovo prvak BiH.
“Dani po dolasku bili su mi možda najteži u životu”, priča nam Marciano pred posljednju ovosezonsku utakmicu Premier lige.
NISAM ZNAO DA U BiH VIŠE NEMA RATA
“Došao sam u zemlju o kojoj nisam znao ništa, jezik mi je bio nepoznat, novi ljudi, novi običaji. Bio je to prvi put da sam otišao od kuće, da sam se odvojio od porodice i trebalo se na to sve naviši. No, bio sam odlučan da uspijem, da se spremim za igranje u nekoj jačoj ligi, što je uostalom cilj svakog od nas koji dolazimo iz Brazila.”
Prvu mu je pomoć po dolasku pružio zemljak iz Brazila, koji kao humanitarac radi već desetak godina u Zenici. Primio ga je kod sebe, naučio ga osnovama bosanskog, kojeg danas odlično govori.
“U Brazilu mi je menadžer Dino Pašalić ispričao dosta o vašoj zemlji. Malo sam se plašio doći, jer sam na vijestima gledao o ratu i ubijanjima, no on mi je pojasnio da je sve to prošlost, da zemlja napreduje i da je za mene dobro da dođem. Sada mogu slobodno reći da se nisam pokajao.”
Kaže kako je njegova majka bila najveći protivnik odlaska u Bosnu, no on je nakon nekoliko dana razmišljanja odlučio da pokuša.
“Tada sam igrao u klubu koji se zove Altos i znao sam da mi je mala šansa, jer je zaista ogromna konkurencija, da uspijem potpisati ugovor sa nekim prvoligaškim klubom. Veliki je izazov igrati, recimo, za Sao Paolo, ali je i opasno, jer na svakoj utakmici tamo ili u Riju bude mrtvih, na tribinama ili oko stadiona, tako da sam shvatio da je bolje da pokušam napraviti karijeru u Evropi.”
Na njegovom je dolasku u Sarajevo insistirao trener Husref Musemić, koji ga je kratko trenirao u zeničkom klubu.
“On je bez konkurencije najbolji defanzivac u našoj ligi, mislim da ima potencijal da postane reprezentativac BiH. Igra izuzetno pošteno, daje sve od sebe. Nikada ga nisam vidio da je nekog namjerno udario na terenu, ima osječaj za loptu, za prostor, i nevjerovatno je napredovao za vrijeme koje igra ovdje.”
S druge strane, i Marciano, koji je za kratko vrijeme postao ljubimac navijača u Sarajevu, kaže kako nije vjerovao da će se tako zaljubiti u BiH.
“Ovdje mi je prekrasno, kao da nisam ni odlazio od kuće. Šta je najljepše od svega? Ljudi. Ljudi su otvoreni, srdačni, veseli kakvi smo i mi Brazilci. Svi žele znati sve o Brazilu, pitaju me za karneval u Riju, za Copacabanu. Iznenade se kada im pričam kako sam sa slavnim igračima igrao turnire na pijesku, uživaju slušati o svemu što ima veze s mojom domovinom.”
“IZ BRAZILA ME U SARAJEVU POSJETIO SAMO DAIDŽA”
Nekih se navika nije odrekao po dolasku u Bosnu, svakoga dana mora pojesti grah, koji je u njegovoj zemlji, kako nam pojašnjava, nacionalno jelo.
“Graha se ne mogu zasititi, grah i riža su kod nas svaki dan na stolu i kada ne pojedem grah, kao da nisam ništa jeo cijeli dan.”
Čovjek koji brine o njegovoj prehrani u Sarajevu, Mustafa Dučić, kaže kako nije mogao vjerovati da Marciano svaki dan po četiri ili pet puta jede grah.
“To mu je svakoga dana na jelovniku, čim ogladni, dođe kod mene na porciju. Svi smo mu savjetovali da jede lakšu hranu, piletinu ili tjesteninu, što je i preporuka za svakog sportaša. Ostali se igrači drže toga, no kod Marcijana se uvijek zna šta je glavno jelo. Kada je tek stigao, imali smo problema da mu nađemo stan, jer su mu svi kod kojih smo iznajmljivali prostor, nakon nekoliko dana otkazivali. Bilo je to zato što je uvijek sa njim bilo nekoliko Brazilaca koji su dolazili iz Zenice. Jedna me je gazdarica, kada mu je otkazala stan, nazvala i rekla ‘Nisam ja iznajmila stan družini Pere Kvržice’ i spustila slušalicu.”
Nakon što završi sezonu u “Sarajevu”, Marciano će se definitivno odseliti iz Bosne i prihvatiti jednu od ponuda koje mu u posljednjih dva mjeseca stižu gotovo svakodnevno. Kaže kako je sretan što će nakon više od godinu dana vidjeti porodicu u Brazilu i djevojku koja ga čeka kako bi zakazali vjenčanje.
“Nisam nikoga vidio dugo, samo mi je jednom dolazio u posjetu, kako vi to kažete, daidža”, kroz smijeh će Marciano, dodajući kako mu je ipak žao što odlazi iz zemlje u kojoj se nikada nije osjećao kao stranac.
“Ovdje sam ispunio sve svoje planove. Želio sam biti prvak sa Sarajevom, za mene je to, neka se drugi ne ljute, najveći klub u ovoj zemlji. Ali pričao sam sa šefom Musemićem, rekao sam mu da je moj brat, Jailson Jonas, možda i bolji igrač od mene i mislim da
će on naredne sezone igrati u Sarajevu. Brat može doći bez obeštećenja, a odličan
je igrač, može puno dati Sarajevu. Biće mi drago da dođe, da bude ovdje sretan kao što sam i ja bio i da onda ode u neki veliki evropski klub. Volio bih to, jer ću se ja sigurno vračati u BiH makar da posjetim prijetelje kojih sam ovdje stekao zaista mnogo.”
Dino Pašalić, Marcianov Menadžer
“Dinamo” i “Hajduk” nemaju para za njega, vodim ga u Bundesligu!
Kada je prije dvije i po godine iz Brazila stigao u zenički Čelik, njegov je menadžer Dino Pašalić, koji sa suvlasnicima svoje španske agencije ima kamp za nogometaše u Brazilu, kazao je kako će za pola godine Marciano biti najbolji igrač Premier lige i reprezentativac BiH.
“Pošto često obilazim stadione u Brazilu, Marciana sam zapazio na zagrijavanju, bio je rezerva i nije trebao igrati tu utakmicu, no jedan se igrač povrijedio i on je ušao u igru nakon pola sata utakmice”, kaže nam Dino Pašalić.
“Odmah sam vidio da se radi o izvanrednom igraču i ponudio sam mu da dođe jedno vrijeme u Bosnu, da se navikne na evropski način života, pa da poslije probamo napraviti inozemni aranžman.”
Sudeći po zanimanju klubova, Marciano će dobar ugovor potpisati već ovoga ljeta, hrvatski klubovi Dinamo, Hajduk i Rijeka bi ga odmah angažirali, no Pašalić želi da Brazilac ode u veći klub.
“Ima zanimanja za njega, ljudi znaju o kome se radi i kakav je igrač, što je pomalo neobično kada je riječ o igračima iz naših klubova. Iduće nedjelje zajedno putujemo u Brazil, pa ćemo tamo odlučiti kamo će dalje. Najvjerovatnije će to biti Belgija ili Njemačka, ima zanimanja i iz berlinske Herthe, no iskren da budem, potpisat će ugovor sa klubom koji ponudi najviše novca, jer više nikome nije važna liga u kojoj se igra, bila to Španija ili Ukrajina, važan je samo unosan ugovor. A Marciano će, nema dvojbi, za koji mjesec potpisati ’težak’ ugovor”.
KOMA
Donator
hast nicht im cile seinen forum mitgekriet dass es die BHF waren?? da ist ein anführer der bhf angemeldet (ventola) und er hat das bestätigt dass es die bhf waren und hat auch gesagt dass sie ein paar ordner geschmiert haben dass sie die baklje reinschmuggeln können
B
bosmix
Guest
wo ich im sommer 2006 BiH gegen frankreich gesehen hab, war der coolste dieser typ mit der schwarzen maske und der trommel, und seine anhänger liefen wie die verrückten , richtige hooligans:iconbiggrin:
Velez
BH FANATIC
Spahićeva Lokomotiva osvojila Kup Rusije
I dok je Moskva, koja je do jula 2004. godine nosila ime Torpedo Metallurg, i sa plasmanom u ovo finale ostvarila istorijski uspjeh, Lokomotivi je ovo prvi osvojen Kup nakon 2001. godine, a ukupno sedmi osvojeni Kup za tim koji je osnovan 1923. godine. Mora se priznati da je ekipa Anatoliya Byshovetsa potpuno zasluženo osvojila ovogodišnje izdanje Kupa jer je na putu ka finalu izbacila Spartaka i Dynama, a u današnjem finalu nadigrala i trećeg gradskog rivala.
Do prve prilike na današnjem susretu koji je odigran na paklenoj vrućini od, za Moskvu nimalno karakterističnih, 33 stepena celzijusa je Lokomotiva došla već u 8. minuti kada je zbog ofsajd pozicije poništen pogodak koji je glavom postigao Branislav Ivanović. Samo šest minuta kasnije Lokomotivin Dmitri Sychev glavom šutira za malo preko gola, a u 26. minuti još jednu izglednu priliku ne koristi Ivanović koji na ubačaj Samedova glavom šutira pravo u ruke vratara Građana.
Kraj prvog poluvremena donosi nove prilike nogometaša Lokomotive, a najbolju ni ovaj put ne koristi srpski internacionalac Branislav Ivanović koji odbijenu loptu nakon šuta Bilyaletdinova zapucava pravo u vratara Moskve. Od ove prilike Ivanovića u 55. minuti, pa sve do 88. minute i nove prilike Sycheva tempo ovog finalnog susreta naglo opada tako da se u regularnom toku mreže uopšte nisu tresle. Odluka o pobjedniku ruskog Kupa je tako pala u produžetcima, a donio ju je već spomenuti napadač Garry O'Connor koji je pogodak u 101. minuti susreta postigao nakon dobre asistencije raspoloženog Dmitrija Sycheva.
Velez
BH FANATIC
Damir Vrancic, debitant u nasoj reprezentaciji
»
27. Maj 2007.
Moja najveca sportska zelja je da sa reprezentacijom BiH igram na Svjetskom prvenstvu, bio je odgovor novog reprezentativca Damira Vrancica na pitanje urednika web stranice Mainza 05, izrecen prije vise od godinu dana, kada ga je nasa fudbalska javnost slabo poznavala. I na pocetku naseg razgovora potvrdio je svoje zelje.
- Ne vidim tu nista neprirodno i neobicno. Bosanac sam, tako se osjecam i sve moje sportske zelje su vezane za nasu reprezentaciju. Neki drugi Bosanci imaju drugac ija opredjeljenja i ambicije, a to je stvar njihovog izbora i zelja, kaze Vrancic.
Iako je u finisu Bundeslige igrao, poziv selektora Muzurovic a ga je iznenadio. - Iznenadjenje je bilo veliko i u prvi mah nisam mogao vjerovati da se radi o selektoru nase reprezentacije. Nisam znao da se u Bosni prate moje igre i da sam interesantan selektoru. Medjutim, brzo sam se pribrao i pomno slusao svaku selektorovu rijec.
Dvojbi oko dolaska u nacionalnu vrstu nije imao?
- Niti jednog momenta. Ovaj poziv dozivljavam kao pocetak ostvarenja svojih zelja, koje su vezane za moju igracku karijeru i uspjehe reprezentacije. Znam da se stvara jedna nova reprezentacija sa nekoliko mladih i talentovanih igraca i cast mi je da sam dio tog procesa.
Poziv je stigao. Ocekujete li i debi u nacionalnom dresu?
- Od razgovora sa selektorom pratim sva desavanja vezana za reprezentaciju. Znam da je zbog problema sa povredama pozvao mnogo igraca i ne znam da li cu imati priliku za debi. Volio bih, ali necu zamjeriti ni ako sacekam neku drugu priliku. Vazno mi je da sam tu i da pokazem koliko mogu, a sansa ce sigurno doci.
Pozicija na kojoj igrate „pokrivena“ je kapitenom Misimovicem i iskusnim Krunicem.
- Cinjenica je da volim igrati na poziciji ofanzivnog veznog, ali mi ni uloga zadnjeg veznog nije strana. Kod trenera Klopa, igrao sam na poziciji zadnjeg veznog dok sam za amatere u 17 utakmica postigao 7 golova, ofanziva mi je prirodnija.
Kakve su bile reakcije u klubu poslije poziva iz Bosne?
- Svi su mi cestitali od celnika kluba, trenera Jirgena Klopa i saigraca. Sada imamo pet reprezentativaca, a i to govori kakvu smo ekipu imali u proteklom prvenstvu.
Ni ta cinjenica vam nije pomogla da sacuvate status bundesligasa.
- Nazalost tako je. Imali smo dobru ekipu, trenera, ali smo nekoliko presudnih bodova izgubili smo kod kuce i nas je kostalo opstanka u ligi. Ovdje se to ne prima tragicno, vec kao dio sporta i vec se okrecu narednoj sezoni i prave planove za povratak u Bundesligu.
Vidite li sebe u tim planovima, jer Vam ugovor istice krajem juna?
- U klubu zele da produz imo saradnju i razgovaramo oko toga. Sve cu znati do dolaska u Sarajevo, jer na pripreme reprezentacije zelim doci ciste glave, kako bi mogao mirno raditi i dati svoj doprinos u narednim utakmicama - porucio je debitant Damir Vrancic.
Pored Vas, za prvi tim Mainza, igraju jos dvojica igraca porijeklom iz nase zemlje.
- Sa mnom je moj mladji brat Mario i momak, koji je rodjen u Banjoj Luci, Neven Subotic. Obojica su igrali u posljednjem kolu protiv Bajerna i tako ubiljezili nastup u Bundesligi. Mario igra za U - 19 Njemacke, a Subotic ima americki pasos. Mislim da ne bi imali nista protiv da igraju za nasu reprezentaciju, ali o tome moraju razgovarati neki drugi ljudi, a ja mozda mogu pomoc i oko vrbovanja . U Njemac koj ima dosta mladih i talentovanih Bosanaca, i to treba iskoristiti - porucuje Vrancic.
»
27. Maj 2007.
Moja najveca sportska zelja je da sa reprezentacijom BiH igram na Svjetskom prvenstvu, bio je odgovor novog reprezentativca Damira Vrancica na pitanje urednika web stranice Mainza 05, izrecen prije vise od godinu dana, kada ga je nasa fudbalska javnost slabo poznavala. I na pocetku naseg razgovora potvrdio je svoje zelje.
- Ne vidim tu nista neprirodno i neobicno. Bosanac sam, tako se osjecam i sve moje sportske zelje su vezane za nasu reprezentaciju. Neki drugi Bosanci imaju drugac ija opredjeljenja i ambicije, a to je stvar njihovog izbora i zelja, kaze Vrancic.
Iako je u finisu Bundeslige igrao, poziv selektora Muzurovic a ga je iznenadio. - Iznenadjenje je bilo veliko i u prvi mah nisam mogao vjerovati da se radi o selektoru nase reprezentacije. Nisam znao da se u Bosni prate moje igre i da sam interesantan selektoru. Medjutim, brzo sam se pribrao i pomno slusao svaku selektorovu rijec.
Dvojbi oko dolaska u nacionalnu vrstu nije imao?
- Niti jednog momenta. Ovaj poziv dozivljavam kao pocetak ostvarenja svojih zelja, koje su vezane za moju igracku karijeru i uspjehe reprezentacije. Znam da se stvara jedna nova reprezentacija sa nekoliko mladih i talentovanih igraca i cast mi je da sam dio tog procesa.
Poziv je stigao. Ocekujete li i debi u nacionalnom dresu?
- Od razgovora sa selektorom pratim sva desavanja vezana za reprezentaciju. Znam da je zbog problema sa povredama pozvao mnogo igraca i ne znam da li cu imati priliku za debi. Volio bih, ali necu zamjeriti ni ako sacekam neku drugu priliku. Vazno mi je da sam tu i da pokazem koliko mogu, a sansa ce sigurno doci.
Pozicija na kojoj igrate „pokrivena“ je kapitenom Misimovicem i iskusnim Krunicem.
- Cinjenica je da volim igrati na poziciji ofanzivnog veznog, ali mi ni uloga zadnjeg veznog nije strana. Kod trenera Klopa, igrao sam na poziciji zadnjeg veznog dok sam za amatere u 17 utakmica postigao 7 golova, ofanziva mi je prirodnija.
Kakve su bile reakcije u klubu poslije poziva iz Bosne?
- Svi su mi cestitali od celnika kluba, trenera Jirgena Klopa i saigraca. Sada imamo pet reprezentativaca, a i to govori kakvu smo ekipu imali u proteklom prvenstvu.
Ni ta cinjenica vam nije pomogla da sacuvate status bundesligasa.
- Nazalost tako je. Imali smo dobru ekipu, trenera, ali smo nekoliko presudnih bodova izgubili smo kod kuce i nas je kostalo opstanka u ligi. Ovdje se to ne prima tragicno, vec kao dio sporta i vec se okrecu narednoj sezoni i prave planove za povratak u Bundesligu.
Vidite li sebe u tim planovima, jer Vam ugovor istice krajem juna?
- U klubu zele da produz imo saradnju i razgovaramo oko toga. Sve cu znati do dolaska u Sarajevo, jer na pripreme reprezentacije zelim doci ciste glave, kako bi mogao mirno raditi i dati svoj doprinos u narednim utakmicama - porucio je debitant Damir Vrancic.
Pored Vas, za prvi tim Mainza, igraju jos dvojica igraca porijeklom iz nase zemlje.
- Sa mnom je moj mladji brat Mario i momak, koji je rodjen u Banjoj Luci, Neven Subotic. Obojica su igrali u posljednjem kolu protiv Bajerna i tako ubiljezili nastup u Bundesligi. Mario igra za U - 19 Njemacke, a Subotic ima americki pasos. Mislim da ne bi imali nista protiv da igraju za nasu reprezentaciju, ali o tome moraju razgovarati neki drugi ljudi, a ja mozda mogu pomoc i oko vrbovanja . U Njemac koj ima dosta mladih i talentovanih Bosanaca, i to treba iskoristiti - porucuje Vrancic.
B
bosmix
Guest
Damir Vrancic ist nicht mal stamm bei mainz , na prost und mahlzeit, bei allen respekt.