Wer sah sich damals alles als Bosniaken?
Vor den Osmanen nannten sich alle Bewohner Bosnien Bosnjani, durch die Osmanen kam lediglich dann die Form Bosnjak, vor dem bis 1800 und noch was waren die meisten noch Bosniaken egal ob Moslem oder Christ.
1831 besiegt Hsein Kaptean mit Katholischen und Muslimischen Bosniaken den Sultan im Kosovo.
1911 Seljaci katolici u Bosni ne znaju za Hrvatsko ime
‘Bosna i Hercegovina i ustavne uredbe’ 1911. godine piše austro-ugarski diplomat A. Sheck:
“Kada se jednom srpskom /pravoslavnom/ seljaku postavi pitanje šta je, on samosvjesno odgovcara: ‘Srbin, gospodine’, a kad se to isto pitanje postavi katoličkom seljaku, on stidljivo odgovara da je katolik. Ni od jednog bosanskog seljaka nisam čuo da je Hrvat. Nasuprot tome, bosanski intelektualci, zanatlije, trgovci katoličke vjere priznaju se bez izuzetka Hrvatima”
To pokazuje da širenje hrvatske nacionalne ideje još 1911. nije uzelo maha kod Bosnjackih katolika na selu.
Fratar Jukic banjalucanin u svom “Kolu” veli da Bosnjaci ne znadu za ime Hrvatsko.
Katolicki svecenik Matija Katancic
“Uvjericeš se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji narocito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali“.
Bošnjak katolicke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukiæ ce zabilježiti da u Bosni, u 19. stoljecu,
“katolici ne znaju šta znaci rijec Hrvat, a kamoli da se oni osjecaju pripadnicima hrvatske nacije”.
Slicno kao i Srbi Hrvati su samo jedan konglomerat razlicitih naroda i plemena kojima je jedino zajednicko ime (koje je turskog porijekla),cak i dan danas da se jasno primjetiti ta izrazita nehomogenost Hrvata kao naroda sto se najasnije moze uociti ako se osmotri njihov narodni jezik,koji je i vise nego nehomogen.
Ako bi smo sastavili zajedno Dalmatinca,Zagorca,Istrana i Slavonca i dali im zadatak da govore narodnim jezikom,tu niko nikog ne bi nista razumio.
Prije Karataya, to azijsko porijeklo Hrvata nazreli su mnogi historicari,a posebno hrvatski historièari i etnopsiholozi.
Poznati hrvatski historièar Niko Županiæ je napisao djelo “Prvobitni Hrvati”, gdje kaže:
“Prvobitni Hrvati, mislim, nisu bili Sloveni, veæ tuðe pleme iz Azijske Sarmatije, koje je u oluji Seobe Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu, pa je sebi podvrglo neki dio puka, a taj se poèeo nazivati Hrvatima”.
Nada Klaiæ, poznati hrvatski historièar, nalazi da su Avari èinili veliki dio prve zajednice Hrvata:
“Hrvati su našli Avare u posjedu te pokrajine (Dalmacije). Pošto su neko vrijeme meðusobno ratovali, pobijedili su Hrvati, neke su od Avara poklali, ostale prisilili da se pokore. Otada su u toj pokrajini zavladali Hrvati. I sada još ima u Hrvatskoj potomaka Avara i vidi im se da su Avari“.
Mladen Lorkoviæ:
“Èitava stara hrvatska povijest shvatljiva je samo uz pretpostavku da su vladajuæi Hrvati bili neslovenska naslaga koja je prekrila i organizovala slovenske mase.”
John V.A Fine
When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans
“In the period prior to 1102, the overwhelming majority
of references to people in the area that is now Croatia
call these people �Slavs.„. In fact, all the early sources
do so, and references to �Croats„ in the seventh and eighth century come from later sources lika Constantine Porphyrogenitus, who wrote
in the mid-tenth century. This absence of early evidence, as noted, even led one Croat Scholar, L Margetic, to reject Constantine’s migration account and to postulate that the Croats arrived in the western Balkans not in the seventh century but the late eighth.” (J. Fine, When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans, page 63)
€These documents from 1102 to about 1340, which we have examined, contain many references to Croatia and to its nobility;
but I have not uncovered a single reference to €žCroats� as a possible ethnic label, unless one should construe in that way Thomas’ mention of the two sons of Butkov, who attacked the village of Ostrog.” (J. Fine, When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans – Slavonia, Dalmatia and Velebitia€� after 1102, page 109)