Dao Bog da nam naš dragi Ante bude presjednik Republike Hrvatske.
Zaslužio je jer je hrvatski mučenik.
Neću zaboravit u životu kad sam ove godine kod jednog izuzetno
dragog gospodina u Novalji sijedio u avliji. Naime, bio kod njega
uzeo apartman i pozvali ga na piće. Inače, istaktnut gospodin
imenom i prezimenom, al nećemo o tome. Uglavnom, pričali o
svemu. U jednom trenu reče: al znaš ti ****, uz svo to sranje,
najviše mi je krivo Generala Gotovine, možda jedinog poštenog
i pravog vojnika... kako ga prodaše i sada trune...
ja njemu: Šjor, ja se na sam spomen njegova imena naježi (i ne htjedoh
reć da mi oči zasuziše). On se digne i drhtavim glasom reče: I ja momak,
i ja. I zaplače čovjek. Od šesteset i kusur godina. Ode, sramio se. Reče
samo da mu je ža, da ga uvatilo.
I tu sam se zakleo: nek laju dušmani koliko god žele. Ali neće sigurno dok sam
ja fizički prisutan. Tako mi života.
Ima nas - biće nas.