-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Nachrichten aus Kroatien
- Ersteller DZEKO
- Erstellt am
Strahimir I
Top-Poster
SDP U DOGOVORU S KOS-om JNA PREDAO ORUŽJE HRVATSKE TERITORIJALNE OBRANE 1990.
Podatci o količini toga oružja sasvim sigurno ukazuju na činjenicu da bi situacija početkom Domovinskog rata izgledala potpuno drugačije da SKH-SDP to oružje nije predao JNA. Što se zapravo dogodilo u svibnju
1990. godine? Tajni iskaz Radenka Radojčića iz 1994. godine pruža nam
uvid u pozadinu cijelog slučaja.
Na čelu Teritorijalne obrane bio je zapovjednik TO, kojega je imenovalo i razrješavalo dužnosti tadašnje predsjedništvo SFRJ na
temelju prijedloga Predsjedništva tadašnje SR Hrvatske, sukladno odredbama članka 106. tadašnjeg Zakona o općenarodnoj obrani bivše SFRJ i članka 103. tadašnjeg Zakona ONO SR Hrvatske. Zapovjednik tadašnje Teritorijalne obrane po Zakonu je odgovarao za svoj rad Saboru SR Hrvatske i republičkom predsjedništvu, na temelju tadašnjeg
članka 104. Zakona o ONO.
SKH-SDP bio je na čelu Teritorijalne obrane Hrvatske .
Tadašnji ustroj i zapovjedna crta Teritorijalne obrane Hrvatske također, uz citirane zakonske odredbe, dokazuje odgovornost SKH-SDP za
vođenje i upravljanje, te organizaciju Teritorijalnom obranom Hrvatske
1990. godine, kada je došlo do sporne predaje hrvatskog oružja tzv. "JNA".
Predsjednik Komiteta za ONO i DSZ bio je po funkciji predsjednik predsjedništva tadašnjeg CK SKH, koju je dužnost u trenutku predaje oružja JNA 1990. godine obnašao bivši premijer Ivica Račan.
Raspoloživi podatci o predaji oružja Teritorijalne obrane Hrvatske tzv. JNA, a koju je odradio SKH-SDP na čelu s Ivicom Račanom, dokazuju kako je Račan nakon što je u prvom krugu prvih demokratskih izbora
izgubio izbore, predao oružje Teritorijalne obrane Beogradu. Drugim riječima, učinio je to nezakonito i neovlašteno u trenutku kada je
morao predati vlast u tadašnjoj SR Hrvatskoj.
Ivica Račan i SKH-SDP oružje su predali bez protivljenja, te je akcija Blagoja Adžića provedena brzo i učinkovito, zahvaljujući hrvatskim kadrovima u vrhu zapovjednog lanca Teritorijalne obrane Hrvatske.
Radojčićevo svjedočenje, međutim, dokazuje kako je ova operacija razoružavanja Hrvatske bila dio šire operacije koju je vodila
Kontraobavještajna služba (KOS) JNA.
Tko su bili ključni "igrači" KOS-a u SKH-SDP?
U svojem iskazu operativcima Službe za zaštitu ustavnog poretka, u ožujku i travnju 1994. godine, Radenko Radojčić, razotkrio je mrežu suradnika KOS-a JNA u vrhu tadašnjeg SKH-SDP, te političkim institucijama kojima je tada vladala Račanova stranka.
Tako, makar sa ovim vremenskim odmakom, možemo doznati tko su bili "igrači" KOS-a JNA u SKH-SDP. "Tintor Ljubica - pseudonim "Bezimeni". O odnosu i suradnji s JNA
poznato mi je: na vezi ju je držao p.puk. Ivan Sabolović. Ljubica je bila tajnica u Izvršnom vijeću Sabora i ostala je još neko vrijeme u
stručnim službama Sabora, nakon 1990.g. Iz Sabora odlazi u Sveučilišnu nakladu "Liber", kod Slavka Goledsteina. Imala je široki krug veza.
Davala je vrlo kvalitetne podatke. Bila je u emotivnoj vezi sa Sabolovićem. Koliko mi je poznato, Zagreb je napustila koncem rujna
1991. Tijekom 1992. i 1993. dolazila u Beograd na kontakt sa Sabolovićem ...", naveo je u svojem iskazu Radojčić.
"Grković Milan - pseudonim "Brada". Na vezi ga je držao p.puk. Ivan Sabolović. Bio je šef interne sigurnosti u Saboru. Davao kvalitetne
podatke ..."
"Željko Pavlović - njega poznajem još kad je bio šef kabineta Milke Planinc, kada je bila predsjednica CK, a bio je šef kabineta i Ante
Markovića, kada je on bio predsjednik Izvršnog vijeća ..."
"Veljko Mihovilović - znam da je u Zagrebu bio tajnik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva RH. Slavko Malobabić i za
Mihovilovića u razgovorima, još u Zagrebu, iznosio je konstatacije, da je Mihovilović na vezi vojnoj službi sigurnosti i to nekome od
rukovodećih nivoa organa bezbednosti, najvjerojatnije u Beogradu.
Također, "Brada" - Grković Milan, spominje u svojoj izjavi, pred organima KOG-a Odelenja bezbednosti RV-a, da je Mihovilović u vezi sa
službom sigurnosti u JNA, i to također, nekome iz visokog rukovodstva tih službi. I "Bezimeni" - Tintor Ljubica, Mihovilovića u razgovorima, stavljala je kao vezu vojne službe sigurnosti, ali i kao izvora svojih saznanja, koja je prezentirala Ivanu Saboloviću".
"Pavić Andrija - ja sam osobno jednom ili dva puta susreo Pavića, no, više o njemu znam po kazivanju Malobabića, još dok smo bili u Zagrebu u CK. Naime, Pavić je bio šef zdravstvene ustanove RSPU-a u
Šarengradskoj ulici, često je dolazio k Stanku Stojčeviću u CK ..."
Jedan od ključnih igrača KOS-a, prema tvrdnjama Radenka Radojčića bio
je i Marin Jurjević, danas vrlo glasni zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru. Prije osamnaestak godina, kako tvrdi radojčić, taj je današnji saborski zastupnik bio suradnik neprijateljskih obavještajnih služba.
"Jurjević - imena se ne mogu sjetiti. Inače, predsjednik je Općinskog komiteta SDP-a Split. U Splitu bio je vezan za kapetana bojnog broda Ljubišu Bearu načelnika OB VPO. Vrlo informiran najvjerojatnije od Beare. Osobni i vrlo bliski prijatelj Slavka Malobabića. U listopadu 1991. Malobabić je sugerirao puk. Rakočeviću da se u Splitu uspostavi
kontakt sa Jurjevićem. Ponudio se da on, Malobabić, bude posrednik u uspostavljanju kontakta s Jurjevićem. Rakočević je to otklonio, tvrdnjom, da to već drugi rade, što sam shvatio da je Jurjević kontinuirano na vezi sustavu sigurnosti JNA.
O vezi Jurjevića s Bearom, odnosno, odelenjem bezbednosti VPO, meni je
ukazivao i Gordan Martinac, koji je u to vrijeme u Splitu obnašao dužnost organa sigurnosti u ŠTO Split".
"Ivo Družić - bio je unutar CK SKH visoki partijski funkcioner u Zagrebu i CK. Jedno vrijeme blikaz Stojčevićevo - Špiljakovoj grupi,
protiv Šuvara. Na osnovu nekoliko segmenata i činjenica, nedvojbeno proizlazi, da je Ivo Družić bio na vezi višim oficirima u sustavu
sigurnosti bivše JNA. Naime, negdje 1988.g., SDB MUP-a Srbije, u Beogradu je ukrala torbu s dokumentima, nivoa državne tajne, Ivici
Račanu, koji je u to vrijeme bio savezni partijski funkcioner. Za tu činjenicu, unutar CK SKH, prvi je znao Ivo Družić. Ova krađa torbe
Račanu, s dokumentima nivoa državne tajne, trebala je poslužiti za obračune iza scene, u sivoj zoni, s Račanom. U CK, tada je
ustanovljeno, da je Družić taj podatak dobio od vojne službe sigurnosti, pretpostavljam, generala Negovanovića iz Uprave bezbednosti SSNO-a. Isto tako, negdje u to vrijeme 1988.g., u Zagrebu su se tajno sastali Stipe Šuvar, Azem Vlasi i general Abduli, načelnik
TŠC "Ivan Gošnjak" u Zagrebu. Sastanak je bio tajni u restoranu "Tomislav". Prvi je s takvim podatkom, opet radi kalkulacija i obračuna iza scene sa Šuvarom, došao Ivo Družić. Podatak je dobio od vojne službe sigurnosti JNA, Odelenja bezbednosti V. vojne oblasti,
koja je operativnim mjerama pokrivala generala Abdulila.
Pretpostavljam da je taj podatak Družić dobio od pukovnika Divljakovića".
"Drago Dimitrović - bio je sekretar predsjedništva CK SKH. Kada je
došao na tu funkciju, pored čuđenja, kako je on izabran na tako visoku partijsku dužnost, bile su prisutne kalkulacije, ali i dovoljno
argumentirane tvrdnje, da je kao direktor PTT-a Split, bio na vezi Odelenja bezbednosti VPO-a. U vezu da je stupio posredstvom oca, koji je vojno lice, te otud počinje suradnja sa sustavom sigurnosti JNA.
Kalkuliralo se da je na vezi kap.bojnog broda Ljubiši Beari"."Duško Ečimović - ja ga dobro poznajem još kad je bio stručno-
politički radnik u CK SKH. Znam da je u to vrijeme bio prisan sa Slavkom Malobabićem. Negdje krajem 1991.g., Malobabić ga je jednom doveo u prostorije "Opere" u Beogradu. Znam da sam taj puta iskazao
osobno nezadovoljstvo, što je došao u prostorije, jer me tako mogao kompromitirati. Tom prigodom smo dulje razgovarali. Tijekom razgovora, shvatio sam, da je vezan na SDB Srbije ...".
U zaključku ovog dijela svojeg iskaza, Radenko Radojčić i sam zaključuje kako je postojala nedvojbena, trajna sprega vrha CK SKH i Kontraobavještajne službe JNA.
Podatci o količini toga oružja sasvim sigurno ukazuju na činjenicu da bi situacija početkom Domovinskog rata izgledala potpuno drugačije da SKH-SDP to oružje nije predao JNA. Što se zapravo dogodilo u svibnju
1990. godine? Tajni iskaz Radenka Radojčića iz 1994. godine pruža nam
uvid u pozadinu cijelog slučaja.
Na čelu Teritorijalne obrane bio je zapovjednik TO, kojega je imenovalo i razrješavalo dužnosti tadašnje predsjedništvo SFRJ na
temelju prijedloga Predsjedništva tadašnje SR Hrvatske, sukladno odredbama članka 106. tadašnjeg Zakona o općenarodnoj obrani bivše SFRJ i članka 103. tadašnjeg Zakona ONO SR Hrvatske. Zapovjednik tadašnje Teritorijalne obrane po Zakonu je odgovarao za svoj rad Saboru SR Hrvatske i republičkom predsjedništvu, na temelju tadašnjeg
članka 104. Zakona o ONO.
SKH-SDP bio je na čelu Teritorijalne obrane Hrvatske .
Tadašnji ustroj i zapovjedna crta Teritorijalne obrane Hrvatske također, uz citirane zakonske odredbe, dokazuje odgovornost SKH-SDP za
vođenje i upravljanje, te organizaciju Teritorijalnom obranom Hrvatske
1990. godine, kada je došlo do sporne predaje hrvatskog oružja tzv. "JNA".
Predsjednik Komiteta za ONO i DSZ bio je po funkciji predsjednik predsjedništva tadašnjeg CK SKH, koju je dužnost u trenutku predaje oružja JNA 1990. godine obnašao bivši premijer Ivica Račan.
Raspoloživi podatci o predaji oružja Teritorijalne obrane Hrvatske tzv. JNA, a koju je odradio SKH-SDP na čelu s Ivicom Račanom, dokazuju kako je Račan nakon što je u prvom krugu prvih demokratskih izbora
izgubio izbore, predao oružje Teritorijalne obrane Beogradu. Drugim riječima, učinio je to nezakonito i neovlašteno u trenutku kada je
morao predati vlast u tadašnjoj SR Hrvatskoj.
Ivica Račan i SKH-SDP oružje su predali bez protivljenja, te je akcija Blagoja Adžića provedena brzo i učinkovito, zahvaljujući hrvatskim kadrovima u vrhu zapovjednog lanca Teritorijalne obrane Hrvatske.
Radojčićevo svjedočenje, međutim, dokazuje kako je ova operacija razoružavanja Hrvatske bila dio šire operacije koju je vodila
Kontraobavještajna služba (KOS) JNA.
Tko su bili ključni "igrači" KOS-a u SKH-SDP?
U svojem iskazu operativcima Službe za zaštitu ustavnog poretka, u ožujku i travnju 1994. godine, Radenko Radojčić, razotkrio je mrežu suradnika KOS-a JNA u vrhu tadašnjeg SKH-SDP, te političkim institucijama kojima je tada vladala Račanova stranka.
Tako, makar sa ovim vremenskim odmakom, možemo doznati tko su bili "igrači" KOS-a JNA u SKH-SDP. "Tintor Ljubica - pseudonim "Bezimeni". O odnosu i suradnji s JNA
poznato mi je: na vezi ju je držao p.puk. Ivan Sabolović. Ljubica je bila tajnica u Izvršnom vijeću Sabora i ostala je još neko vrijeme u
stručnim službama Sabora, nakon 1990.g. Iz Sabora odlazi u Sveučilišnu nakladu "Liber", kod Slavka Goledsteina. Imala je široki krug veza.
Davala je vrlo kvalitetne podatke. Bila je u emotivnoj vezi sa Sabolovićem. Koliko mi je poznato, Zagreb je napustila koncem rujna
1991. Tijekom 1992. i 1993. dolazila u Beograd na kontakt sa Sabolovićem ...", naveo je u svojem iskazu Radojčić.
"Grković Milan - pseudonim "Brada". Na vezi ga je držao p.puk. Ivan Sabolović. Bio je šef interne sigurnosti u Saboru. Davao kvalitetne
podatke ..."
"Željko Pavlović - njega poznajem još kad je bio šef kabineta Milke Planinc, kada je bila predsjednica CK, a bio je šef kabineta i Ante
Markovića, kada je on bio predsjednik Izvršnog vijeća ..."
"Veljko Mihovilović - znam da je u Zagrebu bio tajnik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva RH. Slavko Malobabić i za
Mihovilovića u razgovorima, još u Zagrebu, iznosio je konstatacije, da je Mihovilović na vezi vojnoj službi sigurnosti i to nekome od
rukovodećih nivoa organa bezbednosti, najvjerojatnije u Beogradu.
Također, "Brada" - Grković Milan, spominje u svojoj izjavi, pred organima KOG-a Odelenja bezbednosti RV-a, da je Mihovilović u vezi sa
službom sigurnosti u JNA, i to također, nekome iz visokog rukovodstva tih službi. I "Bezimeni" - Tintor Ljubica, Mihovilovića u razgovorima, stavljala je kao vezu vojne službe sigurnosti, ali i kao izvora svojih saznanja, koja je prezentirala Ivanu Saboloviću".
"Pavić Andrija - ja sam osobno jednom ili dva puta susreo Pavića, no, više o njemu znam po kazivanju Malobabića, još dok smo bili u Zagrebu u CK. Naime, Pavić je bio šef zdravstvene ustanove RSPU-a u
Šarengradskoj ulici, često je dolazio k Stanku Stojčeviću u CK ..."
Jedan od ključnih igrača KOS-a, prema tvrdnjama Radenka Radojčića bio
je i Marin Jurjević, danas vrlo glasni zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru. Prije osamnaestak godina, kako tvrdi radojčić, taj je današnji saborski zastupnik bio suradnik neprijateljskih obavještajnih služba.
"Jurjević - imena se ne mogu sjetiti. Inače, predsjednik je Općinskog komiteta SDP-a Split. U Splitu bio je vezan za kapetana bojnog broda Ljubišu Bearu načelnika OB VPO. Vrlo informiran najvjerojatnije od Beare. Osobni i vrlo bliski prijatelj Slavka Malobabića. U listopadu 1991. Malobabić je sugerirao puk. Rakočeviću da se u Splitu uspostavi
kontakt sa Jurjevićem. Ponudio se da on, Malobabić, bude posrednik u uspostavljanju kontakta s Jurjevićem. Rakočević je to otklonio, tvrdnjom, da to već drugi rade, što sam shvatio da je Jurjević kontinuirano na vezi sustavu sigurnosti JNA.
O vezi Jurjevića s Bearom, odnosno, odelenjem bezbednosti VPO, meni je
ukazivao i Gordan Martinac, koji je u to vrijeme u Splitu obnašao dužnost organa sigurnosti u ŠTO Split".
"Ivo Družić - bio je unutar CK SKH visoki partijski funkcioner u Zagrebu i CK. Jedno vrijeme blikaz Stojčevićevo - Špiljakovoj grupi,
protiv Šuvara. Na osnovu nekoliko segmenata i činjenica, nedvojbeno proizlazi, da je Ivo Družić bio na vezi višim oficirima u sustavu
sigurnosti bivše JNA. Naime, negdje 1988.g., SDB MUP-a Srbije, u Beogradu je ukrala torbu s dokumentima, nivoa državne tajne, Ivici
Račanu, koji je u to vrijeme bio savezni partijski funkcioner. Za tu činjenicu, unutar CK SKH, prvi je znao Ivo Družić. Ova krađa torbe
Račanu, s dokumentima nivoa državne tajne, trebala je poslužiti za obračune iza scene, u sivoj zoni, s Račanom. U CK, tada je
ustanovljeno, da je Družić taj podatak dobio od vojne službe sigurnosti, pretpostavljam, generala Negovanovića iz Uprave bezbednosti SSNO-a. Isto tako, negdje u to vrijeme 1988.g., u Zagrebu su se tajno sastali Stipe Šuvar, Azem Vlasi i general Abduli, načelnik
TŠC "Ivan Gošnjak" u Zagrebu. Sastanak je bio tajni u restoranu "Tomislav". Prvi je s takvim podatkom, opet radi kalkulacija i obračuna iza scene sa Šuvarom, došao Ivo Družić. Podatak je dobio od vojne službe sigurnosti JNA, Odelenja bezbednosti V. vojne oblasti,
koja je operativnim mjerama pokrivala generala Abdulila.
Pretpostavljam da je taj podatak Družić dobio od pukovnika Divljakovića".
"Drago Dimitrović - bio je sekretar predsjedništva CK SKH. Kada je
došao na tu funkciju, pored čuđenja, kako je on izabran na tako visoku partijsku dužnost, bile su prisutne kalkulacije, ali i dovoljno
argumentirane tvrdnje, da je kao direktor PTT-a Split, bio na vezi Odelenja bezbednosti VPO-a. U vezu da je stupio posredstvom oca, koji je vojno lice, te otud počinje suradnja sa sustavom sigurnosti JNA.
Kalkuliralo se da je na vezi kap.bojnog broda Ljubiši Beari"."Duško Ečimović - ja ga dobro poznajem još kad je bio stručno-
politički radnik u CK SKH. Znam da je u to vrijeme bio prisan sa Slavkom Malobabićem. Negdje krajem 1991.g., Malobabić ga je jednom doveo u prostorije "Opere" u Beogradu. Znam da sam taj puta iskazao
osobno nezadovoljstvo, što je došao u prostorije, jer me tako mogao kompromitirati. Tom prigodom smo dulje razgovarali. Tijekom razgovora, shvatio sam, da je vezan na SDB Srbije ...".
U zaključku ovog dijela svojeg iskaza, Radenko Radojčić i sam zaključuje kako je postojala nedvojbena, trajna sprega vrha CK SKH i Kontraobavještajne službe JNA.
Strahimir I
Top-Poster
Da, a to i znači ako bi TO ostala u hrvatskim rukama nebi ni došlo do bijednog rata. Ovako je JNA(srbočetnička vojska) znala da Hrvatska ne raspolaže s nekim bitnim naoružanjem i potom su počeli s projektom Velike Srbije. A ostalo znaš. Živila Oluja.
Dinarski-Vuk
Vuk sa Dinare
Kolinda ist ein typisches Schulbeispiel dass Politiker Wendehälse sind: zuhause markiert sie die tapfere, katholisch-frömmige Kroatin, die gerne unter anderem Thompson hört (der wiederum unter anderem die "kupreske junake" preist und wohl heute kein Geheimnis sein sollte, was diese Helden in der Region um Kupres im Jahr 1942 angerichtet haben) und vor der internationalen Gemeinschaft nimmt sie die Rolle der grossen Antifaschistin ein. Komisch das sie immer fern ab von der Öffentlichkeit Jasenovac besucht und Bleiburg öfters erwähnt und sich gerne dort blicken lässt und so zuhause Punkte sammelt. War ja bei Mesic nicht anders, der alle möglichen Transformationen durchlaufen hat, so ähnlich wie Vuk Draskovic auf serbischer Seite. Wie oft nahm Kolinda Stellung in Bezug auf die zerstörten Denkmäler der Partisanen Bewegung und ging hart ins Gericht mit den NDH Leugnern in Kroatien? Die Antwort dürfte wohl klar sein.
Der kroatische Kommunist Bakaric (war einer der führenden Wirtschaftsreformern in den sechziger Jahren und an der Absetzung Rankovics beteiligt) hat in Bezug auf die Zusammensetzung der verschiedenen Ethnien vor langer Zeit mal bemerkt, dass zu Beginn 1941/1942 praktisch die kroatische Partisanenbewegung nur von Serben aus Kroatien bestand, die vom Ustascha-Terror geflüchtet sind, und diese auch beim ersten AVNOJ-Treffen vertreten haben, eigentlich bis zum Ende des Jahres 1943 und dem Fall Italiens. Man darf und muss aber auch anmerken, dass die Kroaten die Mehrheit in fast 50 Brigaden stellten, bzw. vor allem in den dalmatinischen Brigaden war die Zusammensetzung gemischt, obwohl die Mehrheit der kroatischen Partisanen dort etwa 70-80% ausmachte, da Ante Pavelic die Adriaküste an Italien abgab, mit Ausnahme der Brigaden aus Norddalmatien, wo viele Serben in verschiedenen Partisanen und Tschetnik Gruppierungen kämpften.
Der kroatische Kommunist Bakaric (war einer der führenden Wirtschaftsreformern in den sechziger Jahren und an der Absetzung Rankovics beteiligt) hat in Bezug auf die Zusammensetzung der verschiedenen Ethnien vor langer Zeit mal bemerkt, dass zu Beginn 1941/1942 praktisch die kroatische Partisanenbewegung nur von Serben aus Kroatien bestand, die vom Ustascha-Terror geflüchtet sind, und diese auch beim ersten AVNOJ-Treffen vertreten haben, eigentlich bis zum Ende des Jahres 1943 und dem Fall Italiens. Man darf und muss aber auch anmerken, dass die Kroaten die Mehrheit in fast 50 Brigaden stellten, bzw. vor allem in den dalmatinischen Brigaden war die Zusammensetzung gemischt, obwohl die Mehrheit der kroatischen Partisanen dort etwa 70-80% ausmachte, da Ante Pavelic die Adriaküste an Italien abgab, mit Ausnahme der Brigaden aus Norddalmatien, wo viele Serben in verschiedenen Partisanen und Tschetnik Gruppierungen kämpften.