Dinarski Vuk
Dein Wissen ist gross und ich kenne krine erlichere Person als dich im Forum nur diese konstelation leuchtet mir nicht ganz ein.
Ein Cetnik beschützt Kroaten mit hilfe von Italiener von den Ustaschas, Das die Fronten wer gegen wenn kämpft nicht klar waren ist mir bekannt dies ist für mich neu, wie kshm es dazu?
Kombinacija i okolnosti jesu cudne, ali kada malo bolje pogledamo odgovor je jednostavan: Obicno nakon bilo kakvog masovnog ubijanja u nekom mjestu od strane Ustasa, skoro cijelo stanovnistvo bjezi u Partizane i stvaraju jos jedan "komunisticki bastion", sto naravno ne ide u prilog Talijanima, pa tako ni Cetnicima. Njima je bilo stalo da to podrucje drze pod kontrolom, bez ikakvih velikih pobuna i pokolja. Zato se ni Njemcima nije svidjelo kuda vodi to masovno ubijanje na teritoriji NDH (recimo na samom pocetku rata, od velikih pokolja u Glinskoj crkvi, Velunju, Blagaju na Kordunu i Baniji) i tako stvorio jezgro jake partizansko-komunisticke gerile koja je kasnije prerasla u jaku vojsku. Kad smo se vec dotakli Dalmacije, bilo je i velikog stradanja Hrvata u Bitelicu kod Sinja ili u Gatima kod Omisa od strane Mane Rovkicevih cetnika, sto se glavesinama Dinarske Divizije ni malo nije dopalo, posto su i ti mjestani kasnije masovno odlazili u Partizane i time svaki put jacali cijeli pokret.
Statisticki gledano, u Dalmaciji su na jednog Hrvata ustasu/domobrana dolazila barem cetiri partizana, u Istri, Hrvatskom Primorju i Gorskom Kotaru broj ustasa je simbolican, pa i manji od toga. Titovo Zagorje je 90% bilo domobransko, nesto malo partizana. Na podrucju Like, Banije i Korduna je broj Hrvata u ustasama i partizanima varirao od mjesta do mjesta. Slavonci-najvise ih je bilo u domobranima, bilo je dosta i ustasa, partizana otprilike koliko i ustasa. Zanimljivo je da su u Slavoniji i Baranji mnogi Srbi bili u domobranima (dobro, oni su tu bili da bi izbjegli progone), ali zanimljivo je da ih je bilo i u ustaskoj vojnici, bas kao sto nije samo jedan Hrvat bio pripadnik Drazinih cetnika.
Dakle, nepregledni haos, dje' se se nezna ko pije a ko placa. Zapravo, pravi centar ustastva je bila zapadna Hercegovina i hrvatski djelovi Bosne. Tu je uticaj crkve bio najjaci, to su tradicionalno zatvorene i konzervativne zajednice, i tu su Hrvati u partizanima uglavnom bili u simbolicnom broju. Dok recimo u cijelom Splitu se moglo na prste nabrojati pripadnike ustaskog pokreta.