Zagovornik ste lustracije. Koga se danas, 25 godina od nastanka RH, može lustrirati? Kako bi lustracija djelovala na društvo u kojemu nije uspjela ni Tuđmanova politika pomirbe?
Da je pomirba uspjela, ne bismo danas ni govorili o lustraciji, jer jedno drugo isključuje. Ostaci jugoslavenskih komunističkih struktura osjetili su se snažnima nakon smrti predsjednika Tuđmana pa su odbili ponuđenu i u ratu djelomično prihvaćenu pomirbu.
Posljedica toga permanentan je ideološki sukob koji vode boljševički „antifašisti” sa svojim ideološkim protivnicima, odnosno svakom vrstom ideološke oporbe. Da bismo doznali istinu i ispravili nepravde, osigurali suživot i normalan razvoj društva, moramo se suočiti sa svojom prošlošću. Moramo je nadvladati i pretvoriti je u povijest da bismo mogli krenuti dalje i oblikovati budućnost. Bez toga smo osuđeni na stalno ponavljanje sukoba.
Pozvat ću se na Rolanda Jahna, direktora njemačkog saveznog ureda za istraživanje djelovanja političke policije u Istočnoj Njemačkoj, koji je rekao da novim generacijama moramo prenijeti prošlost na vjerodostojan način, ne smijemo im u nasljeđe ostaviti laži i mitove. Nije moguće izgraditi demokratsko društvo i pravnu državu ako ne prevladamo totalitarizme i ako ne osvijestimo način na koji su funkcionirale diktature.
Ukratko, pravna država mora se suočiti s nepravnom i njezinim totalitarnim nasljeđem. Još nije kasno za uklanjanje iz državnih i javnih institucija onih koji su se ogriješili o ljudska i građanska prava jer oni su još uvijek tamo. Još važnije od toga jasna je i javna osuda totalitarnih režima i uklanjanje njihovih simbola, koji kod znatnog dijela javnosti izazivaju negodovanje, revolt i otpor.
Žestoki je protivnik lustracije i Josip Manolić, koji ponovno diže prašinu svojim memoarima. U najnovijoj knjizi „Špijuni i domovina” tvrdi da je Udba bila gotovo svemoćna, da je ona zapravo instruirala Tuđmana i stvorila Hrvatsku. Tvrdi i da je broj onih koji su radili za Udbu enormno velik.
Memoaristika obično služi za popravljanje prošlosti. Ne piše Manolić ono što je bilo, nego piše onako kako bi za njega najbolje bilo da je bilo. Svima koji su proučavali metode Udbina rada poznata je mjera kompromitacije po kojoj su nepoćudne ljude lažno prikazivali svojim suradnicima da bi uništili njihovu reputaciju.
Udba je bila moćna, ali ne i svemoćna. Bila je instrument kojim je Partija provodila svoju politiku. Bila je komunistička i jugoslavenska i sigurno nije stvorila Hrvatsku. Hrvatska i Hrvati postojali su puno prije Udbe i Partije.
U fazi kad je bilo jasno da se komunistički režim nepovratno urušava, dio Udbinih i partijskih struktura iz egzistencijalnih, oportunističkih i pragmatičnih razloga priključio se procesu stvaranja neovisne Hrvatske.
Oni taj proces nisu htjeli niti su njime upravljali. No kad je neovisna Hrvatska postala stvarnost, oni su njezinu društvenu i političku strukturu s određenih pozicija, unutar te iste strukture, pokušali i pokušavaju redefinirati i prilagoditi sebi i svojim ideološkim i političkim istomišljenicima.
To su oni isti ljudi o kojima sam već nešto rekao, a koji Hrvatsku vezuju s Jugoslavijom. Ta ideološka poveznica glavni je generator nedemokratskih tendencija i tu je razlog za lustraciju, jer je demokratska Hrvatska suprotnost totalitarnoj Jugoslaviji.
Osnovna svrha lustracije bila bi, naime, upravo te ljude maknuti s pozicija koje im omogućuju redefiniranje i reproduciranje društvenog i političkog sustava. Na žalost, dijelovi hrvatskoga društva i države još su u procesu tranzicije iz totalitarnog sustava i mišljenja u demokratski sustav i odgovarajući diskurs, a moje je stajalište da tranzicija ne može biti do kraja provedena bez nekog oblika lustracije.
Ratne dokumente htjeli su uni?titi oni koji su po?inili zlo?ine - Ve?ernji.hr
