mosnik
Ultra-Poster
Ich habe keine akteneinsicht daro …
die Richter urteilen so ich gebe nur das wieder..
Dokazi pokazuju da su se snage Hrvatske vojske (HV) borile zajedno sa HVO protiv Armije BiH, a da je Republika Hrvatska vršila opštu kontrolu nad oružanim snagama i civilnim vlastima Herceg Bosne. Suci su, također, utvrdili postojanje udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) čiji je cilj bio uspostavljanje hrvatskog entiteta na teritoriji BiH, djelimično u granicama hrvatske Banovine iz 1939. godine koji je trebalo da se pripoji Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH, ili da postane nezavisna država unutar BiH tijesno povezana sa Hrvatskom.
Prema presudi, dokazi pokazuju da su već u decembru 1991. godine članovi rukovodstva HZ HB predvođeni Matom Bobanom i čelnici Hrvatske na čelu sa predsjednikom Franjom Tuđmanom ocijenili da je za ostvarenje tog cilja neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritorijama za koje se tvrdilo da pripadaju Herceg Bosni. Iz dokaza se, prema presudi, vidi da su od sredine januara 1993. godine čelnici HVO i Republike Hrvatske imali namjeru da učvrste kontrolu na području na koje su smatrali da polažu pravo i da započnu njegovo etničko čišćenje kako bi ono postalo većinski ili gotovo u cjelosti hrvatsko. Uslijedile su vojne kampanje praćene iseljavanjem Bošnjaka i preseljavanjem hrvatskog stanovništva iz srednje Bosne u Hercegovinu kako bi se ojačalo prisustvo Hrvata u HB.
Vijeće smatra da brojni zločini koje su snage HVO počinile nad Bošnjacima od januara 1993. do aprila 1994. godine ukazuju na očigledan "obrazac ponašanja". U većini slučajeva, zaključuje se u presudi, zločine "nije nasumice počinila šačica neorganizovanih vojnika". Naprotiv, zločini su bili ishod plana koji su pripremili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu kako bi otjerali bošnjačko stanovništvo iz Herceg Bosne. Prema presudi napisanoj na ukupno 2.629 stranica i objavljenoj u šest tomova, učesnici UZP su obezbjeđivali kadrove i koordinaciju za operacije na terenu i uspostavili sistem protjerivanja Bošnjaka putem ubistava, iseljavanja, uništavanja imovine, zlostavljanja, zatočavanja civila u zatvorima i logorima u Ljubuškom, Dretelju, Gabeli, Heliodromu…
Iako se sudije nisu složile oko oblika odgovornosti za zločine za koje ih je proglasilo krivim, sve kazne su izrečene jednoglasno. Prvostepenom presudom su, tako, potvrđeni svi zločini iz optužnice protiv bivših lidera Herceg Bosne počinjeni od formiranja Hrvatske zajednice Herceg Bosna 18. novembra 1991. godine do okončanja sukoba u aprilu 1994. godine u osam hercegovačkih opština
Quelle
Home | Sense Transitional Justice Center
Jetzt zu bugojno
Komandant 3. korpusa Armije BiH je u augustu 1993. godine izvješten o zločinu nad grupom hrvatskih zarobljenika u Bugojnu, ali je istodobno izviješten i o tome da su protiv počinitelja poduzete kaznene mjere, dokazuje obrana na sudjenju bivšem komandantu 3. korpusa Enveru Hadžihasanoviću kojeg tužitelj tereti za propust da kazni nelegalna zatočavanja i premlaćivanja zarobljenika na više lokacija u Bugojnu.
Dva pripadnika službe vojne bezbjednosti 3. korpusa posjetili su u augustu 1993. godine Bugojno kako bi provjerili da li tamošnja brigada Armije BiH poštuje Ženevske konvencije – o čemu su svjedočili na sudjenju Hadžihasanoviću. Fehim Muratović i Edib Zlotrg navode da ih je kolega iz bugojanske 307. brigade izvijestio “da je došlo do incidenta, da su dva vojnika ABiH pretukla šest pripadnika HVO i da je jedan, nažalost, preminuo”. Takodjer im je rečeno da se protiv počinitelja podnosi krivična prijava. Te su informacije proslijedili komandi 3. korpusa.
Na traženje tužitelja da pojasne jesu li osobno provjerili da li su sankcije provedene, svjedoci navode kako “nisu imali razloga da sumnjaju u to”. Takodjer navode da nisu posjetili hrvatske zatočenike da vide u kakvim su uvjetima boravili. Za smještaj zatočenika, navode svjedoci, bilo je nadležno Ratno predsjedništvo Bugojna, a ne Armija BiH.
U dokaznom postupku optužbe, bivši zatočenici su svjedočili da su premlaćivanja vršena u više zatočeničkih centara, te da je oko 300 zatočenika u augustu 1993. okupljeno na stadionu “Iskra” u Bugojnu, gdje su u teškim uvjetima, uz odvodjenje na kopanje rovova, boravili do razmjene u aprilu 1994.
Findest du alles in dieser Quelle
