Ich habe nie mitbekommen, dass du groß betont hast, dass Ivanisevic Halbserbe ist
Serbische Propaganda betone ich selten großartig
PORODIČNO STABLO GORANA IVANIŠEVIĆA
ŠAMPIONSKO KOLINO
Premda preci oca i majke Gorana Ivaniševića po muškoj liniji potječu iz Poljica, stari Poljičani u njegovoj krvi sudjeluju sa 29,9%, dok najviši udjel imaju otočki preci zahvaljujući drugoj i trećoj liniji koje čine 37,5 % od ukupno 43,6 %
Piše: Mario-Nepo KUZMANIĆ
Govoriti o uspjesima i značenju Gorana Ivaniševića za Split i Hrvatsku nakon svega što je učinio, a posebno nakon ovog veličanstvenog uspjeha, doista je nepotrebno. Analiza njegovih predaka, međutim, sigurno će zanimati stanovnike Splita i njegove okolice jer će brojni otkriti da se s Goranom Ivaniševićem nalaze u krvnom srodstvu. Metoda koju sam primijenio u otkrivanju predaka temelji se na analizi od prve (dva pretka) do desete linije (1024 pretka). Potrebno je odmah kazati da je ovakvu analizu bilo moguće napraviti zahvaljujući vrlo dobro sačuvanim splitskim maticama, ali i njihovoj detaljnoj obradi (Bruno i Nepo Kuzmanić). Bez kazala krštenih, vjenčanih i umrlih, ovaj golemi posao koji, između ostalog, podrazumijeva analizu 1023 vjenčanja potrajao bi možda godinu dana.
Doseljenje u Split:
prva polovica XVII. stoljeća
Goran Ivanišević, sin Srđana i Gorane Škaričić, bio bi po svojim roditeljima, čiji su preci (Ivanišević-Kukoč i Škaričić) u prvoj polovici sedamnaestog stoljeća doselili su u Split, Poljičani. Detaljna obrada dati će, međutim, drukčije rezultate, potvrđujući da je od nikakve analize gora površna, uz nedvojbenu afirmaciju korištene metode. U prvoj liniji oba roditelja su rođena u Splitu, dok je u drugoj (četiri pretka) jedna baka sa Visa (Tomić), a u trećoj (osam predaka) jedna prabaka iz Postira na Braču (Vlahović). U petoj liniji (32 pretka) iz Splita osim spomenutih nisu jedna Marušić (Stomorska — Šolta) i jedan Kiošić (Ogorje), a u šestoj jedan Žunić (Suvi Dol) i jedna Svetinović-Albić (Vis). U slučajevima kada je prezime žene bilo nepoznato ja sam prema našem (Bruno i Nepo Kuzmanić) iskustvu iz istraživanja splitskih obitelji dvije trećine pripisivao okolici Splita u kojoj dominiraju Kaštela, a jednu trećinu Poljicima. Tako u jednoj liniji (128 predaka) imamo jedan takav slučaj, u osmoj pet, u devetoj jedanaest, te u desetoj (1024) dvadeset i četiri. Osim ovih u osmoj liniji pojavljuju se Papić (Zagora), Čipčić (Zagora), Bakotić (Kaštel Gomilica), Prencetov (Škrip — Brač), Matošić (Brač), Ljubenkov (Kaštel Gomilica), Tvrdić (Poljica), uz još jednu osobu iz Poljica. U devetoj liniji pojavljuju se Viđak (Istra), Stude (Kaštel Stari), Prvan (Zagora), Vranjican (Hvar), Benutić (Kaštel Novi), Borčić (Vis), Kliškić (Kaštel Stari), te još petnaest
FELJTON SLOBODNE:
GORAN u riči i slici
TATA, KUPI MI REKET!
NOGOMETNI TRANSFER GODINE, EUFORIJA STIGLA
I U POLJUD
HAJDUK SA ZECOM
I BOBANOM ZA
LIZAT PRSTE
PORODIČNO STABLO GORANA IVANIŠEVIĆA
ŠAMPIONSKO KOLINO
PUTOVANJE
U PROŠLOST
1. Srđan Ivanišević + Gorana Škaričić
2. Šimun Ivanišević + Vesela Čulić
3. Frane Ivanišević-Đinđera + Mande Šegvić — 1892.
4. Jere Ivanišević-Kukoč-Đinđera + Ana Šegvić — 1866.
5. Frane Ivanišević-Kukoč + Andrijana Mašković — 1819.
6. Jere Ivanišević-Kukoč + Lucija Marasović-Viđak 1788.
7. Frane Ivanišević-Kukoč + Marija Čulić — 1749.
8. Jere Ivanišević-Kukoč + Bare Trumbić — 1699.
9. Nikola Ivanišević-Kukoč + Jele Očašić — 1667.
10. Jere Ivanišević-Kukoč + Ana (iz Splita) — 1617.
*
*
3. Ante Čulić + Franjka Vlahović — 1903.
4.Visko Čulić + Lucije Matošić — 1873.
5. Šimun Čulić + Marija Ružić — 1847.
6. Marin Čulić + Jakica Trumbić — 1809.
7. Luka Čulić + Jakica Spudičević-Tomić — 1780.
8. Duje Čulić + Lucija Nižić-Dorić — 1745.
9. Luka Čulić + Marija Paić — 1721.
10. Visko Čulić + Marija (iz Splita) — 1670.
poljičkih obitelji od kojih spominjem Bašić, Kunjačić, Markičević, Milunović, Očašić. U desetoj liniji pojavljuje se sedam obitelji iz Kaštela (Barić, Dimić, Kliškić, Cvitić, ...), tri sa Šolte (Škrabanić, Parunović) te uz jednu iz Trogira (pramajka Pavazza nepoznatog prezimena), trideset osam iz Poljica od kojih spominjem Borovčić-Kurir, Didošević, Kačunko, Kunjačić, Makojević, Markičević, Milunović, Očašić, Ozretić, Sičić, Spaija, Škaričić, Tijardović, Trumbić, Zelić.
Deseta linija od Čulića do Šakića
Iz tabele koja prikazuje broj predaka rođenih u Splitu je vidljivo da je vjenčavanje u Splitu bilo najviše izraženo u drugoj, trećoj, te devetoj i desetoj liniji. Preci iz osme generacije vjenčavaju se između 1699. i 1765., iz devete između 1667. i 1733., te iz desete 1617. i 1710. Iz navedenih podataka slijedi da generacijski raspon varira od dvadeset pet do četrdeset godina. U desetoj liniji Goran Ivanišević ima slijedeće pretke iz obitelji koje i danas žive u Splitu: po trinaest Čulića i Krstulovića, dvanaest Trumbića, deset Ružića, devet Ivanišević-Kukoča, po osam Bonačića i Nižić-Dorića, sedam Paića, šest Alujevića, po pet Duplančića, Jelaski, Pilića i Šore, po četiri Dadasa, Domjanovića, Dvornik-Vesanovića, Kliškića, Likovića (Markovine i Poduje), Peračića, Šegvića, Tomića, Zelića, po tri Barića, Buljanovića, Kaliterne, Koceića, Kovačić, Matošić, Ninčević, Perlain, Prvan, Roje, Senjanović, Škaričića, Tecilazića, Tvrdića, po dva Družeića, Ivančića, Ligutića, Marića, Mojtića, Ozretića, Popović-Dagete, Rad(z)milovića, Šitića, Viđaka, te po jedan Aljinović, Bakotić, Bego, Blažević, Brajević, Despalatović, Dimić, Draganja, Dumanić, Ferić, Jelačić, Jurjević, Karaman, Katunarić, Kuzmanić, Laura, Lisičić, Manđer, Mašković, Mijan, Mitrović, Mrduljaš, Negodić, Pavazza, Radica, Sinovčić, Sirotković, Šakić. Kao poseban kuriozum navodim da u desetoj liniji među brojnim izumrlim obiteljima Goran Ivanišević ima i jednu Nikoletu Kavanjin.
"Stari Splićani"
Na temelju svega iznesenog, te poznavanja podrijetla splitskih obitelji, Goran Ivanišević bi potjecao iz slijedećih područja: Otoci 43,3 %, Poljica 29,9 %, okolica Splita 14,4 %, Stari Splićani 6,2 %, Zagora 5,7 %, Istra 0,2 %.
Premda preci oca i majke Gorana Ivaniševića po muškoj liniji potječu iz Poljica, stari Poljičani u njegovoj krvi sudjeluju sa 29,9 %, dok najviši udjel imaju otočki preci zahvaljujući drugoj i Goran Ivanišević 1993. za vrijeme posjeta gimnaziji Marko Marulićtrećoj liniji koje čine 37,5 % od ukupno 43,6 %. Iz analize je nadalje vidljivo da premda preci po muškoj liniji oca i majke (Ivanišević-Kukoč, Škaričić) žive u Splitu od prve polovice osamnaestog stoljeća, dio njegovih predaka nazvanih "Stari Splićani" prisutan je u Splitu od petnaestog stoljeća, a možda i ranije (Alujević, Dumanić, Dvornik-Vesanović, Jelaska, Kovačić, Paić, Pavazza, Rad(z)milović, Senjanović, Tecilazić).
Prilikom proslave tristote obljetnice osnutka župe sv. Petra (1992.) ja sam napravio analizu krvi pučanstva Lučca i Manuša 1882. godine (pobjeda narodnjaka nad autonomašima) koristeći istu metodu (rad je objavljen u "Poljicima", godišnjaku poljičkog dekanata za 1995. godinu) polazeći od prosječnog uzorka kojeg čine pojedinci iz obitelji Duplančić, Dvornik-Vesanović, Krstulović-Opara, Kuzmanić, Petrić-Puizina i Roje, rođeni oko 1882. godine.
Bez predaka iz Italije i Bosne
Ako prispodobimo pretke Gorana Ivaniševića, eliminirajući prve tri linije s opisanom analizom, doći ćemo do podataka prikazanih u tablici "Šest obitelji" — Goran Ivanišević.
Iz tabele je evidentna i ne tako velika razlika između predaka Gorana Ivaniševića iz četvrte linije rođenih u Splitu i predstavnika šest obitelji sa Lučca i Manuša rođenih oko 1882. godine. Goran Ivanišević nema predaka iz Italije i Bosne, te uz nešto više predaka s otoka (unatoč eliminacije utjecaja druge i treće linije) i Zagore, te nešto manje iz Istre, okolice Splita (sa naglaskom na Kaštela) i "Starih Splićana", ima najviše poljičke krvi. Najveću vrijednost ove analize jest što i ona kao i svi naši (Bruno i Nepo Kuzmanić) dosadašnji napisi dokazuje da su stare splitske težačke obitelji dominantno poljičkog podrijetla. Ne stoji dakle sintagma prisutna kod naših predaka prema kojoj smo svi došli iz Bosne. Ako već težimo isključivosti bili bi bliži istini sa: "svi smo došli iz Poljica". Odgovor na vjerojatno pitanje: "Odakle smo došli u Poljica?" glasilo bi: Ne niječući kasnije migracije mi smo u Poljicima od doseljenja sinova hrvatskog kralja Miroslava (945.-949.), Krešimira, Tješimira i Elema, praveći uvijek distinkciju između tradicije i dokumenata.